Emir Spahić: Svjetsko prvenstvo je kruna moje karijere
Kapiten je uvijek onaj od koga očekujete više nego od drugih igrača. Vođa i autoritet na terenu i van njega, omiljen, ali nerijetko izložen udarima vjetrova sa svih strana.Emir Spahić već godinama predvodi našu reprezentaciju i odolijevajući mnogobrojnim preprekama koje su postavljala velika trenerska imena, ekipa protiv kojih smo igrali, uspio je prvi put u historiji, zajedno sa svojim saigračima iz reprezentacije plasirati se na Svjetsko prvenstvo.
Ostvarenje dječačkog sna
Ovo je bio i njegov dječački san, a zahvaljujući svom temperamentu i karakteru te prije svega upornosti da prevaziđe sve prepreke i teškoće na trnovitom sportskom putu, živi svoj san i na oficijalnu internet-stranicu N/FSBiH priča o odgovornosti, uzorima, navijačima, inspiraciji…
• Kao kapiten, predvodit ćete reprezentaciju na SP. Da li to doživljavate kao dodatnu odgovornost, opterećenje ili motivaciju?
S jedne strane jeste opterećenje, a s druge strane to je čast i dodatna motivacija. Biti kapiten jedne generacije koja je po prvi put odvela svoju državu na jedno veliko takmičenje i to SP je zaista čast. Predvoditi svoje momke, ako to tako mogu reći, odnosno svoje kolege na Mundijalu je zaista čast. S druge strane, normalno da je i opterećenje, jer u slučaju da se nešto loše dogodi, iako o tome ne želimo razmišljati, normalno je da ću ja uz selektora biti glavni i odgovorni za te stvari. Opet kažem, ne želim razmišljati, ali sve je moguće u našem sportu.
• Šta za Vas lično znači igranje na SP-u?
Kruna moje karijere. Ostvarenje snova iz djetinjstva.
• Često ste pred važne utakmice imali poseban ritual. Spremate li možda nešto posebno pred prvu utakmicu protiv Argentine?
Isto kao i moje kolege, neiskusan sam u tim situacijama, jer nikada nisam igrao na velikim takmičenjima. Ali, mislim da samim pojavljivanjem na SP-u i predstavljanjem svoje države i svog naroda, noseći grb svoje zemlje na prsima, predstavlja neki ritual. To će biti moj jedini rital, jer za SP se ne treba nešto posebno spremati i motivisati. Jednostavno, treba izaći i igrati od srca, onako kako smo svi navikli.
• Šta je obilježilo Vaše fudbalske početke?
Ne znam odakle da počnem… Mislim da je dolazak u reprezentaciju moj fudbalski početak. Meni su klubovi posao koji pokušavam odraditi maksimalno korektno. Ponekad čak i prekorektno… A reprezentacija mi je obaveza i nešto što me čini sretnim.
• Koje osobe imaju naveći uticaj na Vas na terenu i van terena?
Van terena otac, a na terenu ljubav prema domovini. Posebno kada pričamo o reprezentaciji.
• Imate li uzora među igračima?
To je prije svih bio Sergej Barbarez i on će to uvijek i ostati. Nekako je na posebnom mjestu u mom srcu i u mom životu. Ne samo kao kolega, nego i kao prijatelj.
• Mogu li navijači promijeniti rezultat utakmice?
Sigurno da mogu i to nam se događalo mnogo puta. Počevši od, po meni i najvažnije, utakmice u Žilini protiv Slovačke. Oni su praktički preokrenuli situaciju kada smo već bili na koljenima i u izgubljenoj situaciji, kada je naš san koji smo sanjali toliko godina došao u pitanje… I onda se digne jedan dio tribine, drugi, treći…, postignemo dva gola za pobjedu i nastavimo put prema našem snu.
Plesat ćemo sambu
• Čime biste se bavili da niste fudbaler?
Teško pitanje, koje mi često postavljaju, a na koje nemam odgovor. Ne znam jer u životu, od malih nogu, bavio sam se samo fudbalom. Nemam pojma u čemu bi bio dobar, a ne znam da li postoji posao koji bi me činio sretnim i ispunjenim.
• Da li ste nekad bili u Brazilu?
Nisam. Ovo mi je prvo putovanje. Šta znam o Brazilu? Moj život je fudbal, a i iz ove zemlje zemlje dolaze najveće zvijezde. Samo riječ Brazil asocira na Kopakabanu, Rio, de Janeiro… O Marakani da ne govorim. Sabma je tu neizostavna i nadam se da ćemo ju plesati.
Držite se, uz vas smo
Spahić je sa predsjednikom Dinom Begićem, generalnim sekretarom Jasminom Bakovićem i saigračima Edinom Džekom i Zvjezdanom Misimovićem, na putu u Gradačac posjetio Maglaj, jedan od gradova koji su zahvatile nedavne poplave. “Ono što smo vidjeli na ulazu u grad zaista je neopisivo. Ne izgleda ni približno kako mediji prikazuju. Vjerovatno ni ne može, jer do nas ne može doći slika kako to izgleda dok se ne uvjeriš na licu mjesta. Došli smo da pomognemo, ako ništa našom pojavom, jer želimo ljudima dati do znanja da smo uz njih, kao što su i oni uz nas na utakmicama. Uostalom, to je naša obaveza, ljudska i profesionalna”, kazao je Spahić, naglasivši da će sada on i saigrači u Brazilu imati još veći motiv.”Držite se, mi smo uz vas i nikada vas nećemo napustiti”, poručio je Spahić građanim Maglaja, ali i svih ostalih gradova koji su zahvaćeno poplavama.
Samir Šišić (Oslobođenje)
Komentari