hamburger-icon

Kliker.info

Esad Hećimović : Svjetlost može imati i kontraefekat

Esad Hećimović : Svjetlost može imati i kontraefekat

07 Februara
08:02 2010

Negiranje zakona sekularne države na dijelu teritorija koje žele da kontrolišu islamske grupe, poput ove iz Maoče, nije problem samo u BiH nego i u nizu evropskih država, ističe Esad Hećimović, zenički novinar i autor knjige "Garibi mudžahedini u BiH od 1992. do 1999".Hećimović koji je dobitnik specijalnog priznanja za istraživačko novinarstvo Centralne evropske inicijative i Medijske organizacije  jugoistočne Evrope ističe da "postojanje izoliranih enklava u kojima se šire ideje koje su u drugim dijelovima svijeta već dovele do masovnih zločina predstavlja sigurnosni rizik i za nas i za naše okruženje".Ističe da policijske akcije, posebno opsežne kao što je operacija "Svjetlost", imaju uvijek i kontraefekat."Ukoliko bi došlo do izraženog kršenja ljudskih prava u ovakvim operacijama, to bi pomoglo njihovo predstavljanje kao istinitih žrtava za vjeru", kaže Hećimović.

NN: Kako gledate na akciju "Svjetlost" i da li je ona trebalo da se desi ranije?

HEĆIMOVIć: Ovo nije prva takva operacija. Razlika je u tome što su slične operacije u sjeveroistočnoj i srednjoj Bosni ranijih godina vodile snage SFOR-a, a ne lokalne agencije i vlast. Na sličan način postupale su međunarodne vojne snage od 1996. godine prilikom pretresa u izdvojenim, planinskim selima od Pogorelice kod Fojnice, preko visočkog aerodroma, slučajeva u Travniku, Sarajevu ili Bugojnu, do Šerića kod Zenice ili sela kod Kalesije. Još ranije, u toku rata, postojala su područja na kojima su različite islamske grupe u okolici Travnika, Zenice, Žepča, Zavidovića, Maglaja i drugih mjesta uspostavljale svoja pravila i onemogućavala primjenu zakona na dijelu teritorije države. U takvim enklavama, kao što je bilo Željezno polje kod Žepča ili Bočinja, pripremani su teroristički napadi ili atentati, kao što je to bilo u slučaju eksplozije u Mostaru ili pokušaja atentata u Bugojnu. Uspostavljanje enklava bez nadzora agencija za provedbu zakona predstavlja suviše velik rizik za sigurnost. U Bočinji, na primjer, godinu dana nije bila prisutna lokalna policija i stanica je otvorena tek u septembru 1996. na direktni zahtjev američke ambasade, zbog prijetnji građanima SAD. Niz ovih enklava, kao što je ova u Maoči, nalazi se na međuentitetskoj liniji razgraničenja ili na etničkim granicima unutar Federacije BiH i predstavlja sigurnosni rizik za poticanje međunacionalnih sukoba. Sada su osiguranje provođenja zakona BiH na jednom od takvih područja osigurale združene policijske snage same BiH. To je najvažnija razlika u odnosu na ranije vojno-policijske operacije. Jedna od ključnih primjedbi američke vlade na području sigurnosti je bila da nema dovoljno saradnje između različitih agencija u BiH, koje su se međusobno nadmetale.

NN: Uhapšenoj sedmorici na teret se stavljaju izuzetno teška krivična djela. Smatrate li da je ova zajednica bila kadrovski i materijalno sposobna za djela kao što su "promjena ustavnog poretka BiH" ili "svrgavanje najviših institucija BiH" i "otcjepljenje dijela teritorije"?   

HEĆIMOVIĆ: Dokazivanje optužbi je stvar tužioca u konkretnoj istrazi i sudskom procesu. U posljednje tri godine, postojala je veoma oštra debata između različitih vehabijskih ili selefijskih grupa koje su djelovale u srednjoj i sjeveroistočnioj Bosni. Oblik islamskog misionarstva kakav je provodila ova grupa u okolini Brčkog, ocijenjen je od strane drugih islamskih misionarskih grupa i misionara kao štetna i opasna zabluda. Postoje brojna pitanja na kojima su se misionari iz Maoče sami izolirali i marginalizirali u odnosu na veće i važnije islamske grupe. Jedno od ključnih pitanja je bilo odnos prema svjetovnim i sekularnim zakonima države BiH i organizovanju muslimana u BiH. Ova grupa iz Maoče otvoreno propagira da ne prihvata sudove, izborni sistem, političku organizaciju države, parlament niti demokratiju i druge važne elemente ove države, kao što je obrazovni sistem, jer nisu zasnovani na šerijatu, niti na njihovom tumačenju islama. Ova se grupa potpuno protivila bilo kakvoj saradnji s Islamskom zajednicom BiH, tvrdeći da je ona prepuna za njih nečistih elemenata i oblika ponašanja, uključujući muslimane kao sufije ili šiite, koji su za njih takođe neprijatelji. Dakle, nije riječ o grupi koja se povukla iz društva kako bi zaštitila svoj poseban identitet, nego o grupi koja ne priznaje zakone ove države na teritoriju kojeg ona fizički ili vlasnički kontrolira. Ovakvo povlačenje iz zajednice nije bosanski fenomen, niti je nešto novo. Orijentalisti ga opisuju kao oblik hidžre, kada se jedna grupa povlači iz nevjerničkog društva kako bi ojačala i potom se vratila kao pobjednička. Tužilac je izgleda ozbiljno shvatio ono što već godinama govore članovi ove i drugih islamskih grupa i to izrazio kroz ustavno-pravnu i zakonsku terminologiju. Treba sačekati da vidimo na kojim dokazima se temelje optužbe.

NN: Ima li indicija da su uhapšeni u ovoj akciji ili neki od stanovnika Gornje Maoče prošli svojevrsnu obuku Al Kaide ili da je ovo naselje trebalo postati logistička baza za planiranje i izvođenje akcija prema Zapadnoj Evropi i Sjedinjenim  Američkim Državama, ali i na samom Balkanu?

HEĆIMOVIĆ: Pitanje mogućeg povezivanja grupa i pojedinaca iz BiH sa Al Kaidom Tužilaštvo je postavilo u optužnici u slučaju Rustempašić i drugi. Ranije kriminalističke istrage su pokazale da se na području Brčkog okupljaju osobe iz više država regiona, pa i šire, uključujući Austriju i Njemačku, te druge džemate u dijaspori nacija sa područja bivše Jugoslavije, koje govore istim ili sličnim jezicima. Osobe iz Maoče su ranije povezane s osobama iz grupe Kelimetul Haqq iz Beča. Među vjerskim vođama čije stavove oni prenose su i djela Muhameda al Maqdisija, koji je najviše poznat kao duhovni mentor ubijenog vođe Al Kaide u Iraku. Postojanje izoliranih enklava u kojima se šire ideje koje su u drugim dijelovima svijeta već dovele do masovnih zločina predstavljalo bi sigurnosni rizik i za nas i za naše okruženje.

NN: Može li se "Svjetlost" dovesti u bilo kakvu vezu s najavljenim referendumom u Republici Srpskoj?

HEĆIMOVIĆ: Vidim da se u pojedinim reakcijama Tužilaštvo BiH poziva da na jednak način tretira i druge koji napadaju ustavni poredak i žele da otcijepe dio teritorija. Ako se govori o referendumu u RS, ključna razlika je u tome što se debate o referendumu vode unutar institucija političkog sistema BiH. Ako se govori o pozivima reisa Mustafe Cerića na stvaranje bošnjačke nacionalne države, onda je to dio javnih debata o ustavnim promjenama. OHR je u oba slučaja objavljivao upozorenja da se ne krši Dejtonski mirovni sporazum, ne zadire u Ustav i ne izaziva politička nestabilnost. U tim debatama, međutim, nije osporena vladavina zakona na bilo kojem dijelu teritorija BiH. Ove debate povećavaju međunacionalne napetosti u cijeloj BiH i postojanje enklava bez policijskog nadzora u blizini međuentitetskih linija predstavlja dodatni rizik sigurnosti.

NN: Zajednice u Gornjoj Maoči, okolini Kalesije, Bočinje… nastale su kao posljedica djelovanja odreda El Mudžahid tokom rata u BiH? Izjavljivali ste ranije da, u stvari, pripadnici tog odreda nikada nisu potpuno razoružani? 

HEĆIMOVIĆ: Moguće je pratiti djelovanje kalesijske grupe do rata. Za mene je bila važna istraga o ubistvu američkog državljanina Wiliama Jeffersona u novembru 1995. godine, koji je radio za UN i otmici dvojice norveških uposlenika UN-a u tom području. Ja sam pisao o tome zbog istraga u slučajevima bivših mudžahedina Ali Ahmeda Ali Hamada, koji je deportovan iz BiH i Ahmeda Zuhaira Handale, koji je nakon zarobljavanja u Pakistanu bio zatvoren u Gvantanamu i potom deportovan u Saudijsku Arabiju. Postoji i dalje aktivna istraga FBI o ovom slučaju, dok je od nas istragu ranije vodilo Federalno tužilaštvo. Pitanje načina na koji su rasformirane različite jedinice stranih i lokalnih islamskih dobrovoljaca, nije raspravljano u javnosti. Ja sam objavio dokaze da je to rasformiranje izvedeno u direktnim pregovorima vođa mudžahedina i vrha Armije BiH i Predsjedništva BiH. U kasnijim istragama i na suđenjima za terorizam u srednjoj Bosni, pokazalo se da je značajan dio naoružanja i vojne opreme sakriven i potom korišten za napade u miru.

NN: Islamska zajednica u BiH nije se oglašavala povodom posljednjih dešavanja u Gornjoj Maoči? Hoće li i može li se uopšte boriti sa "vehabizmom"?

HEĆIMOVIĆ: Sa stajališta Islamske zajednice, vehabizam nije problem sam po sebi, jer je to jedan od načina da neko bude musliman. Postoje različite grupe selefija i različiti oblici islamskog misionarstva. Ova grupa iz Maoče se javno protivi saradnji sa Islamskom zajednicom, ali su kontakti između njenih članova i zvaničnika IZ postojali. Nije poznato kakav je bio ishod ovih pokušaja. Meni se sviđa način na koji je nedavno glavni imam bošnjačke Islamske zajednice u Norveškoj Senaid Kobilica, javno rekao da na teritoriji Norveške muslimani treba da poštuju norveške zakone. Kobilica se javno suprotstavio i formiranju moralnih policija u nekim imigrantskim četvrtima Osla koje su pokušale da na ulici određuju ko se kako treba ponašati. Ranije se suprotstavio i nekim fetvama koje se protive norveškim, ali i zakonima sekularne, demokratske države. On je pozvao da se o tome javno govori i u džamijama, ali i u direktnoj komunikaciji vjerskih vođa sa osobama koje teže isključenju iz društva i povlačenju u neke izdvojene zajednice. Takvo javno djelovanje je pravi test kredibiliteta i za imame u BiH.

NN: Koliko je "vehabizam" osim po BiH, opasan i za Evropu?    

HEĆIMOVIĆ: Negiranje zakona sekularne države na dijelu teritorija koje žele da kontrolišu islamske grupe, poput ove iz Maoče, nije problem samo u BiH nego i u nizu evropskih država. Slične debate sam vidio i u Oslu, Londonu i Mančesteru, ranije u Milanu ili u nekim njemačkim centrima. To jeste evropski problem. Odgovor na taj problem nije dozvoljavanje šire islamizacije kako bi se navodno podržao islamski legitimitet umjerenih vjerskih vođa. Pozivanje na kulturni relativizam ne treba da onemogućava i blokira osiguranje vladavine prava.

NN: Kakav dalji razvoj situacije očekujete? Da li je ovo početak kraja "vehabizmu" ili bi kod dijela bosanskih muslimana moglo doći do svojevrsnog kontraefekta?

HEĆIMOVIĆ: Grupa iz Maoče je ranije, prije policijske i tužilačke akcije, marginalizirana i izolirana od glavnih islamskih tokova u BiH. Postoje različite selefijske grupe u BiH i debata o njihovom integriraranju u društvo i dalje traje. Ne postoji samo jedan način da se bude musliman. Niti ove grupe mogu da nameću svoja pravila drugima, niti treba da budu kriminalizirani zbog svog uvjerenja. Policijske akcije, posebno ovako opsežne kao što je operacija "Svjetlost", imaju uvijek i kontrafekat. Ukoliko bi došlo do izraženog kršenja ljudskih prava u ovakvim operacijama, to bi pomoglo njihovo predstavljanje kao istinskih žrtava za vjeru. U ovom slučaju, dovodi se u pitanje razlog zbog kojeg je policija angažovala tako veliki broj ljudi i značajna sredstva protiv male zajednice. To je bilo i prvo pitanje koje sam ja postavio nakon saznanja za operaciju. Meni je rečeno da je potreba za angažmanom tako velikog broja ljudi postojala zbog nepristupačnosti terena kojeg je, u osiguranju operacije, trebalo blokirati. Policija ima svoja pravila i to policajci treba da objašnjavaju. Naravno, od djelovanja političkih i vjerskih vođa ovisi kako će se unutar države, u razlitičitim nacionalnim i vjerskim zajednicama, tumačiti ova operacija. Mislim da se pitanja sigurnosti i pitanja vladavine prava ne trebaju politizirati, jer je to u zajedničkom interesu za sve.  Armin Mujkić (NN)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku