Kliker.info

Reagiranje Milorada Dodika na posjetu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića Doboju nadilazi uobičajenu njegovu logiku za koju, valjda, još samo on vjeruje da predstavlja nekakvo originalno osvježenje za mase recipijenata.Ovoga puta, osvrćući se na Izetbegovićev boravak u Doboju, predsjednik manjeg bh. entiteta pojavio se sa izvjesnim “novinama”: javnosti je nastojao podastrijeti da bi Izetbegović za prelazak entitetske linije morao imati odluku iza koje bi morala stajati sva tri člana Predsjedništva BiH.

Piše : Enes Ratkušić (Aljazeera)

Dodikov “rezon”, i pored njegovih opservacija da ga takve posjete iritiraju i nagone na razmišljanje kako će se ubuduće ponašati, naravno, nema uporišta.Razlog, međutim, za njegova reagiranja ne leži u Izetbegovićevom kršenju “Dodikovih zakona o slobodi kretanja”.Da je Izetbegović održao kakav stranački predizborni skup, Dodikova reakcija bi zasigurno izostala. Bilo kakve dozvole, niko ne bi nalazio razloga da spominje.Problem je u nečem drugom: Izetbegović je u Doboju polagao kamen temeljac za buduću tvornicu za preradu voća i povrća, projekat vrijedan 40 miliona eura.Da je o upravo takvoj vrsti straha riječ, sam Dodik ne skriva ili mu je nesmotreno izletjelo.

Zagovarajući “vizu” koja bi imala limitirati vršljanja predstavnika vrha zakonodavne vlasti po vlastitoj zemlji, Dodik je priznao: “Postoje u RS-u probosanske snage koje žele da promovišu Bakira Izetbegovića u Istočnom Sarajevu i Doboju, i ne znam ni ja gdje. I postoje prosrpske snage koje se bore isključivo za RS, njenu dejtonsku poziciju, jačanje njene autonomije, sve do trenutka kada ćemo proglasiti nezavisnost”.

Investicije, odnosno privredni projekti su, dakle, problem jer njihovo podizanje ne najavljuje samo zapošljavanje velikog broja ljudi, ne osigurava samo bolji, odnosno kvalitetniji život, nego otvara jedan „opasan proces“ – normalizaciju odnosa među bh. nacionalnim i drugim različitostima.Takvi se projekti ne uklapaju u Dodikova viđenja budućnosti BiH. Prema njegovom mišljenju, za Srbe u RS-u bijeda i siromaštvo morala bi biti prihvatljivija solucija od svakog blagostanja koje bi podrazumijevalo bilo kakav oblik zajedništva.

Dodikov strah od normalizacije odnosa bio je najizrazitiji u vrijeme poplava. Eminentno ljudski refleks, da se drugima pomogne u nevolji, doživljavao je većom opasnošću od vodene stihije.To se posebno moglo zaključiti iz njegovih reagiranja na izjave predstavnika vlasti koji nisu krili prijatna iznenađenja o pomoći iz Federacije BiH. Čelnici Doboja, Bijeljine i drugih mjesta našli su se na udaru samo zbog isticanja solidarnosti koja nije podrazumijevala nacionalne, vjerske i druge razlike, entitetske i slične okvire.

U takvom, gotovo morbidnom, doživljaju budućnosti Dodik, naravno, nije usamljen slučaj. Solidarnost i pomirenje kao društvene tendencije ne odgovaraju niti jednoj koncepciji koja je podjelu uzela kao temeljni politički cilj.Ipak, za razliku od drugih koji vlastite ciljeve zaogrću plaštom konspiracije, predsjednik RS-a otvoreno poručuje da je borba protiv BiH jednako legitimna kao i borba za njeno očuvanje.

Ono što je, međutim, najvažnije upravo iz perspektive samog legitimiteta, političkih stremljenja, ali i očuvanja BiH na političkoj pozornici jeste trend koji su afirmirali građani BiH u vrijeme poplava, a koji se očitovao u snažno iskazanoj spremnosti da se drugima bezrezervno bude pri ruci, pomogne u nevolji, bude zajedno.

Izetbegović je u ovom slučaju samo prepoznao taj unutrašnji osjećaj koji je kod građana ove zemlje proradio i sve je prisutniji. Ali, politička mudrost se na koncu i sastoji od sposobnosti takvog prepoznavanja.To što Dodik, ali i svako ko u kombinaciji ima atar koji ne podrazumijeva prisustvo drugih, ne prepoznaje takve trendove ne treba da začuđuje. No, rasplet bi za Dodika mogao donijeti najveće iznenađenje. Jer, ne treba zaboraviti da narod, ipak, na kraju svemu daje legitimitet.