Kliker.info

Ako postoji takozvana transparentna vladavina, e onda se krupni, inozemni kapital privlači i famozna povoljna investicijska klima kreira tako što se neki eksterijer uredi poput interijera salona za vjenčanja na rubu Posušja, pa se u njega pozovu bogatiji muškarci u ljetnim košuljama da, prvo sami, pa onda sa suprugama, naprave po jednu fotografiju s Katedralom svetog Jakova, odnosno s predsjednicom Republike Hrvatske osobno.

Piše : Emir Imamović  Pirke (Express)

Prvoga, međutim, nema, a drugog ima još malo manje. Znaju to, ili bi trebali znati, predsjednici mjesnih odbora u ljutim zabitima u drugome mandatu, ali, eto, ne zna, barem tako izgleda, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović u svojem prvom i, ako bude imalo sreće, posljednjem.

Thompson ne pjeva za narod, nego za svoje desničare Ni najstariji kroničari naše servilnosti i spremnosti da se ozbiljno shvati svatko tko je putovao duže od pedeset milja, materinji jezik mu je engleski – ili samo tako zvuči – i ima zlatni American Express, ne pamte takvo ponižavanje institucije šefa, u ovom slučaju šefice države, budalastiju manifestaciju, nižu cijenu vlastitih navika niti znamenitu šibensku Katedralu u ružnijoj boji.

No kao što za sve postoji prvi put, tako i sve ima svoju cijenu i ne, uopće nije visoka, sasvim suprotno, tolika je da od nje raste samo osjećaj poniženja. Službeno, predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, sastala se sa oko 200 “američkih biznismena iz Chief Executive Organization” koje pozvala da “istraže prednosti Hrvatske” te im ponudila na raspolaganje vlastiti ured i Razvojnu agenciju.

“Ponesite kući najljepše uspomene i sljedeći put vratite se ne samo kao gosti, nego i kao ulagači te poslovni partneri”, rekla je prije nego što je posluženo predjelo i prije nego što je kapitalni objekt sakralne arhitekture u Hrvatskoj, spomenik pod UNESCO- ovom zaštitom i simbol Šibenika – obojen u ružičasto.

Istina, samo svjetlom, ali nije ni realno da se pitura dok “američki biznismeni iz Chief Executive Organizationa” u ustima mućkaju bijelo vino i kimaju glavama kao da stvarno osjete nešto na stražnjem i još nešto na prednjem dijelu nepca. Padne poduzetnim ljudima svašta na pamet, dok ih uspješnima čini sposobnost da od toga svašta naprave nešto novca.

Eto, tako je famozna organizacija CEO, na čijim se “intimnim eventima” stvara jedinstvena mreža odabranih članova, smislila da dvjestotinjak bogatih menadžera dovede malo do srednje Dalmacije i jednu im večer ispuni druženjem s pravom predsjednicom, istina samo Hrvatske, ali ipak predsjednicom, i to usred grada, na trgu, pored one “wonderful old church”.

Istina, morali su odslušati kako je “geografski položaj Hrvatske na razmeđu zapadne i jugoistočne Europe izrazito pogodan za transport robe, a pravni okvir za investitore stalno se poboljšava pa mogu iskoristiti povlastice, poput nepovratnih financijskih sredstava i poreznih olakšica”, pa da “Hrvatska planira do 2020. godine uvesti valutu euro, eliminirajući tako rizike vezane uz valutna previranja”, zatim da je “turizam jedna od najvećih grana hrvatske ekonomije, a hrvatsko tržište s populacijom većom od četiri milijuna ljudi relativno malo u globalnom smislu, ali hrvatske tvrtke i potrošači već su dokazali da su sposobni prepoznati nove tehnologije, stoga je Hrvatska po tom pitanju idealno testno tržište”…

No i da su umjesto prave predsjednice u top formi imali ispred sebe običan cover band, ni tad ne bi slušali samo ono što žele čuti i ne bi, sasvim sigurno, zaneseni pjevač, u radno vrijeme djelatnik osiguranja u lokalnoj banci, učinio isto što i Kolinda Grabar Kitarović – izrazio nadu da su oni, ti iz CEO-a, stigli posjetiti obližnji Nacionalni park Krka!

Političari žive od zajedništva koje sami ne znaju stvoriti Za hrvatsku predsjednicu se nikako ne može reći da je kao muška sisa: ona što niti na nešto sliči niti čemu služi. Šibenska se nevista na privremenom radu na Pantovčaku zbilja dovela u zavidnu liniju, samo što je to, za sada, a i ubuduće, po svemu sudeći, najviše što je postigla u mandatu.

Ne računamo li dodatno obesmišljavanje svakako besmislene protokolarne uloge koju ima i koja joj se nikako ne sviđa, pa četiri sata dnevno glumi korektiv vlasti, četiri Dalićevu cheerleadersicu, a do noći turisticu u vlastitoj zemlji. Kao takva je i stigla na simboličko mjesto krajnjeg stadija rasprodaje Dalmacije svakome tko je može platiti. A mogu, realno, mnogi: nije to uopće skupo.

Zakup trga ispred Katedrale svetog Jakova, na koji su postavljeni stolovi prekriveni bijelim stolnjacima, oko njih stolice, a preko puta obojena ista ta katedrala, Gradu Šibeniku je plaćen 10.000 kuna! Jelo i piće nisu uračunati, kao ni pink izdanje djela starih majstora arhitekture.  Tih oko 1000 eura ili 7353 kune, koliko je neto iznos plaće, što je u brutu 10.000, nije u Šibeniku mali novac i loš prihod. Istina, ne može se s njim puno, posebice ljeti, tijekom sezone, ali je svakako bolje od stvarnog prosjeka iz najrealnijeg i najmasovnijeg sektora – uslužnog, koji je zamijenio upokojenu industriju.

Upravo je 7353 kune neto sva korist od blamaže epskih razmjera začinjene s nemalo kiča koji, očito, vole “američki biznismeni iz Chief Executive Organizationa”, pedesotogodišnjaci u ljetnim košuljama na proputovanju, na kojem se ne dogovaraju ni transferi krupnog kapitala niti kakve značajne investicije. Uostalom, ne može se značajno ni investirati tamo gdje se gradski trgovi dekoriraju kao saloni za vjenčanja, spomenici farbaju kao dvorci iz slikovnica za niže uzraste i pred njih montira princeza koja se predstavlja kao predsjednica zemlje “velikih snova”. Sve to, da ponovimo, po posebno povoljnoj cijeni od samo 10.000 kuna.