Kliker.info

U Mostaru je nedavno promovirana knjiga “Sukob devijacija” Enesa Ratkušića, sociologa, novinara, književnika i publiciste, a koja je objavljena u izdanju Narodne biblioteke Mostar. Riječ je o knjizi koja je pisana u esejističkoj formi i za koju se može kazati da je sociološko-filozofska analiza problema modernog svijeta.

Suština drame

Tako je Ratkušić, nakon pet proznih djela, od kojih je roman “Tajna bosanskog štapa” izazvao najveće zanimanje čitalaca, napisao knjigu koja je, osim intrigantnog naslova, sadržajno bitno drugačija. Ipak, kako tvrdi, u pitanju nije zaokret jer je on, prije svega, sociolog te, stoga, drži kako je sasvim logično da se u ovoj drami problema modernog svijeta na neki način mora očitovati.

– Društveni dijalog je osakaćen istinskog razumijevanja jer, koliko vidim, svako je zbog podarenih mu sloboda i prava, bez obzira na nivo sociološke i filozofske naobrazbe, uvjeren da o društvenim problemima može iznositi stavove i sudove. Te slobode su dovedene do apsurda koji je još Hegel najavio govoreći da svako ne može praviti cipele, jer se za taj posao valja osposobiti, dok svako misli da ima pravo promišljati i najsloženija filozofska pitanja, bez ikakvih posebnih priprema – kaže Ratkušić.

Naslov njegove knjige preočigledno asocira na Huntingtonov “Sukob civilizacija”. Tako i u podnaslovu rukopisa jasno stoji da je “sukob civilizacija” ideološka podvala, što, prema Ratkušiću, znači da postoji tematska veza, odnosno referiranje na spomenutu knjigu.

– Ali, to dolazi na kraju, kao neka vrsta zaključka, nakon što je na osnovu relevantnih teorija iz različitih perspektiva ponuđena svojevrsna dijagnoza suštine drame modernog svijeta. Rukopis je prvenstveno motiviran tezom o gubitku organa za razumijevanje svijeta odnosno potrebe za “kopernikanskim obratom”, preispitivanjem cjelokupne metodologije spoznajnog procesa.

Naime, moderni čovjek egzistira u znaku vrlo reduciranog razumijevanja svijeta u kojem živi i taj proces se planski stimulira. Na produciranju “čovjeka jedne dimenzije”, kako je to davno primijetio Herbert Markuze, svi su angažirani, od medija do znanstvenih i obrazovnih institucija. Svi su uključeni u proces destrukcije čovjeka kao bića mogućnosti, a cijeli taj proces njegovog poniženja odvija se u režiji kapitala odnosno novca koji je ustoličen kao jedina mjera vrijednosti – pojašnjava Ratkušić za naš list.

Ima nade

S obzirom na činjenicu da svijet živi u znaku sve izrazitijih sukoba i terorizma kao prateće pojave, upitali smo Ratkušića ima li sukoba civilizacija?

– Sukob civilizacija je klasičan politički program kojim se opravdavaju ratni pohodi prvenstveno prema zemljama Bliskog istoka i nemilosrdne pljačke prirodnih resursa kojima te zemlje obiluju. Niti su moćne sile svijeta tamo radi instaliranja demokratije i ljudskih prava, kao što pričaju, niti oni tamo, angažirani od arapskih satrapa radi očuvanja pozicija, brane islam. U pitanju je samo sukob njihovih devijacija, karikature od demokratije i surogata od islama. Nosioci moći djeluju uz obostranu saglasnost – iznosi naš sagovornik.

Sve je, kako naglašava, podređeno pljački i očuvanju pozicija političke i ekonomske moći. Moderni čovjek je, međutim, govori on, toliko mentalno ranjen da gotovo i ne primjećuje nelogičnosti koje se zbivaju.

– Zar velike sile nisu podržavale razularene ubice u Libiji? Jesu, naravno. Isti ti ljudi kasnije su se samo prebacili u Siriju, pod novim imenom, i sad je to najednom kao neki samonikli problem. Žena s izglednim šansama da postane prva figura najmoćnije sile svijeta, najmorbidniju likvidaciju u modernoj političkoj povijesti koju je nad Gadafijem izvršila klasična rulja najokorjelijih monstruma, kriminalaca i psihopata svih mogućih vrsta, popratila je riječima: “Dođosmo, vidjesmo, ubiše ga”.

Pričati nakon takvih kvalifikacija o borbi protiv terorizma, dakle, istih onih koje je ohrabrivala u navodnoj borbi za slobodu, a zapravo samo u posušivanju dugova koje su udružene sile imale prema Libiji, predstavlja vrhunac nipodaštavanja ljudske pameti i rezona – ističe Ratkušić.

Ipak, zaključuje da nade ima. Jer, mišljenja je da se budućnost svijeta ne može unedogled kreirati na pohlepi i promociji lažnog antropocentrizma, koji za krajnji rezultat ima svođenje čovjeka na animalno-funkcionalnu razinu.

Zavjere, spletke, intrige 

– Gor Vidal je rekao: “Ja nisam teoretičar zavjera, ja sam onaj koji zavjere analizira”. Dodao bih samo jedno – je li bilo kakva velika globalna razbojništva uopće moguće realizirati bez zavjera, spletki, intriga svih mogućih vrsta?

Naravno da nije – kaže Ratkušić.

M. Smajkić (Avaz)