Kliker.info

”Uvijek će biti onih koji žele saznati istinu i onih koji istinu žele iznijeti. Prema tome, novinarstvo ima budućnost. Problem je, međutim, u tome što će ga biti sve manje tamo gdje bi mu trebalo biti prirodno mjesto, u tzv. vodećim informativnim medijima. Pošteno profesionalno novinarstvo – shvaćeno na tradicionalan način – sve se češće povlači na margine, u neke rukavce i džepove izvan glavne struje, postajući gotovo raritetna roba. Budućnosti dakle ima, ali je ona dosta kržljava.

Piše : Emir Imamović -Pirke (Bljesak)

Događa se to da je razvoj medijske industrije, pogotovo one ‘informativne’, u izravnome sukobu s našim zanatom i njegovim normama koje se rado recitiraju u svečanim prilikama”, rekao je novinar, pisac, urednik, odnedavno i scenarist, Viktor Ivančić, u intervjuu za sarajevski MediaCentar.

Kada je napisano objavljeno

Nešto ranije, Ivančić je napisao, izjavio, nevažno je, da je najbitnije pitanje u današnjem novinarstvu – kada. Nije mislio na to kada se dogodilo ono o čemu se piše, već kada je napisano objavljeno.

”Klub zastupnika SDA u Skupštini Kantona Sarajevo je sredinom 2022. godine dobio obavijest Kantonalne uprave za inspekcijske poslove o izvršenom inspekcijskom nadzoru na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, a na okolnosti sticanja diplome Elmedina Konakovića, aktuelnog ministra vanjskih poslova BiH. Kako je u obavijesti naveo Inspektorat prosvjetne inspekcije, usmjereni inspekcijski nadzori na ovom fakultetu provedeni su tokom jula 2022. godine. ‘Dnevni avaz’ u narednih nekoliko dana u interesu javnosti u cijelosti objavljuje rezultate inspekcijskog nadzora. Objava feljtona počinje danas, 8. decembra”, objavio je „Dnevni avaz“.

”U današnjem broju ‘Dnevnog avaza’ na 17. strani čitajte novi Feljton gdje otkrivamo dokumente kako su inspektori utvrdili da Elmedin Konaković danom prijavljivanja projekta teme diplomskog rada nije imao položene sve ispite prema studijskom programu, 13.6.2006. godine, ali da je odbrani diplomskog, 24.6.2006., pristupio nakon što je položio ispite iz svih studijskih predmeta. Za 11 dana, Konaković je prijavio temu diplomskog, položio sve ispite i odbranio rad”, piše u najavi drugog dijela „Avazovog“ feljtona.

”Proteklih mjeseci je Elmedin Dino Konaković, nekadašnji kapiten KK Bosna, kao garanciju ispravnosti svoje kandidature, osim sarajevskog srca, ‘nudio’ i zvanje sportskog menadžera. Mnogima je upalo u oči da Konaković u svojoj službenoj biografiji više potencira trogodišnju diplomu koju je stekao na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu negoli košarkašku karijeru. Stranka koju je prigrlio vješto mu je sugerirala ovaj po(red)ak stvari – ne samo zbog ‘strahopoštovanja’ koju izaziva akademska titula već naprosto što je Konaković diplomirao kao čudo od studenta. Ko se, uostalom, ne bi ponosio kandidatom koji je u roku od godinu i po uspio završiti dvogodišnji studij?!

Konaković je i pored svojih profesionalnih obaveza očito vrlo marljivo učio pa je ispite s Više trenerske škole, koju je upisao 2004/2005, polagao bukvalno u razmacima od jednog do dva dana! Tako je, kako svjedoči njegov index, devet najvažnijih ispita položio u samo jednom mjesecu, tačnije od 8. do 22. juna 2006. Kakvih mjesec – trinaest dana! Predmet Menadžment ljudskih resursa polaže 8. juna devetkom, a potom slijede desetke, 11., 13., 14. te 16. juna. Bit će da se potom umorio – 17. juna mu prosjek kvari predmet Jezička kultura – polaže je osmicom. Sutradan je već boljega raspoloženja, pa Sportski menadžment završava devetkom, a potom čitav studij okončava 22. osmicom i desetkom!

Međutim, ovaj neviđeni uspjeh nije ništa ako ga usporedimo s načinom na koji Konaković apsolvira Bolonjski proces. Kada, naredne godine, Sarajevski univerzitet ‘uvodi’ Bolonju na fakultete, a Izet Rađo omogućava studentima Više trenerske škole da uz polaganje još samo jedne godine dobiju stepen visoke stručne spreme – Konaković postaje primjer briljantnog akademskog pregalaštva. Od dvanaest predmeta, deset ih polaže desetkom, i to u rekordnom roku: od 4. do 29. februara 2008! Taman na vrijeme da kao najuspješniji student generacije, s tek stečenim zvanjem sportskog menadžera, krene u izbornu kampanju”, možda će, ko zna, pisati u trećem, četvrtom, nekom nastavku „Avazovog“ feljtona.

Izvor informacija

Pitanje je, veliko kao sve zgrade Fahrudina Radončića, hoće li autor ili autorica navesti izvor informacija, a to nije Kantonalna uprava za inspekcijske poslove, odnosno njen izvještaj  ”o izvršenom inspekcijskom nadzoru na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu”.

O Konakovićevom – i ne samo njegovom – polaganju ispita brzinom svjetlosti pisala je, naime, novinarka u međuvremenu ugašenog magazina „Dani“, Belma Bećirbašić, ali ne prije 17 dana već prije 17 godina! Nije to radila zato što je vlasnik lista, Senad Pećanin, imao stranku, pa u ime budućeg saveza sa SDA likvidirao protivnike njenog predsjednika, rahmetli Sulejmana Tihića, niti zbog toga što joj je Konaković išao na živce. Sasvim suprotno: o ondašnjem dečku koji obećava pisala je jer joj je to bio posao, a „Dani“ uredno objavljivali zato što je, jednostavno rečeno, priča bila dobra, jedna od onih zbog kojih novine postoje.

Nije ovo, ma kakvi, prvi puta da Radončićev bilten – kojeg on pretenciozno naziva najuspješnijim medijskim projektom u historiji Bosne i Hercegovine – prepisuje stare tekstove iz „Dana“ i štampanog izdanja „Slobodne Bosne“, kao što nije prvi puta da uredništvo spontano zaboravi navesti izvor i, to pogotovo, razlog reanimacije tema od kojih su neke uveliko punoljetne.

”Mislim da svatko ima pravo na poštenu i profesionalno sročenu informaciju. I svatko treba imati to pravo i ono ne može biti uvjetovano novcima, ne može biti uvjetovano kapitalističkim tržištem”, kazao je Viktor Ivančić 2022. godine.

„Avazov“, dakle Radončićev frontalni napad na predsjednika Naroda i pravde te aktuelnog ministra vanjskih poslova BiH, međutim, nema veze sa kapitalističkim tržištem, iako ni to ne treba isključiti. Kod čovjeka koji je sebe nazivao bošnjačkim Donaldom Trumpom ili Silviom Berlusconijem – kasnije mu se više svidjelo da ga se doživljava kao Gazi Husrev-bega modernoga doba – financijski planovi i političke ambicije nikada nisu imali vidljivu liniju razgraničenja.

Polubrat iz interesa

Osnivač Saveza za bolju budućnost se, prema svemu sudeći, po ko zna koji puta pomirio sa polubratom iz interesa, Bakirom Izetbegovićem, pa odlučio da opet bude važniji nego u proteklih nekoliko godina u kojima je uglavnom trebao sebi. Mjesto u novoj, vrlo vjerovatno, četvorki – SDA, SBiH, SBB, DF – ipak treba zaslužiti, a konkurenciju počistiti. Konaković je u tim procesima idealna meta: osim što ga u SDA vole kao gripu, on zaista jeste formalno obrazovanje sticao u neformalnim uslovima, zajedno sa kolegom kojeg, eto, „Dnevni avaz“ ne spominje u svom feljtonu. Njegovo ime je Naser Orić, a fakultet je upisao u akademskoj 2005/2006 godini, istoj onoj u kojoj je bio u scheveningenskom pritvoru zbog ratnih zločina nad Srbima u okolini Srebrenice.

”Orić na Sarajevski aerodrom dolazi u julu, a već 15. septembra mu profesor Rifet Ćatić upisuje osmicu na Pedagogiji sporta. Bit će da su Oriću pripremili akademski doček, pa mu profesori ocjene nižu dan za danom: Biomehaniku polaže 16., Engleski jezik 18., (jezici mu nisu jača strana – šestica), Antropološku analizu 21., Fiziologiju sporta 29. i Statistiku s informatikom 27. septembra. Orić upisuje novu školsku 2006/2007. i već naredne godine u roku od petnaest dana završava drugu godinu!”, pisala je Belma Bećirbašić prije 17 godina, a „Dani“ objavljivali.

Bilo je to novinarstvo, parafrazirajući Ivančića, u službi otpora, za razliku od „Avazovog“ koje gazdi i gazdinim saveznicima pruža uslužne djelatnosti, skrivajući se iza famoznog interesa javnosti koja će ostati uskraćena za jedan bitan podatak: dok je galopirao kroz fakultet, Elmedin Konaković je na sve načine pripreman za lidera budućnosti Stranke demokratske akcije!