hamburger-icon

Kliker.info

Dževad Karahasan : Sarajevo je grad kojem opasno prijeti provincijalizacija

Dževad Karahasan : Sarajevo je grad kojem opasno prijeti provincijalizacija

08 Maja
07:24 2015

Karahaso99Sarajevo u književnim vidicima Dževada Karahasana bila je tema otvorenog razgovora koji je održan 3. maja u Domu armije, u okviru prve Međunarodne konferencije Sarajevo i svijet. Kako, dakle, Dževad Karahasan vidi Sarajevo, ono nekadašnje i ovo današnje?

Mislim da je prirodno da se u osjećanju većine Sarajlija vrijeme dijeli na ono prije rata i ovo poslije rata. Prije rata Sarajevo zaista nije bilo provincija, nego grad po više kriterija. A prvi kriterij je bila mogućnost da se živi drugačije, govori drugačije i misli drugačije od takozvanog mainstreama, od poželjnog načina mišljenja… Sarajevo je bilo uistinu otvoren grad. Ja sam asocijalan čovjek, nikada nisam znao komunicirati s ljudima, nisam imao raju, nisam bio član Partije… I unatoč tome, u Sarajevu sam živio zaista dobro – niko me nije zlostavljao, nikome nije smetalo to moje autsajderstvo, niko mi nije prigovarao zbog načina na koji pišem. I znam mnogo ljudi koji su bili u sličnoj situaciji. Sarajevo je bilo grad u kojem je košarku igrao evropski prvak, nogomet igrala dva bivša prvaka Jugoslavije, tu je nastajala najbolja muzika… A ako me pitate šta je sa Sarajevom danas, mislim da je to grad koji se još uvijek traži.

Mi smo zajednica koja još nastoji izaći na kraj sa svojim traumama, naći svoje mjesto, svoju fizionomiju, prepoznati sebe, pronaći načine da se opet reflektira. Na jednoj strani, imate čitav niz elemenata koji ukazuju na opasnost od provincijalizacije – književni život u Sarajevu potpuno kontrolira grupica ljudi koju je favorizirao i novcem opremio prije dvadesetak godina Gavro Grahovac, teatarski život također kontrolira dvoje-troje ljudi, a čim imate kontrolu bilo koje sfere kulturnog i društvenog života iz jedne tačke, prijeti provincijalizacija. Drugo, Sarajevo je zbog svoje nesreće ‘92-‘95. bilo značajna svjetska tema, ali bojim se da se tada razvilo jedno krivo osjećanje da smo mi kao grad i zajednica užasno važni i da se ništa na svijetu ne može dogoditi ni odlučiti bez nas.

Sjećate se one ratne kletve: Dabogda ti CNN izvještavao iz kuhinje! Dakle, tada smo bili svjesni da smo u centru pažnje zbog rata, ali sada kao da smo pomalo zaboravili na to i doživljavamo sebe važnijima i ozbiljnijima nego što u stvarnosti jesmo. Osim toga, čini mi se da se Bosni i ne dozvoljava da nekako stane na noge, jer velike sile na Zapadu zbog nečega trebaju „problem Bosne“. Oni su ti koji su smislili jedan totalni zločin koji se zove Dejtonski sporazum. To je zločin protiv logike, zločin protiv demokratije, protiv ljudskih prava, protiv historije. To je rasistička svinjarija. U okvirima tog sporazuma, normalan život za bilo koju zajednicu apsolutno nije moguć. Sve su to otvorena pitanja za Sarajevo danas. Ipak, vjerujem da situacija nije toliko teška i tragična koliko nam se čini, ali je sigurno mnogo manje dobra od onog kako bismo mi željeli da bude.

(Slobodna Bosna)

Podijeli

Jedan komentar

  1. ikonoklast
    ikonoklast 10 Maja, 00:11

    Pitam se u kojem je to predratnom Sarajevu Dz. K. zivio kad tvrdi da su u njemu postojale “mogućnosti da se živi drugačije, govori drugačije i misli drugačije od takozvanog mainstreama, od poželjnog načina mišljenja…” Sarajevo je pre rata bilo poznato kao sediste najtvrdje partijske linije i konformizma u SFRJ, ciji je glasnogovornik bilo Oslobodjenje. Liberalni vetrovi duvali su iz Beograda, Zagreba i Ljubljane u vidu NIN-a (do nacionalisticke euforije), Danasa i Mladine.

    Karahasanova tvrdoglava neobavestenost jos vise se ogleda u tvrdnji da Zapad treba kriviti za prosle i sadasnje teskoce BiH i da je Dayton rasisticka tvorevina. Sta bi bilo od BiH da se predvodnik Zapada, Amerika, konacno nije umesala i okoncala krvoprolice bombardovanjem RS? I sta bi bilo od BiH da Amerika nije pomogla Federaciju s 10 milijardi dolara od kraja rata pa naovamo? Najgore ljudske osobine su nezahvalnost i licemerstvo, a njih kod DZ. K. i bulumente drugih Bosnjaka ima u izobilju. Niko, pa ni ja, nije zadovoljan Daytonom, cesto iz suprotnih razloga, ali, nazalost, Dayton je bio jedino moguce resenje u doba kad je nastao. Ko ne veruje nek’ pogleda zavrsni deo ovog dokumentarca BBC-a po imenu The Death of Yugoslavia, koji je radjen uz saradnju filmske i novinarske ekipe iz svih delova bivse Juge.

    https://www.youtube.com/watch?v=oODjsdLoSYo&list=PLMvEBTaQYFBvLyqjc7sNkrIMl9Qeq4oTN&index=79

    Vec i same izjave Karahasonove o ulozi Zapada i o Daytonu, koje su vec odavno diskreditirane zakljuccima i nalazima uglednih istoricara, novinara i publicista iz celog sveta, negiraju njegovu tvrdnju da je Sarajevo bilo neka “pljacka” u intelektualnom pogledu. Ono je bilo i ostalo balkanska provincija, a oni njegovi gradjani koji su imali sta da prodaju svetu vec odavno su nasli pribeziste van tog grada i zemlje jos pre rata.

    Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku