Kliker.info

Piše : Emil Karamatić (Neznase.ba)

Dok  diljem naše vaše i njihove studenti najavljuju prosvjede, mladež HDZ-a se povukla s predsjednikom na pričuvni položaj u Međugorje. Strašne slike proboja mladih hadezeovih skojevca preko hercegovački gudura obišle su svijet. Na čelu kolone stajao je drug i vođa predsjednik svih Hrvata Dragan Čović.Hrvatska mladež je poslušala savjete dugogodišnjeg hrvatskog vikara Vese Vegara da se povuku na pričuvne položaje jer neprijateljsko Sarajevo može, kaže, ugroziti njihove živote. Svi sudionici ratova na balkanu, što domovinskih, što otadžbinskih što patriotskih sjećaju se lika i djela Vese Vegara. Mnogi domobrani su najebali zbog njegovih glasnogovorničkih vještina tijekom rata.  Kad bi Veso u Centralnom Dnevniku poslije najave zblenutog Branka Dopuđe  samo spomenuo srpske neprijateljske snage tu noć bi smo dobili redovitu porciju od nekoliko tisuća granata. Izgledali bi smo kao Titovi partizani na Ljubinom grobu. Izgledali smo sjebano. Veso Vegar nikad nije osjetio kako izgleda blatnjavi rov na prvoj crti bojišnice. Nikad nije upoznao čuku kao luksuzni vojni stan, kao mjesto za bježanje od smrti. Veso Vegar nikad nije bio vojnik, ali je uvijek bio u izglačanim vojničkim čizmama, glatko ispeglanoj vojničkoj košulji, vojničkim hlačama i najskupljoj vjetrovki. Nemali broj vojnika svojim oštrim huškačkim jezikom tupe pameti otjerao je samo možete zamisliti gdje.

Danas je Vegar do te mjere isprepadao Čovićeve skojevce da malo ko do daljnjeg misli napustiti Međugorje. „Kad se više ne bude čula molitva sa zauzetih položaj znači da u Međugorju nema više  hadezeovih skojevaca, pobjegli smo u susjednu Hrvatsku“,  poručuje mladež, vrhovnom vođi.Uostalom, ko je meni kriv, što znam kako izgledaju rovovi, kako izgledaju, domobrani koji su ginuli kao zečevi.

Ko je meni kriv što sam znao sve domoljubne pjesme u koje danas ne vjerujem, što sam mislio da je Domovinski rat svetinja.

Ko je meni kriv što nisam prebacio na neki drugi kanal kad bi se pojavio Veso Vegar.

Ko mi je kriv što nisam pucao u ekran, što se i tada nisam zajebavao kao što se danas zajebavam sa Čovićevim skojevcima koji gluhare po Međugorju.

Ko mi je kriv što svaku političku poruku razumijem bolje od običnog konzumenta.

Ko mi je kriv što znam da Čović nije otišao u Međugorje zato što vjeruje u Boga, što njegov jastreb Bašić nije poveo mlade skojevce u Međugorje na istinsku molitvu nego ih je sklonio na tren od moguće pobune.

Ko mi je kriv što znam da je hadezeova politika pokvarena ko i svaka druga na Balkanu.

Ko mi je kriv što znam i vidim da je predsjednik HDZ-a 1990 Božo Ljubić sve ove godine bio samo ortopedsko pomagalo velikom vođi Drganu Čoviću.

Ko mi je kriv što nisam naučio pisati priče za djecu. Što ne znam pisati poeziju.

Što ne znam biti novinar, nego obični buntovnik koji se može pridružiti još samo bebama, opasnim bebama koje zagorčavaju živote naših političara.

Ko mi je kriv što živim u usranoj državi, usranih institucija, bez reda i zakona, lažljivaca i prevrtljivaca. Ko mi je kriv što danas Čović i Bašić  polažu vijence na godišnjice tuđih bitaka.

Ko mi je kriv što njihova molitva jače odjekuje od moje.

Ali sreća je, što nema takvog među svetima koji je  razumije.