Kliker.info

Piše: Enes Ratkušić (Aljazeera)

Kada neko, posebno političar visokog ranga, što je predsjednik Federacije BiH bez ikakve dvojbe, bude uhapšen na način kako je uhapšen, uz neviđen policijsko-medijski obruč oko zgrade Predsjedništva BiH, bez ustezanja se može konstatirati da je u ovoj zemlji sve moguće, pogotovo nakon njegovog puštanja na slobodu.Čin njegovog hapšenja suštinski samo potvrđuje da živimo u zemlji lišenoj bilo kakvih aksioma, neupitnih standarda i vrijednosti koje, suštinski, državu čine državom. Puštanje na slobodu, također. Štaviše, neshvatljivo je da se neko u zatvoru može „skrasiti“ mjesec dana, da bi onda najviša sudska instanca tog istog oslobodila uz obrazloženje da nije bilo osnove za hapšenje, odnosno boravak u zatvoru. I na koncu, da sve to prođe na način da za jedan takav promašaj niko ne odgovara.

‘Pale maske’               Sve što se događalo, od čina hapšenja do puštanja na slobodu Živka Budimira, nije ništa drugo do klasična demonstracija sile kao načina vladavine, omiljenog u krugovima pojedinaca i grupa koji samo deklarativno podržavaju, a suštinski uopće ne vjeruju u efikasnost bilo kojeg drugog oblika izvršne vlasti osim filozofije „kratkog postupka“.Da su „maske pale“ u tom pogledu i da je jako mali broj ljudi uvjeren u priče o mitu i korupciji, koje su kao obrazloženja predočene javnosti, svjedoče ne samo reagiranja iz političkih krugova, jer ona ionako ne mogu biti prava mjera objektivnosti. Glas javnosti, odnosno građana, nije na fonu optužbi. To je više nego vidljivo. Ankete, koje smo imali prilike da vidimo, o tome najzornije svjedoče.Uz sve to javno mnijenje je napravilo još jedan značajan iskorak. Sve više je onih koji su uvjereni da je u pitanju klasični politički obračun. Jedan gledalac Face TV-a prije nekoliko dana bio je uistinu znakovit, govoreći da čin hapšenja Živka Budimira doživljava kao svojevrsnu pozajmicu SIPA-e Zlatku Lagumdžiji na nekoliko dana od strane Milorada Dodika.

Stav gledalaca, međutim, za sve one koji pažljivo osluškuju glas javnosti, dijeli podosta građana, uvjerenih da je ova služba pod velikim utjecajem predsjednika Republike Srpske. Naravno, zahvaljujući instaliranim kadrovima, koji u SIPA-i obavljaju odgovorne uloge. Istina, umišljeni državnik se prevario u proceni vezanoj za produženje pritvora Budimiru. Ali to samo govori o tome da u cijelom slučaju nije bio po strani.Taj aspekt problema za BiH je sigurno najvažniji, pogotovo u ovom trenutku kada su prijedlozi najodgovornijih briselskih aktera o njenom udaljavanju iz Vijeća Evrope sve glasniji. Na djelu je, više je nego očito, sukob političkih snaga koji frankenštajnskom upornošću nastoje instalirati u svijetu poodavno sahranjeni obrazac vlasti i onih drugih, koji rješenja traže u demokratskim obrascima koje nudi moderni svijet.

Obilježeni novac

Kako drugačije objasniti činjenicu da je jedini „opipljiv dokaz“ protiv predsjednika Federacije BiH onaj koji je u njegovom mostarskom uredu trebao ostaviti Ivan Knezović, koji se na sve načine nastojao probiti do njega, ne znajući da je tog jutra neplanirano otišao za Sarajevo, pa je obilježeni novac završio u nekoj kanti umjesto kod Budimira.Tako je poremećen plan da jurišnici SIPA-e Knezovića sa obilježenim novcem nađu kod predsjednika Federacije BiH.Priča o nedosljednosti o pomilovanjima je, također, pala u vodu. Uprkos vidljivim nesrazmjerima u dijeljenju pomilovanja u dva dijela države, više je nego očito da je malo ko uvjeren u Budimirovu krivicu. Činjenice, kad su pomilovanja u pitanju, jasno svjedoče o tome da se filozofija eminentno boljševičkog recepta obračunavanja sa političkim protivnicima duboko involvirala u institucije vlasti. Zar je Budimir morao izaći iz zatvora da bi javnost mogla saznati kako su njegova pomilovanja klasične minijature u odnosu na takve vrste blagoslova koje su potpisivali Ejup Ganić, Karlo Filipović, Ivo Andrić Lužanski, Vladimir Šoljić…Da li se u institucije zemlje zaista uvukao toliki strah da se baš niko nije usudio građanima ove zemlje predočiti navedene činjenice. Znači li to, drugim riječima, da bi javnost za takve informacije bila uskraćena da je kojim slučajem Živko Budimir ostao iza rešetaka?!

Dodamo li navedenom i činjenicu da ovakva vrsta kriminala, za koju se optužuje Budimir, nije čak ni u nadležnosti državnog Tužilaštva i Suda, samim tim i SIPA-e, jasno je da je u pitanju klasična montaža, koja se, istina, odigrala u gotovo diletantskoj izvedbi.Podsjetimo, državni nivo, prema Ustavu i zakonima, nadležan je isključivo za ratne zločine i organizirani međunarodni kriminal, u što se Budimirov slučaj, čak i sa dokazima, nikako ne može upakovati.Hoće li, na koncu, za sve što se događalo, bez obzira na režiserski fijasko, neko odgovarati. Jer taj „neko“ nije ugrozio Živka Budimira, nego je uzrok slanja isključivo negativnih poruka u svijet, koje ušima potencijalnih investitora nikako ne mogu goditi, a oni su ovoj zemlji, bez sumnje, najvažniji u ovom trenutku.Hoće li krah ove urote konačno slomiti ambicije protagonista rehabilitacije političke filozofije „kratkog postupka“?javnost, što je demokratskim očima gledano za svaku pohvalu, nije više spremna aplaudirati ovakvoj vrsti egzekucija, pogotovo uz krilaticu „postoji osnovana sumnja“, koja je unesrećila popriličan broj ljudi. No odvažnosti, čini se, daleko više nedostaje ljudima u politici, čiji su interesi zatomljeni ličnim ambicijama zadržavanja pozicije po svaku cijenu, uvjerenih da će ih hajka zaobići.

Postzatvorsko iskustvo

Zbog čega se ovakve sumnje doimaju ozbiljnim? Zbog postzatvorskog iskustva predsjednika FBiH, kojeg Komisija predstavničkog doma Parlamenta FBiH i pored jasne ocjene Suda da za njegovo hapšenje nije bilo razloga, po svaku cijenu nastoji proglasiti nedostojnim obavljanja visoke funkcije.Dobro je da parlamentarne komisije rade, pa i preispituju da li je neko dostojan ili nedostojan funkcije koju obavlja, ali je užasavajuće to što se niko pritom nije dosjetio da predloži Parlamentarnu komisiju koja bi preispitala dostojnost svih onih koji su cijelu kašu zamijesili, posmatrajući, naravno, cijeli slučaj iz perspektive sudskih obrazloženja o nepostojanju razloga za Budimirovo hapšenje.