Kliker.info

Piše : Dževad Hodžić (Oslobođenje)

Pretresno vijeće II Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) prije dva dana je u Haagu osudilo na 111 godina zatvora šestoricu bivših visokih zvaničnika Herceg-Bosne. Iako još nemamo cjeloviti tekst presude, Međunarodni krivični sud u Haagu, kako izvještavaju domaći i svjetski mediji, u presudi Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću, Slobodanu Praljku i Berislavu Pušiću je rat u BiH okarakterizirao kao međunarodni sukob u kojem je Hrvatska izvršila agresiju na BiH te potvrdio učešće spomenute šestorke u udruženom zločinačkom poduhvatu, kojim je koordinirao predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, s ciljem etničkog čišćenja "hrvatske teritorije" u Bosni i Hercegovini od bošnjačkog stanovništva.

Nekako u isto vrijeme naša vladajuća šestorka u Vijeću ministara većinom glasova na sjednici održanoj u utorak, 28. maja ove godine, utvrdila je prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH, drugog u nizu iz seta od ukupno osam zakonskih rješenja iz sporazuma SDP – SNSD, koji je dobio podršku vladajuće šestorke, a koji (Izborni zakon), posebno u dijelu kojim se Mostar tretira kao jedna izborna jedinica, izravno zadire u Vašingtonski i Dejtonski mirovni sporazum i na taj način u ustavno uređenje BiH.

E, sada, nakon presude, doduše prvostepene, šestorci u Haagu i nakon prijedloga šestorke u Vijeću ministara BiH o izmjenama Izbornog zakona, imam prijedlog za našu vladajuću šestorku, odnosno Vijeće ministara BiH, kao i za međunarodnu zajednicu. Prijedlog se tiče ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine i odnosi se u prvom redu na način izbora vijećnika u Gradsko vijeće Mostara.Zapravo, i nije toliko riječ o prijedlogu, niti o nekom novom rješenju. Više se radi o tome da (možda) uputimo podršku vladajućoj šestorci i međunarodnoj zajednici da, dosljedno provodeći dosadašnju politiku prema Bosni i Hercegovini (međunarodna zajednica) i u skladu s nalazom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju sadržanim u presudi najvišim dužnosnicima "Herceg-Bosne" o udruženom zločinačkom poduhvatu i međunarodnom karakteru sukoba u BiH, ustraju u (ratnoj) politici prema Bosni i Hercegovini, u nastavku (ustavnopravog) etničkog čišćenja i u daljoj dezintegraciji i podjelama naše zemlje.

Za takav odnos prema Bosni i Hercegovini međunarodna zajednica ima uporište i u činjenici da je na rezultatima etničkog čišćenja, koncentracionih logora, progona i iseljavanja nesrpskog stanovništva i genocida priznala nastanak i postojanje Republike Srpske kao jednog od dva entiteta koji čine Bosnu i Hercegovinu. To što je kasnije međunarodna zajednica osporila Srbiji pravo na državni suverenitet i teritorijalni integritet nad autonomnom pokrajinom Kosovo, jer je ova (Srbija) pod vodstvom Slobodana Miloševića počinila zločine nad albanskim stanovništvom na Kosovu, nije u skladu s politikom međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini u kojoj su zločini, etničko čišćenje i genocid nad Bošnjacima ugrađeni u temelje RS-a. Ali, ni međunarodna zajednica ne mora baš u svemu biti principijelna. Dovoljno je da bude dosljedna sebi u slučaju same Bosne i Hercegovine.

Zato, nakon presude bivšim dužnosnicima "Herceg-Bosne" međunarodna zajednica treba ustrajati i nepokolebljivo podržati prijedlog Vijeća ministara da Mostar bude jedna izborna jedinica. Tako će međunarodna zajednica pomoći realizaciju Čovićevog plana da Mostar bude hrvatski stolni grad. To međunarodna zajednica treba učiniti tim prije što je riječ o neprincipijelnom prijedlogu rješenja Izbornog zakona i izbornog sistema za Mostar u kojem Čović u Izbornom zakonu zagovara princip jedan čovjek jedan glas za Mostar, suprotno onom za koji se zalaže na nivou Bosne i Hercegovine. Tako će međunarodna zajednica ostati dosljedna sebi samoj.Dakle, nakon presude u Haagu, šta Čoviću preostaje drugo nego Mostar kao jedna izborna jedinica i kao hrvatski stolni grad. Za to ima otvorenu i snažnu podršku Dodika pa nema razloga da to ne podrži i međunarodna zajednica.

A treći entitet? Ima li u presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju osnova za osnaživanje tog osnovnog i krajnjeg cilja Dragana Čovića, s obzirom na to da je presuda ratnim najvišim dužnosnicima "Herceg-Bosne" utvrdila da je udruženi zločinački poduhvat postojao od januara 1993. do aprila 1994. i da zločine nad Bošnjacima nije počinila šačica nedisciplinovanih vojnika, nego da su zločini počinjeni nad Bošnjacima bili rezultat plana koji su pripremili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu kako bi otjerali bošnjačko stanovništvo iz Herceg-Bosne?Ima, ali ne dovoljno. U spomenutoj presudi utvrđuje se činjenica da je na Bosnu i Hercegovinu Hrvatska izvršila agresiju. To je više nego što je dosadašnjim presudama utvrđeno u odnosu Srbije prema Bosni i Hercegovini.Pa, ipak, da bi međunarodna zajednica mogla povući potpunu analogiju sa srpskim entitetom u Bosni i Hercegovini, te podržati i osigurati nastanak trećeg entiteta, morao bi u presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju biti sadržan još jedan uvjet koji nedostaje, a to je genocid.