Kliker.info

Nemir se ovih dana uvukao među župljane župe Kraljeva Sutjeska u Srednjoj Bosni, a sve zbog kontroverzne odluke Kantonalnog suda u Zenici, koji je Arnesa Delića (22) iz Vareša oslobodio optužbe da je u travnju 2014. ubio i opljačkao Nikolu Crepulju (74) i Maricu Kristić (79), hrvatske starce iz planinskog sela Ratanj u općini Kakanj, osam kilometara od Kraljeve Sutjeske. Iako je Delić priznao zločin, zenički Sud je zaključio kako tužilaštvo  nije dokazalo njegovu krivnju.

Na ovu presudu, koju su notirali brojni bosanskohercegovački i hrvatski mediji, reagirao je franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci: fra Stjepan Duvnjak, kustos samostanskog muzeja i knjižnice, na portalu „Sutješki vjesnik“ objavio je tekst „Oslobađajuća presuda: dvije žrtve nisu dovoljne“, u kojem s gorčinom komentira ovu sudsku odluku.

Pritom valja istaknuti da fra Duvnjak ovaj brutalni i nekažnjeni zločin nad dvoje Hrvata nije iskoristio kako bi naglašavanjem nacionalnosti žrtava i počinitelja produbio etničke i vjerske tenzije na mješovitom prostoru Srednje Bosne, već je autorsku žaoku uperio prema klasnoj nepravdi bosanskohercegovačkog društva, koja je, po njemu, i izrodila ovakvu presudu:

„Znamo da živimo u neuređenom i podijeljenom društvu. Naše tragične podjele ne prolaze samo između entiteta i naroda. Sve je dublji i nepremostiv jaz između bogatih i siromašnih, moćnih i zaštićenih s jedne strane te nemoćnih i posve zanemarenih s druge strane (…) Zato živimo i prakticiramo nacističko-fašistički mentalitet po kojem hendikepirani i slabi i ne trebaju živjeti (…) No Božja pravda koja se očituje kroz savjest, etičnost i zakonsku pravdu mora biti u temeljima svakoga društva koje se može zvati društvom bez bilo kojih religioznih i konfesionalnih predznaka. Već je odavno poznato (…) da je mjera demokracije odnos prema najmanjima i najslabijima“, napisao je, između ostaloga, fra Duvnjak.

Traljavost tužitelja

Stoga smo nazvali Kraljevu Sutjesku, a fra Duvnjak nam je u telefonskom razgovoru potvrdio da stoji iza svojih riječi:

– Ovdje se radi o traljavosti tužitelja i siromašnim žrtvama iza kojih nije stajala nikakva moć. Ta nejednakost postoji i u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. I hrvatsko društvo, iako ga velikom većinom čine Hrvati i katolici, također je podijeljeno na jake i slabe. Nismo još dosegli temeljne vrijednosti, a temeljna vrijednost je čovjek, i tu je korijen svih problema. Dostojanstvo čovjeka je svetinja, neovisno o etničkom i konfesionalnom predznaku, i to dostojanstvo treba poštivati – kazao je fra Duvnjak za Slobodnu Dalmaciju.

Na kraju, teško je ne uočiti sličnosti između ovog nekažnjenog ubojstva hrvatskih staraca i jednog od amblematskih slučajeva Domovinskog rata iz 1991. godine – nekažnjenog zagrebačkog ubojstva 12-godišnje srpske djevojčice Aleksandre Zec, čije su ubojice također priznali zločin, ali su ipak pravosudno oslobođeni (neki su potom i odlikovani), kao i Arnes Delić. Ovi se slučajevi razlikuju po demografskim osobinama žrtava i počinitelja, ali je zajedničko to što su oba puta žrtve pripadale inferiornoj manjini, a počinitelji moćnoj većini, pa je „većinsko“ pravosuđe zaštitilo ubojice, umjesto da ih kazni, čime su žrtve ubijene i po drugi put.

U oba navrata pravosuđe se narugalo Božjoj pravdi i onim vrijednostima koje spominje fra Stjepan Duvnjak. Kao da se od 1991. do danas ništa na ovim prostorima promijenilo nije.

(Kliker.info-Slobodna Dalmacija)