Kliker.info

Ruska veza

Zamislite samo kako bi ljudima na Balkanu bilo kada bi novinari imali takvu prirodnu spregu sa zakonom. Neke bi lažne optužbe pale, a mnogi nedodirljivi bi doista završili u zatvoru. Ovdašnji novinari pet para ne daju što bi aktuelni šef Bijele kuće Donald Tramp (Trump) želio da priča o “ruskoj vezi” što prije ispari iz medijskog prostora.

Zato što je ubrzao istragu, tražio više novaca za taj posao i naznačio 29 najboljih specijalnih agenata te o tome počeo svakodnevno obavještavati novinare, ove je sedmice Tramp otjerao direktora FBI-ja Džejmsa Komija (James Comey).

Koliko je stvar opasna, pokazuje da je Tramp za sebe angažirao čak 26 najboljih advokata da bi pokušali otjerati njegovu rusku noćnu moru. Nije šala direktoru FBI-ja reći – otpušten si, jer to nije junak iz nekog šoua realnosti. Nije se igrati institucijom šefa najvažnije federalne istražne agencije, od čijeg se spomena mnogim Amerikancima, što u šali, što u zbilji – ledi krv u žilama. Mandat direktora traje 10 godina, a o postavljenju, osim predsjednika, transparentno odlučuje dvopartijsko tijelo Kongresa.

Grandiozna američka republika, mnogo je to puta rečeno, ostaje vlada zakona, a ne vlada ljudi. A Tramp, izgleda, to još ne shvata ili se naivno bori da to promijeni. FBI je glavni čuvar zakona u zemlji, a djeluje i globalno – svuda gdje je američki nacionalni interes, kao, recimo, na Balkanu. Dolazili su i u Bosnu zbog naših kriminalaca.

Otpuštanjem direktora te agencije na ovakav način, tvrde upućeni – pokazat će se to prije ili kasnije – Tramp je opstruirao pravdu. A to je djelo koje se, prema američkom ustavu, kažnjava opozivom predsjednika. Povijest nas uči i da će FBI profesionalci udvostručiti svoje napore da “zaustavljenu” istragu, ovaj put o ruskim vezama administracije, dovedu do kraja.

Američka nada

Na potezu su sada predsjednikovi savjetnici, tvrdi Džon Din (John Dean), koji je svojevremeno svog šefa Ričarda Niksona savjetovao da mora govoriti samo istinu, jer je njegovo predsjedništvo postalo kancerogeno. Mnogo godina nakon afere “Watergate”, koja je 9. avgusta 1974. godine otjerala Niksona iz Bijele kuće, Din kaže da ovaj predsjednik nije sposoban za istinitu priču. Trampu se zato i može ponoviti Niksonova sudbina. Bio bi to opet kolosalni primjer za sve ostale.

Između tradicionalnih vrijednosti, koje se sve ove godine rabe kao glavni narativ američke vanjske politike i novih pomjeranja na geopolitičkoj pozornici, u kojima se, recimo, Putin i Tramp javno svađaju, a tajno “vole”, nasreću, ostaju principi. Oni još nisu dinosauri naše političke stvarnosti. Naprotiv!

Senator Džon Mekejn (John McCain) onomad je u Sarajevu i Beogradu poredao niz upozorenja o ruskoj opasnosti na Balkanu. Znamo mi da je to i zbog Ukrajine! Ali važna je ta upornost u pozivima da se vratimo temeljnim načelima. Potom je u Vašingtonu oštro kritizirao šefa američke diplomatije Reksa Tilersona (Rex Tillerson) zbog usvajanja vanjske politike koja napušta znane američke vrijednosti i zaboravlja žrtve opresije širom svijeta.

Ne smiju se hvaliti diktatori, napisao je Mekejn u “New York Timesu”, upirući prstom i u predsjednika Trampa, jer šef Bijele kuće sa simpatijama govori o liderima Egipta, Rusije, Turske i Sjeverne Koreje. I srdačniji je sa Sergejom Lavrovom nego sa saveznicom Angelom Merkel.

Ljudska prava moraju ostati naš američki prioritet. To je ono čemu se nadaju potlačeni širom svijeta, napisao je ispravno stari bosanski znalac. Mekejn je još rekao da je Amerika zemlja čiji identitet i počiva na savjesti. I da se čast ne rasprodaje, jer to nas može koštati historijske reputacije.

Da nije toga, ugasla bi širom svijeta živa američka nada, zbog koje lakše prozivamo domaće dripce. To su oni koji sa svojih mindera i iz off-shore kompanija, zna se kojih i koliko – finansiraju pogrešnu politiku u Bosni, evo, četvrt stoljeća. Treba učiti kako to Amerikanci rade svojim predsjednicima.