Kliker.info

Na početku ovog, 21. stoljeća, koje, bar donekle, pripada i nama, već su jasno definirane tri najveće planetarne sile. Kolumnista “New York Timesa” Tomas Fridman (Thomas Friedman) napisao je da su to, bez dvojbe, tehnologija, globalizacija i klimatske promjene. I sve tri su u fazi “nelinearnog ubrzanja”!

Piše : Erol Avdović (Avaz)

Klimatske promjene se intenziviraju pa će neke otočne zemlje nestati, jer će ih progutati okeani. Tehnologija čini sve bržim, “amplificirajući svaki glas”, što znači da putem interneta pojačava i one nepametne drekavce, koji nastavljaju nuditi informacije umjesto znanja. Globalizacija čini svijet više međuovisnim, pa je demodirano pričati o nacionalizmu, ekskluzivnim državama, pa čak i patriotizmu, jer on je ponegdje, doista posljednje utočište hulja.

A i nakon ovih rijeka izbjeglica svi smo u istom loncu, zahrđalom od moralne korozije.

Smiješni su zato, kad nisu tragični, ti balkanski povici o “junačkom” srpstvu, kulturnom hrvatstvu, pa i puritanskom bošnjaštvu, sve do ostalih umišljenih nacionalnih mitova. Smiješni do neba! I tužni dok gledamo apokaliptični egzodus 60 miliona svjetskih izbjeglica, u kojem je, kao jučer, i poneko od nas učestvovao. Pa sad imamo iskustvo pretvoreno u intuiciju!

Onomad sam, u Bostonu, prisustvovao obilježavanju Dana nezavisnosti BiH, na čuvenom “Tufts” univerzitetu, koje je izvanredno priredila organizacija “Prijatelji Bosne” (New Englad Friends of Bosnia). Na svečanosti je bio i ambasador BiH u Vašingtonu Haris Hrle, a guverner Masačusetsa prezentirao je poseban ukaz kojim se 1. mart prepoznaje kao značajan datum i za ovu američku saveznu državu. U kolijevci čuvenog Harvarda to su svojim uspjehom i lojalnošću prema svojoj novoj domovini, SAD, zaslužili ovdašnji vrijedni Bosanci i Hercegovci.

Kao što sada u Evropu pristižu sirijske izbjeglice, i oni su, zbog rata protiv Bosne, sredinom 90-ih, stigli do ove američke obale koju su kulturno kolonizirali engleski puritanci još u 17. stoljeću.

Vođeni praktičnom kalvinističkom teologijom i vjerom u samo jednog Boga, puritanci su vrijednosti rada i uzajamnog poštenja, potiskujući svaku laku zabavu, čak i rekreativne sportske aktivnosti, izdigli na nivo doktrine i umstvenog “majndseta” (mentalne strukture).

U času sam pomislio kako Bosni treba taj američki – iskustveni preokret – baš sada. Taj preporod koji bi insistirao na disciplini umjesto na ritualu; discipliniranim pravilima u poslu (ekonomiji), gdje se, doduše, zahvaljujući hrabrim poduzetnicima u privatnom sektoru, to ponegdje u BiH i događa, ali i u politici. I u vjeri, naravno, gdje unutrašnja disciplina i očuvanje vrijednosti mora nadvladati ritual. Jer, ritualom se uglavnom pokazuje (zbraja ko koliko puta ide u crkvu ili džamiju), ali manje – vjerodostojno dokazuje.

Pomislio sam na to i u času dok su ljubazni domaćini na jednoj ad-hoc tribini nudili svoje odgovore na zadatu temu “bošnjačkog jedinstva”. Ali, s manje uspjeha, jer još se ne uviđaju ni tri najveće, gore spomenute globalne sile, a kamoli, recimo, građanska istovjetnost između bošnjaštva i bosanstva u BiH. Svakako, treba nam disciplina više od rituala!

Naše doba

Za Bosance bi najprimjernije bilo odmah krenuti s onim Gazalijevim uputama: “Deklarirajte vaš džihad (borbu za boljitak) prema neprijateljima koje ne možete vidjeti – egoizam, aroganciju, uobraženost, sebičnost, pohlepu, požudu, netoleranciju, varanje, ogovaranje i klevetanje”.

Znam to odavno, ali kad god se pogledam u ogledalo, moram opet priznati da još nisam uspio pobijediti sve ove, vlastite neprijatelje. Uz sve komplimente koje zaslužuju, vidim i da moji zemljaci, nažalost, još ostaju žrtve lokalnih zabluda. I da im je teško prihvatiti globalizaciju kao pobjedu nad vlastitom sujetom.

Iz Bostona sam kao obnovljeno znanje ponio samo dvije rečenice. Prvu, koju je svojim zemljacima, u formi pitanja – kada ste posljednji put prihvatili tuđe mišljenje kao svoje – uputio dr. Esad Boškailo iz Počitelja, sada neuropsihijatar i profesor na medicinskom fakultetu u Arizoni.

I, drugu, koju je kao poruku svim Bosancima u Bostonu uputio ambasador Hrle, inače porijeklom iz Stoca. Prvenstveno treba biti dobar, pa onda umjeren i povrh svega profesionalan, uvijek i u svemu, jer istina vlada svijetom.

A samoobmanjivanje nije inteligentno!

Moj je pokušaj da u Bostonu, svojim Bosancima, ustvrdim da je jedinstvo moguće ponajprije kao – jedinstvo različitosti, te da bošnjaštvo kao bosanstvo valja otvoriti prema svima, a ne da se zaključa samo u jednoj religiji – prekinula svečana večera. No, i to je bio vrijedan pokušaj. Ipak se okreće!

Uostalom, ništa bez činjenica. Ako je ZAVNOBiH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) stigao na vrijeme (25. novembra 1943.), onda je ova, dejtonska BiH, nesretno dokinuta za građansku republiku, grandiozno zakasnila za organizacione principe nacionalnih država, prema dalekom konceptu Ugovora iz Vestfalije (još iz 1648.). A onda i onih sporazuma iz 19. i 20. stoljeća. Zato nam valja bar uvažiti  gore spomenute trendove s početka našeg doba, bez hibridne politike.