Kliker.info

Fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, jedan od onih koji nema dilema da, kada se radi o bh. društvu i problemima koji tište običnog čovjeka, stvari nazove pravim imenom. Tako i u intervjuu za “Dnevni avaz, povodom velikog katoličkog blagdana Uskrsa, vrlo direktno odgovara na najaktuelnija pitanja koja se tiču života građana, političke situacije, religije…

Beznadno i manjinski

U kakvom raspoloženju katolici u BiH dočekuju Uskrs?

– U vjeri nadahnuće nije samo svakodnevna duhovna kondicija, nego predanost Bogu koja otkriva da to nadahnuće nije samo u meni, nego mi ga Bog daruje kao milost. S društvene, pak, strane čini mi se da se katolici u Bosni osjećaju beznadno, manjinski. Ne osjećaju se kao kod svoje kuće, pretežno kao Hrvati u BiH uvelike su u šizofreničnu stanju rascjepa, odavde smo, a ne pripadamo tu, ne možemo bez Bosne, a kao da nije naša.

Blagdani su jedinstveni i po porodičnim okupljanjima i dijeljenju sreće s najbližima. U današnje vrijeme borbe za egzistenciju, kad su mladi prepušteni praktično ulici, gdje se nalazi porodica i koliko se pažnje posvećuje istinskim vrijednostima?

– U BiH porodica kao šira obiteljska zajednica, a i sama obitelj, imaju još uvijek najvažniju ulogu u životu. Individualizacija kao osamljivanje pojedinca i svođenje sveg obiteljskog života na bračni par i dijete, još nije uznapredovala kao na Zapadu. To se ponajviše vidi po dolascima u rodno mjesto. U samoj Bosni više od polovice katolika su raseljeni ratom i oni žive negdje drugdje s nostalgijom koju liječe čestim posjetima zavičaju. I onima koji trajno žive u BiH blagdani su susreti s ostalim članovima porodice i zavičaja. Ne bih rekao da su mladi u nas toliko prepušteni ulici upravo zbog snažnih obiteljskih i porodičnih veza. Izrazito siromaštvo u BiH spašava porodična i obiteljska solidarnost onih koji imaju pa se ljudi međusobno pomažu i podržavaju. Također, porodica i obitelj još uvijek su u nas glavni prostor socijalizacije vrednota i to onih istinskih, koje su temeljni moralni okvir koji nas drži u životu i na okupu.

Za Uskrs se, između ostalog, kaže da se tada slavi pobjeda dobra nad zlom. Mnogo je zla u bh. društvu, ali i u svijetu? Šta je za Bosance i Hercegovce u tom smislu najveća opasnost i kako pobijediti to zlo?

– Da, mi smo u BiH opterećeni teškom prošlošću, negativnim pamćenjem, neizliječenim ranama, podmuklom željom za osvetom… Zato smo uvelike negativno usmjereni, naši su razgovori previše negativni, previše gledamo unazad, a moramo ići naprijed pa potucamo. Izlaz je u okretanju preda se, u želji da ozdravimo, da budemo sretniji, produktivniji, kreativniji. Najveći je problem zla negativna orijentacija kada mislimo da ćemo uništiti zlo boreći se protiv njega. Najveće zlo čine oni koji uništavaju zlo misleći da je upravo to dobro. Vidite što smo u našemu ratu radili jedni drugima uništavajući druge, njihove kuće, religijske zgrade, sve što su imali. Vidite što danas rade teroristi po svijetu, uvjereni da čine dobro. Zlo se pobjeđuje jedino dobrom. U Evanđelju Isus govori da se zlu ne odupiremo zlom nego dobrom. Zdrava vjera u religijama upravo zbog toga odlučujuće je važno lječilište našega svijeta i pokretač dobra.

Za Uskrs se, između ostalog, kaže da se tada slavi pobjeda dobra nad zlom. Mnogo je zla u bh. društvu, ali i u svijetu? Šta je za Bosance i Hercegovce u tom smislu najveća opasnost i kako pobijediti to zlo?

-Da, mi smo u BiH opterećeni teškom prošlošću, negativnim pamćenjem, neizliječenim ranama, podmuklom željom za osvetom… Zato smo uvelike negativno usmjereni, naši su razgovori previše negativni, previše gledamo unazad, a moramo ići naprijed pa potucamo. Izlaz je u okretanju preda se, u želji da ozdravimo, da budemo sretniji, produktivniji, kreativniji. Najveći je problem zla negativna orijentacija kada mislimo da ćemo uništiti zlo boreći se protiv njega. Najveće zlo čine oni koji uništavaju zlo misleći da je upravo to dobro. Vidite što smo u našemu ratu radili jedni drugima uništavajući druge, njihove kuće, religijske zgrade, sve što su imali. Vidite što danas rade teroristi po svijetu, uvjereni da čine dobro. Zlo se pobjeđuje jedino dobrom. U Evanđelju Isus govori da se zlu ne odupiremo zlom nego dobrom. Zdrava vjera u religijama upravo zbog toga odlučujuće je važno lječilište našega svijeta i pokretač dobra.

Kazali ste u intervjuu za jednu TV kuću da Hrvati doživljavaju BiH kao rezervnu domovinu. Zbog čega je to tako?

– Da, ne samo Hrvati nego i Srbi već se 30-ak godina izluđuju i opran im je duh i mozak od BiH kao njihove domovine. To su sustavno radile nacionalističke stranke iz Hrvatske i Srbije uz pomoć domaćeg nacionalnog strastvenog idiotizma. Nažalost, i hrvatsko katoličanstvo i srpsko svetosavlje izravno su sudjelovali u toj šizofreniji svoga naroda. Zato su danas Hrvati i Srbi u BiH šizofreni, rascijepljeni, žive u BiH, a domovina im je negdje drugdje. Tužno je kada uđem u kuće Hrvata katolika u BiH i oni se stide gledati dnevnik naših bh. postaja pa slušaju vremensku prognozu za Hrvatsku. Od te šizofrenije oboljeli su i Bošnjaci, muslimani, kada navijaju za Tursku protiv Hrvatske ili Srbije. Podjela, rascjep, dakle šizofrenija, još uvijek je glavni kriterij u svemu društvu, u kulturi, u religijama, pa čak i u ekonomiji.

Poruka Uskrsa

U BiH je nakon skoro pola godine formirana vlast. Vjerujete li da će aktuelna garnitura riješiti probleme običnog, malog čovjeka?

– Još se u nas politika vodi na razini nacionalnog i religioznog identiteta, a ne na organizaciji i prosperitetu društva. Premalo se govori o programima, nego se sva politika zasniva na nacionalnim podjelama. U politici identiteta političari se pretvaraju u vođe, napuhuju se umišljenošću i ohološću, umjesto struci okreću se parolama, umjesto sveopćem napretku pljački i nepotizmu. Nažalost, time obostrano negativno utječu na religiozne vođe i oni na njih. Dakle, naše je društvo u BiH još duboko bolesno i tužna je činjenica da bolesno društvo izbacuje bolesne vođe. Pokuša li se analizirati trenutne političare koji preuzimaju političko vođenje ovoga društva, dolazi se do poraznih rezultata, puno je nevjerodostojnosti, nestručnosti, nedoraslosti za posao koji rade. Pokušajte zamisliti da vodite neku firmu, koga biste od njih zaposlili! Većina bi ostala bez posla. Stoga ne vjerujem da trenutno izabrani političari mogu napraviti ikakav pozitivan trend. Pozitivan trend mogu napraviti samo pozitivni programi iz Europe, primjerice zaustaviti korupciju koja je neizbježna rezultanta identitetske politike, poboljšati sudstvo kao uvjet ozdravljenja društva, otvoriti ekonomsku dinamiku.

U kojoj mjeri političari u BiH zloupotrebljavaju vjeru i da li smatrate da je previše prisutna u politici?

– Slobodno se može reći da naši političari mogu bez vjere, vjera mnogima čak smeta, ali ne mogu bez religije. Provjerite samo koliko su prije i poslije izbora posjećivali predstavnike religija na svim razinama. Nadalje, ako se provjeri njihov rječnik, naći ćete da su pretežne nacionalne i religiozne teme važnije od gospodarskih. Takva instrumentalizacija vjere i religije razorno djeluje na misiju religija. Religije bi trebale biti pročišćujući faktori društva, duhovna lječilišta i pokretači duha, moralni korektori društva, a kad su politička sredstva, sav taj potencijal religija se gasi recipročno političkoj instrumentalizaciji.

Na kraju, kakvu biste poruku poslali katolicima u BiH povodom Uskrsa, ali i svim građanima BiH?

– Važne su proslave, blagdani, jer u njima radošću, susretima, molitvama, zaustavljamo prolaznost vremena. Što lošije živimo, vrijeme nam brže prolazi. Valja nam posvijestiti da slavljenje nije izgubljeno vrijeme, naprotiv, to je zdravo vrijeme. U slavljenju pomalo iziđemo iz svakodnevnog života, kao što u sportu odemo na igralište ili u umjetnosti u kazalište ili umjetničku dvoranu. A onda iz te izvanživotne pozicije pogledamo svoj život i otkrivamo mnoge stvari koje nismo vidjeli pa život solidnije uredimo. Sama poruka Uskrsa je temelj vjere: ako nas smrt zaustavi na Božjem putu mira, pravde, dobrote i ljubavi, to nije smrt, nego proboj u vječnost, to je Božje djelo nad nama, snagom Božjega dolaska u našim životima zlo i smrt nemaju zadnju riječ, nego život.

Počele su pripreme za dolazak pape Franje u BiH. Šta će njegova posjeta značiti za BiH?

– Ne vjerujem da će Papina posjeta pokrenuti BiH iznutra, da će potaknuti političare i nositelje podjela da se okrenu povjerenju i suradnji. To je nemoguće i mislim da je sam Papa toga svjestan. Ovakvi naši političari i politike instrumentaliziraju i dragoga Boga, kamoli neće Papu. S te strane, što god Papa napravi, može biti samo privremeno i privid. Također, ne vjerujem da su naši biskupi nagovorili Papu da potakne domoljublje katolika prema BiH kao domovini i njihovu ekumensku i međureligijsku misiju. Papa će o tome svakako govoriti, ali to je njegova inicijativa kao svesvjetske Katoličke crkve. Papa dolazi u BiH kao žarište na kojemu se prelama budućnost i sudbina našega svijeta. S istim razlogom bio je u Albaniji, Turskoj, Izraelu i Jordanu, i Papa želi potaknuti EU, SAD, UN i arapski svijet, one koji nose odgovornost za naš svijet, da ne ispuste BiH iz vida i da rješavaju ono što se u njoj prelama kako bi BiH postala mjesto pozitivnih procesa, a ne sukoba i podjela.

A. Lončarić (Avaz)