Kliker.info

“Već dugo vremena se svaki put pred same izbore iz krugova tzv. hrvatske stožerne stranke i plaćenih hercegbosanskih medija počnu lansirati priče o potrebi stvaranja trećeg entiteta čije formiranje se smatra navodnim ključem opstanka bh. Hrvata na ovim prostorima. I svaki put kada prođu izbori, spomenuta halabuka u potpunosti stane, treći entitet se naravno ne formira, niti ga se više uopće spominje do sljedećih izbora”, ističe Jeleč.

Dodaje da u samu mogućnost njegovog formiranja ne vjeruju ni oni koji o njemu najviše pričaju, i niko drugi osim sluđenih birača koji misle kako bi formiranje etnički čistih teritorija donijelo nešto dobro ovdašnjim Hrvatima.

“Koliko im je dobra donijelo, može se jasno vidjeti u svim onim krajevima i mjestima u kojima ekskluzivno vladaju hrvatski političari, počevši od sjevera (ostaci ostataka Posavine) do juga Bosne i Hercegovine, gdje se u ovih dvadesetak godina iselila većina radno sposobnog stanovništva jer su njihove političke elite opljačkale sve što se popljačkati dalo, a nisu im ponudili nikakvu mogućnost zaposlenja niti život dostojan čovjeka, okrivljujući uvijek iznova za to navodnu majorizaciju iz Sarajeva i još navodniju ugroženost hrvatskog naroda u Federaciji. Hrvate koji žive u Dodikistanu od početka se ne smije ni spomenuti”, naglašava Jeleč.

Profesor Jeleč smatra da je treći entitet zapravo jedna imaginarna kategorija, čista iluzija i od njegova stvaranja nema ništa niti će on ikada biti formiran, ma koliko to “bogohulno” zvučalo nekim njegovim zagovarateljima.

“Radi se zapravo o predizbornom triku HDZ-a koji ima za cilj privlačenje naivnih birača i skretanje pažnje s važnijih životnih tema koji muče obične ljude. Niko nikada nije definirao što je tačno taj entitet, koje su mu granice i koji teritorij bi on obuhvaćao, kakvo će mu biti uređenje, s kojim snagama ga se misli stvoriti”, poručuje Jeleč.

Na to je nedavno upozorila i Diana Zelenika na zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora.

“Svi oni koji vjeruju Draganu Čoviću, Boži Ljubiću i ostalim ‘sabordžijama’ iz Mostara kako će formirati treći entitet u velikoj su zabludi, jer za to ne postoje ni minimalni preduvjeti, ni na unutarnjem, niti na vanjskom planu. Apsurdno je i nemoguće da Čović iza leđa Bošnjaka, kao što su nekada radili Boban i Karadžić, s Dodikom stvori treći entitet samo od teritorija Federacije (tačnije njega zanima samo zapadna Hercegovina), dok istovremeno pristaje na otpisivanje Bosanske Posavine i drugih krajeva u kojima su Hrvati činili većinu stanovništva. Bilo je tužno a i tragikomično čitati neki dan kako se potpredsjednik Republike Srpske Josip Jerković, član HDZ-a BiH, morao posipati pepelom i objašnjavati svojim šefovima Čoviću i Dodiku da su mediji krivo prenijeli njegove misli i kako on nikada nije ni pomislio, a kamoli rekao da bi u treći entitet trebao ući i dio Bosanske Posavine koji su etnički očistili i okupirali Srbi”, kazao je Jeleč.

Hrvati Posavine i treći entitet
Jerković je tada naglasio da u treći entitet ili federalnu jedinicu, koju su nedavno dogovorili hrvatski predstavnici, treba ući samo dio Posavine koji je sada dio Federacije BiH, a da nikada nije spominjana Republika Srpska, s čime se i on u potpunosti slaže skupa s predsjednicima Čovićem i Dodikom.

“Iz tih nekoliko rečenica se jasno vidi sva bijeda i nemoralnost ljudi iz HDZ-a BiH, a što je još tragičnije i ljudi rodom iz same Posavine, poput Josipa Jerkovića i mnogih drugih Dodikovih Hrvata u institucijama Republike Srpske”, ističe Jeleč.

Temu trećeg entiteta nedavno je komentarisao i mons. Ivo Tomašević, sekretar Biskupske konferencije BiH, koji je jasno i nedvosmisleno naglasio kako je formiranje trećeg entiteta neprihvatljivo i da bi samo ozakonilo već postojeću nepravdu koja je počinjena Dejtonskim sporazumom te kako službenu hrvatsku politiku uopće ne zanimaju Hrvati koji žive u manjini s drugim narodima.

“Dugogodišnja gotovo potpuna odsutnost zauzimanja većine najviših hrvatskih predstavnika vlasti u BiH za Hrvate u entitetu RS, kao i za Hrvate u FBiH tamo gdje su manje brojni, već godinama jasno pokazuje da tzv. treći entitet uspostavljen od manjeg dijela FBiH nije rješenje koje bi omogućilo jednakopravnost Hrvata u BiH unutar hrvatskog korpusa u BiH, a to isto vrijedi, iako ne u istoj mjeri, i za druga dva naroda u BiH”, kazao je Tomašević.

Jeleč kaže da je zbog ovakvog stava Tomašević bio žestoko napadnut od Čovićevog i Dodikovog režimskog piskarala Nine Raspudića koji je i njega i biskupe BKBiH zbog njihova prijedloga o uređenju BiH optužio da tim prijedlogom i zalaganjem za Hrvate u tzv. RS-u navodno nanose veliku štetu interesima Hrvata u Bosni i Hercegovini.

“Usput je opet napao i papu Franju što je posjetio Sarajevo, a nije od Nine Raspudića zatražio dozvolu da to učini. Tomašević je Raspudiću odgovorio otvorenim pismom ‘Gospodine Raspudiću nemojte nas žive sahranjivati’. Iako je mons. Tomašević iznio vrlo trijezne i argumentirane stavove, mišljenja sam da Nini Raspudiću ne treba ništa pokušavati objašnjavati, jer je to čisto gubljenje vremena na likove koji već godinama rade protiv interesa svoga naroda. Raspudića su neki dan oštro kritizirali i mons. Franjo Topić i urednik Katoličkog tjednika Josip Vajdner.

Iako s debelim zakašnjenjem, dobro je ipak da su crkveni ljudi nakon toliko vremena počeli uviđati o kakvom profilu ljudi se ovdje radi i koga su to mnogi crkveni ljudi iz BiH i Hrvatske znali dovoditi da im u crkvenim prostorima i medijima tumači kako trebaju raditi svoj posao, gdje se s patološkom mržnjom (o kojoj bi nešto mogli reći i psihijatri) posebno obrušavao na bosanske franjevce koji su ga odavno pročitali kao plaćeničko pero, pa mu je mržnja prema njima odavno pomutila pamet. U ‘daidže’ su se tako, prma najnovijem popisu ovog hercegovačkog ‘Aristotela’, učlanili i papa Franjo, mons. Ivo Tomašević, Franjo Topić te biskupi iz Bosne i Hercegovine, jer svi oni navodno rade protiv interesa bh. Hrvata, samo to valjda još nisu shvatili dok im ‘filozof’ ne objasni.

Franjo Topić je inače u jednom nedavnom intervjuu otvoreno kritizirao HDZ, ocjenjujući kako ta stranka nema sluha za istinske probleme većine Hrvata u BiH. Ilustrirao je to podatkom iz posljednjeg popisa stanovništva u BiH koji je pokazao kako na području Hercegovine živi blizu 220 hiljada Hrvata, dok ih je na prostoru koji se geografski opisuje kao Bosna 320 hiljada, a toj većini je, primjerice, iz prošlogodišnje finansijske podrške Vijeća ministara BiH, vrijedne 750 hiljada konvertibilnih maraka i namijenjene različitim projektima kulture, dato tek 15 posto sredstava, dok je ostatak ‘usmjeren’ ka Hercegovini.

“O hrvatskoj politici u Bosni i Hercegovini inače bi se moglo nadugo i naširoko govoriti i to bi zahtijevalo jednu dublju studiju. Ozbiljno analizirajući stanje posljednjih dvadeset i pet godina, otkad Hrvate u BiH predstavlja HDZ, mogu se lako utvrditi rezultati njene katastrofalne politike. HDZ je bosanskim Hrvatima ostavio samo pustoš i prazninu na svim nivoima života. I članovi iz drugih hrvatskih stranaka snose dio odgovornosti za ovo stanje, ali je njihova odgovornost kudikamo manja od HDZ-ove, jer oni jednostavno nisu bili na vlasti toliko dugo koliko je bila ova stranka, niti su imali novac, medije i utjecaj što ih je imala ‘stožerna stranka svih Hrvata’. HDZBiH je kao Tuđmanova i Šuškova ispostava hrvatskoga HDZ-a svojom politikom, medijskim i obavještajnim radom omrznula Hrvatima njihovu domovinu BiH; one koje nije uspjela fizički preseliti u ‘maticu’ Hrvatsku nagnala je na mentalno iseljenje iz nje.

Sumiramo li hrvatsku politiku posljednjih dvadeset i pet godina, možemo reći da je ona politika pljačke i nepotizma, mržnje prema Bosni i svemu bosanskome, politika otimanja narodnoga blaga i manipulacije ljudskom patnjom i nesrećom te politika sekundiranja velikosrpskom projektu u Bosni i Hercegovini. A tzv. Herceg-Bosna, treći entitet, federalizacija Federacije (!) sve je to u biti bio i ostao velikosrpski projekt odavno skuhan u memorandumskoj kuhinji u Beogradu na koji, iskreno se nadam – mada ne previše – ovoga puta neće nasjesti barem najodgovorniji ljudi u Crkvi od kojih se očekuje da jasno i nedvosmisleno upozore svoj narod i čitavu javnost na svu štetnost takve izdajničke politike”, zaključuje Jeleč.