Kliker.info

U Bosni i Hercegovini je od početka godine do sada zbog recesije bez posla ostalo oko 48.000 ljudi, tvrdi Edhem Biber, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH. Prema njegovim riječima, u Federaciji BiH otpušteno je 28.000 ljudi, a u Republici Srpskoj oko 20.000 ljudi. "To je blizu 50.000 ljudi koji su usljed recesije ostali bez posla. ‘Sretnici’ kojima je uplaćivan staž, doprinosi, sa Biroa za zapošljavanje mogu da dobiju novčanu pomoć koja se daje u periodu od tri do 24 mjeseca. Ali većina ih je ostala i bez te vrste pomoći jer im poslodavci nisu uplaćivali doprinose za penziono i zdravstveno", naglašava Biber.Zatvoreni radnje i preduzeća: Kaže da je kao posljedica recesije uslijedilo zatvaranje radnji i preduzeća, usljed čega je na hiljade radnika ostalo bez primanja, ali da tačnim podacima o broju zatvorenih preduzeća ne raspolaže niko."Mislim da niko nema tačan podatak o broju zatvorenih radnji i preduzeća. Krizom su veoma pogođene drvoprerađivačka i metaloprerađivačka industrija i građevinarstvo", kaže Biber.Zabrinjavajući su i podaci Zavoda za zapošljavanje RS, prema kojima su se za prvih šest mjeseci ove godine na evidenciju nezaposlenih, samo kao tehnološki višak, prijavila 6.754 lica, što je za 3.071 lice više nego prethodne godine.

"Samo u Tuzlanskom kantonu je zbog recesije oko 1.300 radnika dobilo otkaz, a broj otpuštenih radnika bi se do kraja godine mogao udvostručiti", ističe Mustafa Burgić, savjetnik premijera Tuzlanskog kantona za pitanja privrede, dodajući da su otkazi uslijedili zbog industrijskog pada od oko 13 odsto.  Salem Hujić, predsjednik Granskog sindikata radnika šumarstva, prerade drveta i papira FBiH, ističe da su "na udaru" otpuštanja radnika prvo bili radnici "na određeno"."Prvo su poslodavci gledali da se njih riješe, tako što više nisu produžavali ugovore. Takođe, u drvoprerađivačkoj industriji zbog cjelokupne krize je bilo zatvaranja radnji, manjih preduzeća, ali ne znamo koliko. Ljudi jednostavno nevoljno pričaju o tome", kaže Hujić.Otpuštanja i smanjenje broja prodajnih objekata evidentna su i u oblasti trgovine."U ovoj situaciji građani su smanjili potrošnju na minimum. Moraju kupiti hranu, ali ne i odjeću, bijelu tehniku. Stoga je došlo i do otpuštanja u ovoj oblasti, kao i reduciranju broja radnji. Kao i u svim drugim granama najprije su otkaze dobili radnici koji su radili ‘na određeno’. Prije toga je bilo smanjenje plata i naravno da je to poražavajuće", kaže Mersiha Beširović, predsjednik Sindikata trgovine BiH.Dodaje da je kompleksno pitanje koliko je radnji i manjih preduzeća zatvoreno zbog recesije od početka godine do danas.Kriju razloge: "Taj podatak u našoj struci nemamo, ali mislim ni drugi. Ljudi kriju razloge zbog kojih to čine kako ne bi saznala konkurencija. Sigurno su imali gubitaka i tržni centri, jer jedna radnja odlično radi, a druga nikako i neće vam sada poslodavac reći da je zatvorio jednu od svojih radnji. Činjenica je da su u proteklom periodu bile na udaru prodavnice tekstilne robe, bijele tehnike, jer ljudi moraju jesti, ali ne i kupovati odjeću, televizore, frižidere", kaže Beširovićeva.Ističe da ljudi kupuju minimalno.

"Kupuju samo ono što im treba, a jesti moraju svaki dan. Dosta su osjetili krizu i radnje u kojima se prodaju auto-dijelovi. Što se tiče tržnih centara, u pojedinim je promet opao i za 36 posto", kaže Beširovićeva.Da je recesija za mnoge privrednike bila samo kap koja je prelila čašu, potvrđuje i činjenica da je zbog uvođenja fiskalnih kasa i sve lošije kupovne moći građana, uslijedilo i masovno zatvaranje trgovinskih, zanatskih i ugostiteljskih radnji širom RS.Zbog toga je, kako kaže Bogdan Marjanović, predsjednik Asocijacije samostalnih trgovaca regije Banjaluka, samo u Banjaluci zbog zatvaranja trgovinskih radnji bez posla ostalo oko 1.200 radnika.Marjanović ističe da je u Banjaluci, u oktobru prošle godine egzistiralo oko 1.100 trgovinskih radnji, te je od novembra prošle godine, kada je uvedena fiskalizacija, do sada zatvoreno oko 400 radnji."Po našim evidencijama, sada u Banjaluci ima oko 700 trgovinskih radnji. Najviše ih je zatvoreno u januaru i februaru ove godine, kada su dnevno u prosjeku zatvarane po tri radnje u Banjaluci", objašnjava Marjanović.Ističe da su po svakoj zatvorenoj radnji u prosjeku tri radnika ostala bez posla, te da je samo zatvaranjem trgovinskih radnji, bez posla u Banjaluci ostalo oko 1.200 radnika.Slično stanje je i na području opštine Doboj, gdje je od novembra prošle godine do početka avgusta ove godine, zatvorena 201 radnja, od čega samo trgovinskih radnji 97.

Fiskalne kase: Kako kaže Miro Hadžić, načelnik Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti opštine Doboj, iz neslužbenih razgovora s podnosiocima zahtjeva za odjavu djelatnosti, najčešće se kao razlozi odjave navode nedostatak posla, te komplikovano vođenje dokumentacije putem fiskalnih kasa.U Poreznoj upravi Federacije BiH kažu da nemaju tačne podataka o broju zatvorenih radnji i preduzeća, od početka godine do danas zbog recesije, a prema podacima Poreske uprave RS, u periodu od početka ove godine do kraja juna, 146 preduzeća je podnijelo zahtjeve za likvidaciju, što je 27 preduzeća više u odnosu na isti period prošle godine.Prema podacima Osnovnog suda u Banjaluci, za prvih šest mjeseci ove godine je zatvoreno 81 preduzeće, dok je prema podacima Osnovnog suda u Doboju, u periodu od 1. novembra 2008. godine do 31. jula 2009. godine, zatvoreno 17 preduzeća, od čega u Doboju deset, po dva u Modriči, Derventi i Brodu i jedno u Tesliću.U Bijeljini su od početka novembra prošle godine do početka avgusta ove godine prema podacima Osnovnog suda Bijeljina zatvorena 52 preduzeća."Zatvaranje preduzeća i radnji, te drastično povećanje broja nezaposlenih, neminovno ukazuje na mogućnost izbijanja socijalne krize", tvrdi Ranka Mišić, predsjednik Saveza sindikata RS."Svako likvidirano preduzeće je otpustilo sve svoje radnike i najčešće nije izmirilo obaveze prema njima, što je veliki problem. Ako se ovakav trend nastavi, neminovno slijedi ta treća socijalna kriza, koje se mi u sindikatu užasno plašimo, a koja može za posljedicu imati dešavanja koja su u skladu sa sindikalnim aktivnostima, što podrazumijeva i nemire i izlazak na ulice", objašnjava Mišićeva.

Dodaje da je jedino rješenje u stvaranju uslova za otvaranje novih radnih mjesta, prekvalifikacija i dokvalifikacija radnika, jer ljudi koji ostaju bez posla, ne mogu opstati na socijalnim primanjima, zato što država nema toliko novca.Radnici ostali na ulici: "Ove godine je zatvoreno više preduzeća u odnosu na prošlu godinu, iz razloga što je recesija duboko zahvatila RS i BiH. Činjenica je da naša kriza traje deset godina unazad, te se sve do danas vuku preduzeća koja ne isplaćuju plate radnicima, ne uplaćuju doprinose i oni su samo teret koji opterećuje društvo i od kojih ni radnici, ni država nemaju korist", objašnjava Mišićeva.Dodaje da su ipak, kao posljedica krize, neka preduzeća potpuno pokošena, jer se nisu mogla održati na tržištu, zbog čega su mnogi radnici, gubeći posao, zapravo ostali na ulici."Onog trenutka kada se zatvori preduzeće, radnici idu na Zavod za zapošljavanje čiji podaci pokazuju da je značajan broj radnika ostao bez posla usljed prestanka rada poslodavca. Taj broj se stalno povećava i veći je za 3.000 u odnosu na prošlu godinu", kaže Mišićeva.Negativni trend zatvaranja preduzeća, kako ističe Mišićeva, može se očekivati i u narednom periodu, ako se ažurnije ne budu sprovodile mjere koje je Vlada RS preduzela u cilju suzbijanja posljedica ekonomske krize.

Da stanje ipak nije tako dramatično kada je u pitanju gašenje privrednih subjekata, smatra Stevo Pucar, stručnjak za makroekonomiju u Udruženju ekonomista RS – SWOT.Ističe da je privredna aktivnost značajno opala, te da se preduzeća još snalaze tako što smanjuju obim proizvodnje, troškove i plate."Naravno, postavlja se pitanje, ako se kriza nastavi, koliko dugo mogu opstati oni sektori koji su najviše ugroženi, odnosno metalsko-rudarski sektor i svi sektori koji su izvozili sirovine", kaže Pucar.U prethodnim godinama se, kako objašnjava, dobar dio privrednog rasta zasnivao na takvim privrednim sektorima, te se mogao očekivati prosperitet kada je cijena sirovine visoka, a kada je cijena niska, kao što je to slučaj sada zbog recesije, onda ta preduzeća zapadaju u probleme."Zbog toga, na takvim preduzećima ne treba graditi našu privrednu konkurentnost. Sa druge strane, imamo sektore koji predstavljaju potencijal za našu privredu, a to su drvoprerađivački i sektor metalske industrije koji su pretrpjeli značajan pad proizvodnje i njima je potrebno pomoći, odnosno poboljšati njihovu konkurentsku sposobnost", objašnjava Pucar.Kako tvrdi Pucar, na globalnom nivou već postoje određeni pozitivni znaci, koji ukazuju na to da je najgori dio krize prošao.Prema mišljenju Mesuda Lakote, sekretara Saveza potrošača BiH, kada je u pitanju opstanak radnji i preduzeća, država, umjesto da stimuliše poslodavce, sve čini da ih uništi, a time i ljude koji su kod njih zaposleni."Svaki dan je sve više nezaposlenih. Ako želite nešto da pokrenete, koliko vam samo papirologije treba i novca da registrujete firmu. Još više novca, živaca i papira treba da je ugasite. Državu samo interesuje da napuni svoj budžet koji opet pojede administracija", ogorčen je Lakota. (Kliker.info-NN)