hamburger-icon

Kliker.info

Dževad Hodžić : Osamnaesti u Tomašici

Dževad Hodžić : Osamnaesti u Tomašici

02 Novembra
05:59 2013
Piše : Dževad Hodžić (Oslobođenje)

Protekli mjesec (gotovo nijemi) svjedoci smo tužne i bolne činjenice da roditelji, odnosno djeca iz Konjević-Polja ostaju bez odgovora u svom zahtjevu za nacionalnu grupu predmeta pred zgradom OHR-a u Sarajevu. Od prije nekoliko dana u Sarajevu pred zgradom OHR-a pridružili su im se i roditelji djece iz Vrbanjaca kod Kotor-Varoši.

Nažalost, ti zahtjevi i protesti roditelja i djece, iako se uspiju probiti pored mora drugih vijesti, kao da i medijima služe tek za razbijanje monotonije između showbussinesa, realitya i crne hronike. Broj ozbiljnih i bremenitih pitanja, koja opterećuju svakodnevicu građana, dijelom opravdava njihovu nezainteresiranost.

 Riječ je, ipak, o prividnoj nezainteresiranosti. Ljudi su spremni na reakciju i pomoć u granicama vlastitih mogućnosti. To će potvrditi i sami roditelji iz Konjević-Polja, čiji su predstavnici u javnim istupima više puta ponovili zahvalnost građanima Sarajeva, običnim ljudima, na susretljivosti, razumijevanju i spremnosti na svaku vrstu pomoći koja bi im olakšala boravak u šatorima pred OHR-om. U tome, međutim, i leži jedan od problema. Roditelji i djeca iz Konjević-Polja u Sarajevu nisu na izletu te im paketi hrane, odjeće i druge potrepštine nisu i ne mogu biti od suštinske pomoći. Radi se o čestitim i vrijednim ljudima koji svojoj djeci žele osigurati obrazovanje i dostojanstven život u njihovoj zemlji, u skladu sa svim domaćim i međunarodnim pravnim aktima, konvencijama i poveljama. Ako pažnja javnosti i opada, bez obzira na to moglo se to opravdati ili ne, postoje oni u čijem je opisu posla, čija je suštinska zadaća da riješe navedeni problem djece iz Konjević-Polja, Vrbanjaca i sve druge djece iz svih krajeva Bosne i Hercegovine na normalan život, djetinjstvo i školovanje.

 Više od deset dana bilo je potrebno da se Valentin Inzko uopće obrati roditeljima i djeci iz Konjević-Polja, a kako je cijelom problemu pristupio, bolje da se nije ni obraćao. No, visoki predstavnik Valentin Inzko tek oslikava stavove i ukupan odnos međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini, njenom ukupnom stanju i svakom teškom i otvorenom pitanju. O licemjerju takvog odnosa i takve politike napisane su stotine stranica u pismima, obraćanjima, formalnim i neformalnim skupovima, referatima, kolumnama, da se postavlja pitanje svrhe bilo kakvog obraćanja međunarodnoj zajednici koja u Bosni i Hercegovini, već odavno, služi kao sinonim i paradigma nezainteresiranosti, birokracije i neprincipijelnosti. Već sam se osvrtao na smiješne i uvredljive usporedbe Štefana Fülea, koji bosanskohercegovački kontekst opisuje i rješenja predlaže u sportskom, konkretno, nogometnom žargonu i primjerima. Ko bi prema Füleovoj sugestiji u konkretnoj situaciji s djecom u Konjević-Polju trebao dati gol i kome? Naravno, besmisleno.

 Kao što je besmislena i uvredljiva sugestija koju je prilikom nedavne posjete Sarajevu izrekla Doris Pack, koja nam poručuje: "Za mene je nerazumljivo zašto građani pitaju Evropsku uniju šta može uraditi jer pitanje je obrnuto. Vi se morate pitati šta vi možete napraviti da vaši političari rade svoj posao. Građani nijedne druge zemlje nemaju takve stavove kao građani u BiH, jer vi koji ovdje živite morate smisliti kako da napravite pritisak na njih. Možete se povezati putem društvenih mreža i glasno kazati političarima da ne misle o svojim džepovima, već da misle o građanima i njihovom napretku". Zamislite, molim vas! Citirani dio izjave Doris Pack udžbenički je primjer politikantstva kao da je zanat učila upravo u našim političkim klupama. Njoj je nerazumljivo što građani pitaju EU šta može učiniti iz prostog razloga jer (ukoliko je s građanima uopće i razgovarala) potcjenjuje inteligenciju tih građana, koji znaju tačne adrese i razmjer odgovornosti. Građani ne pitaju Doris Pack, EU ili bilo koga iz međunarodne zajednice šta može učiniti s komunalnom privredom u Sarajevu, problemom pasa lutalica i sl. To jesu naši problemi i mi ćemo se, kao društvo, s njima morati obračunati i riješiti ih na ovaj ili onaj način.
 Ono što ne možemo riješiti sami leži u polju i mehanizmima koji su ovoj zemlji i njenim ljudima nametnuti kroz dvostruke aršine. Da nije tako, međunarodna zajednica jasno bi i nedvosmisleno (što godinama i uporno ne čini) imenovala odgovorne za zastoj u reformama i krivce za stanje u zemlji i ljude koje, tobože, štite i za čije se sudbine interesiraju. Da nije riječ o nedosljednoj politici, ne bi Valentin Inzko kao jedino rješenje za pitanje imaju li bošnjačka djeca pravo na nacionalnu grupu predmeta naveo sudove ove zemlje, zemlje u kojoj predsjednik jednog entiteta najavljuje mogućnost ukidanja suda jer mu se jedna od presuda nije svidjela. Da nije politikantskog odnosa i manipulacije, ne bi nam se kao jedno od rješenja sugeriralo "povezivanje putem društvenih mreža"?!

 Iako odgovori resornog ministra iz RS-a na zahtjeve Bošnjaka iz Konjević-Polja nisu relevantni, ponovimo da se svode na primjedbu da nije ispunjena kvota, odnosno, dovoljan broj djece koji je neophodan da se osigura nacionalna grupa predmeta. Radi se dakle o činovničkom i naučenom odgovoru, spomenuti ministar ne može bolje niti dalje. On jednostavno obavlja svoju "domaću zadaću". Ministar i njegovi nalogodavci djecu izjednačavaju s brojevima pa bi se to moglo izraziti i na slijedeći način: pošto je uslov za nacionalnu grupu predmeta broj od 18 učenika, to bi značilo da oni od 1. do 17. nisu ni djeca, ni Bošnjaci niti imaju bilo kakva prava. Sve to stiču i postaju tek kad nađu onog 18.

 Proteklih dana saznali smo i o novoj masovnoj grobnici na lokalitetu Tomašica kod Prijedora, u kojoj je do sada pronađeno preko 330 posmrtnih ostataka, pri čemu, kao se tvrdi, kraj ekshumacija nije ni na vidiku te se tako radi o potencijalno najvećoj masovnoj grobnici u Bosni i Hercegovini. Zašto dovođenje u istu ravan Konjević-Polja i Tomašice kod Prijedora? Radi se o temeljnoj, neraskidivoj vezi. U njoj i sličnim vezama nalaze se odgovori ministru Mutabdžiji gdje se nalaze mnogi osamnaesti. Koji se, gospodo Inzko i Pack, ne mogu obratiti sudu niti se uvezati u društvene mreže.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku