Emir Suljagić : Građanska opcija ima obavezu zaustaviti Čovića
Mi, građanski blok ili grupacija stranaka imamo obavezu da na idućim izborima spriječimo izbor HDZ-ovog kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata. HDZ predstavlja egzistencijalnu prijetnju po bosanskohercegovačku državu. Sve što se dogodilo od izbora Dragana Čovića u Predsjedništvo BiH do posljednje manifestacije neustaštva u Neumu pod visokim pokroviteljstvom Republike Hrvatske ne ostavlja nimalo sumnje da je suština njegove politike komadanje suvereniteta Bosne i Hercegovine. Libanizacija Bosne i Hercegovine.Naša je nesreća da je u jednom trenutku Dragan Čović našao sagovornika u Bakiru Izetbegoviću, koji u tipično voluntarističkom maniru SDA nije razumio da država i državnost nisu nimalo rastegljivi i podložni eksperimentima. U državnim stvarima najgora rješenja su „kreativna rješenja“:nešto kao „alternativne činjenice“.
Posljedica toga je da su ionako krhke institucije sada dodatno oslabljene i zahvaljujući „bošnjačkom saboru“ u Vijećnici, politički centar je sada potpuno prazan. Bošnjake u Predsjedništvu BiH predstavlja predstavlja političar koji je godinu i po do kraja mandata potpuno diskreditovan. Tektonske promjene u svijetu država dočekuje potpuno nespremna. Ulazimo u period neizvjesnosti bez presedana bez jasne predstave o sebi i svojim mogućnostima, svom mjestu i položaju u regionu, na kontinentu, bez vizije.
Cijena vjere koje je Izetbegović dao Čoviću.
Izetbegović je napravio istu grešku koju je SDA napravila 1990. godine kada je vezala zastave sa HDZ-om i SDS-om, umjesto sa građanskim strankama. Naprotiv, SDA je i u ratu i u godinama nakon rata kada je to mogla raditi potpuno ili relativno otvoreno kontinuirano vršila „dekomunizaciju“ kako državnog aparata, tako i društva. Za to vrijeme, njeni prijeratni, a potom i poslijeratni koalicioni partneri su Bošnjake ubijali u desetinama hiljada.
Šta leži u osnovi Izetbegovićeve odluke da veže zastave 2014. i zašto je mislio da bi HDZ u situaciji da bira za ili protiv BiH drugačije postupio 2017., nego što je postupio 1993. godine nije bitno: samo su posljedice bitne. Tako je barem u politici, životu i fudbalu. I na njegovu žalost, u istoriji.
Čovićeva prijetnja osim što je egzistencijalna je i akutna. Vrsta mobilizacije hrvatske desnice i krajnje desnice kakvu vidimo oko tzv. hrvatskog pitanja, drskost najviših hrvatskih zvaničnika i agresija u odnosu prema Bosni i Hercegovini dosežu razmjere sa početka devedesetih godina prošlog vijeka. Hrvatska ne krije da je njen vanjskopolitičkih cilj da izdejstvuje promjene Dejtonskog mirovnog ugovora. Posljedice takvog pokušaja, u ovako nestabilnim međunarodnim okolnostima bi bez ikakve sumnje bile nasilje širokih razmjera.
Zašto Hrvatska misli da to treba izazvati je pitanje za njene sponzore iz Brisela. Ali, ono što mi u Bosni i Hercegovini ne smijemo i ne možemo dopustiti je da Hrvatska na bilo koji način redefiniše našu državu ili što je podjednako važno definiciju njene državnosti.
Prvi korak u tom smjeru, u trajnom oduzimanju Hrvatskoj mogućnosti da upravlja ili pokuša upravljati u Bosni i Heregovini je spriječavanja HDZ-a da na izborima 2018. dobije člana Predsjedništva iz reda Hrvata. Ko god to želi, ko god dijeli taj stav i to uvjerenje, može računati na mene u svim naporima da se to i dogodi.
Hrvatska bez ikakve sumnje nije odustala od ratnih ciljeva koje je zacrtao Franjo Tuđman i u Bosni i Hercegovini ih sa manje ili više intenziteta provodi od kraja rata. Ključni instrument u rukama Hrvatske u nastavku rata drugim sredstvima protiv BiH je HDZ BiH. Vrijeme je da shvatimo da u tom ratu pobjeda za jedne znači potpuni poraz za druge.
Komentari