hamburger-icon

Kliker.info

Dvodnevna međunarodna naučna konferencija u Sarajevu : “Genocid nad Bošnjacima, Srebrenica 1995-2020: Uzroci, razmjere i posljedice”

Dvodnevna međunarodna naučna konferencija u Sarajevu : “Genocid nad Bošnjacima, Srebrenica 1995-2020: Uzroci, razmjere i posljedice”

19 Oktobra
16:18 2020

U Sarajevu je počela dvodnevna Međunarodna naučna konferencija “Genocid nad Bošnjacima, Srebrenica 1995-2020: Uzroci, razmjere i posljedice”, na kojoj učestvuje više 70 naučnika iz 12 zemalja, javlja agencija Anadolija.Konferencija se održava povodom obilježavanja 25 godina od genocida počinjenog nad Bošnjacima Republike Bosne i Hercegovine u julu 1995. godine, što je potvrđeno i sudskim presudama ICTY-a za područje sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica i okoline. 

Akademik Mirko Pejanović, član Organizacionog odbora konferencije, podsjetio je kako je genocid u Srebrenici najveći genocid na području Evrope nakon Drugog svjetskog rata te da on i pretpostavlja i zahtijeva jedan poseban odnos.

“Prije svega, odnos koji se tiče morala, odnosno etike i tretmana i razvoja ovog područja koje je doživjelo genocid. U ovim istraživanjima zagovara se zaustavljanje negacije genoicida, naročito u javnom prostoru BiH pa i šire, u regiji. Zagovara se ideja kako postići jedan drugi i drugačiji status Srebrenice u odnosu na današnji status, zagovara se društveno-razvojni status koji bi podrazumijevao donošenje zakona i na nivou države i na nivou entiteta, o pružanju materijalne pomoći kroz posebne fondove za zapošljavanje ljudi u Srebrenici, posebno povratnika i za izgradnju infrastrukture u svakom mjesnom području”, rekao je Pejanović, prenijela je agencija Anadolija.

On je rekao kako se mora i može raditi na tome da se stvori jedan odnos koji neće biti negacija genocida, odnosno da se uvaži historijska istina, a onda sve ostalo će drugačije ići.

“Mislim da je Parlamentarna skupština BiH i pored svih incijativa i dalje gluha za ono što mora uraditi, a to je da donese zakon o sankcijama za one koji negiraju genocid u javnom prostoru”, rekao je Pejanović te dodao: “Srebrenica ne može biti stavljena u stranu, prema njoj se mora izgraditi odnos u svakom pogledu uključujući i odnos evropskih instutucija da iz moćnih fondova EU Srebrenica nešto dobija.”

Doprinos naučnika iz BiH i regije kaska 

Nevenka Tromp, bivša istražiteljica u Međunarodnom sudu pravde u Hagu, kazala je kako je za nju kao nekoga ko dolazi iz Nizozemske i već 30 godina radi na univerzitetu, ova konferencija vrlo važna prilika da vidi šta to naučnici u BiH rade po ovom pitanju, odnosno na kom nivou se to istraživanje o genocidu nalazi.

“Postoji jedna velika disproporcija, da većinu naučnih radova, doktorata, pišu stranci kojima je ovaj prostor nevjerovatno interesantan. Imam osjećaj na tom nekom međunardonom nivou, da doprinos naučnika iz BiH i regije kaska za tim globalnim trendom i mislim da bi bilo vrlo neučinkovito da se i ta društvena povijest o genocidu, što se u BiH desila, da ju pišu stranci i da je njihov glas snažniji u toj naučnoj debati nego glas BiH. Ja smatram da će važnu riječ imati ove nove generacije, koje imaju jednu drugu distancu i koje će doprinijeti razumijevanju genocida, ne samo šta se desilo u prošlosti nego i u tome kako se genocid politizira u ovom terenutku i kakve to posljedice može imati u budućnosti”, poručila je Tromp.

Naglasila je kako je i vrlo značajna tema za istraživanje i to šta počinioci ustvari misle o tome, da li postoje neke refleksije, pojašnjavajući kako se tu naravno ne govori o pojedinačnim počionicima, odnosno da tu nema teorije da je neko počinio genocid zbog tog što je loša osoba.

“Genocid je jedno vrlo racionalno i funkcionalno upotrebljavanje nasilja od strane države, jer za genocid trebate čitavu državnu infrastrukturu, vojsku, policiju, znači pojedinici su tu indikvativni i važni, što je u Hagu isto presuđeno, međutim mi vidimo da na nivou državnih ideologija i državnih politika nema distance prema genocidu, tu naravno govorim o državi Srbiji, susjednoj državi koja još uvijek ima pretenzija na dijelove BiH, dovodi se i sada, nakon 25 godina, opstojnost i opstanak teritorijalnog integriteta BiH. Mislim da je to jedna vrlo važna tema u okviru genocida, jer genocid nije samo zločin, on nema samo tu neku pravnu važnost, u ovom trenutku. Genocid je jedan otvoreni politički proces, kojemu se vrlo teško može utvrditi točan datum početka, ali isto tako i datum kraja i završetak. Mi, na neki način, se suočavamo još uvijek s kontinuitetom takve politike”, kazala je Tromp.

Srbija nikad nije rekla zbogom Miloševiću

Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, kazao je kako je ova konferencija značajna i u kontekstu da se pokaže kako se o Srebrenici ne govori samo u mjesecu julu i povodom neke godišnjice, već u kontinuitetu.

“Pravosudna istina o tome šta se ovdje događalo je utvrđena, ona je utvrđena na međunarodnim, državnm, kantonalnim sudovima i ona je takva kakva jeste, nekima se sviđa, nekima ne, ali ona je takva. Ono što predstoji i ono što, čini mi se ne razumijemo dovoljno jasno, jeste da period pisanja historijske istine tek dolazi. Ne može se priča, narativ, o tome šta se događalo u ovoj zemlji, završiti na dvije, tri, pet pa i na par hiljada suđenja, čiji je jedini cilj da se uspostavi individualna krivična odgovornost. Za veliku sliku je potrebno da se utvrdi historijska istina”, rekao je Suljagić.

U Beogradu je krajem septembra prikazana srbijanska predstava “Srebrenica: Kad mi ubijeni ustanemo”, reditelja Zlatka Pakovića koja je premijerno odigrana u Centru za kulturnu dekontaminaciju (CZKD) u Beogradu. Ekipa predstave na čelu sa Zlatkom Pakovićem se od premijere suočava s brutalnim napadima i uvredama. Suljagić, upitan šta misli o tome, je rekao kako će “učiniti sve da iduće godine, u julu 2021, ova predstava bude sastavni dio programa za obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici”.

“Kada je riječ o Srbiji pa i o političkoj klasi bosanskih Srba, ni u jednom ni u drugom slučaju nikad nije uspostavljen ozbiljan i jasan diskontinutet u odnosu na režim Slobodana Miloševića, odnosno Radovana Karadžića. Prijetnje koje Zlatko Paković dobija, prijetnje koje Boris Isaković dobija, koji glumi u filmu “Quo vadis, Aida?”, su jedna vrlo logična i predvidljiva posljedica tog stanja činjence da Srbija nikad nije rekla zbogom Slobodanu Miloševiću”, zaključio je Suljagić.

Organizatori konferencije su Univerzitet u Sarajevu, Univerzitet u Tuzli, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu.

(Kliker.info-AJB)

Podijeli

8 0 komentara

  1. Hamiz
    Hamiz 19 Oktobra, 21:24

    islamski nacizam , carsijski kriminal , anomalije izmetbegovica narkomafija terorizam i islamski genocid nad hriscanima . Muslimani odecaju glave nastavnicima u Francuskoj , muslimani silovali milion dece u Evropi i jos toliko u svetu . Amolajia Izmetbegovic ce biti osudjen dozivotno za agresiju i terorizam , islam je zlocinacka organizacija. Izmetbegovic je kriminalac , lazov i prevarant , Bosna je teroristicka ISIS kriminalna zlocinacka drzava , muslimanski narod je izmanipulisan , prevaren i opljackan

    Odgovori
  2. evropski sudija
    evropski sudija 19 Oktobra, 21:29

    to moze jedino biti klintonova pedofilska konferencija gde zapadni ucesnici konferencije sa pedofilom klintonom siluju mlade devojke iz Bosne . Teatar carsijskih kriminalaca muslimana koji su pocinili ratni zlocin i genocid protiv covecanstva .

    Odgovori
  3. FAJTER
    FAJTER 19 Oktobra, 22:41

    PITAM VAS ŠTA SA TIM JADIKOVKAMA ŽELITE POSTIĆI.SRBI ZNAJU DA NISU POČINILI GENOCID JER NIKO OD NAS NIKAD NIJE RAZMIŠLJAO NA TAJ GNUSNI NAČIN.O TOME MOGU RAZMIŠLJATI SAMO POTOMCI ONIH KOJI SU SRBE ŽIVE NABIJALI NA KOLAC ZA TURSKOG VAKTA.

    Odgovori
  4. PRAVA ISTINA
    PRAVA ISTINA 19 Oktobra, 23:45

    Kako je Skupština RS-a Bošnjake redefinisala kao neprijateljske “Turke”

    Istraživanje aktivnosti Skupštine Republike Srpske tokom ratnih 1990-ih pokazuje da je retorika njenih političara bila presudna u procesu stvaranja slike o Bošnjacima kao historijskim neprijateljima niže rase, što je pomoglo u opravdanju ratnih zločina.

    Kada je Srebrenica 11. jula 1995. godine pala u ruke Vojske Republike Srpske (VRS), njen komandant Ratko Mladić i njegova pratnja ušli su u grad.
    “Evo nas, 11. jula 1995. u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon, došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija [pobuna Srba iz 19. vijeka protiv Otomanskog carstva], Turcima osvetimo na ovom prostoru”, rekao je Mladić, pozirajući pred kamerama usred Srebrenice.

    Još u decembru 1991. godine, Rajko Dukić, obraćajući se u svojstvu predsjednika Izvršnog odbora Srpske demokratske stranke (SDS), obratio se Skupštini srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.

    Srpski članovi Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine osnovali su ovu Skupštinu bosanskih Srba kao paralelno i posebno zakonodavno tijelo u oktobru 1991. godine.

    Naredne četiri godine, Skupština bosanskih Srba djelovala je kao vrhovno zakonodavno tijelo i najveći donosilac odluke u Republici Srpskoj (RS), dijelu teritorije Bosne i Hercegovine koji je držala VRS.

    Komentarišući, kako je smatrao, aroganciju bošnjačkih i hrvatskih političkih vođa u BiH, Dukić je izjavio da “ako nastave s ovakvim ponašanjem, uvjeren sam da će 21. decembra 1991. biti početak pobune protiv dahija”.

    Istraživanje dokumenata Skupštine, uključujući i zakone koje je usvojila, njene odluke, rezolucije, deklaracije i transkripte sjednica i rasprava, daje uvid u retoriku koju su koristili njeni članovi.

    Ono pokazuje kako je politička elita u RS-u stvorila sliku Bošnjaka kao autsajdera bosanske političke zajednice – moćnih podljudi koji predstavljaju smrtnu opasnost za opstanak Srba.

    Izgradnja slike Bošnjaka kao podljudskog – ili čak neljudskog – neprijatelja, pomogla je u opravdavanju vojnih operacija, odbacivanju mirovnih ugovora i počinjenju zločina nad Bošnjacima.

    Članovi Skupštine bosanskih Srba bili su heterogena grupa intelektualaca i stručnjaka: doktori nauka, univerzitetski profesori, ljekari, pisci, pravnici, ekonomisti, inženjeri i sveštenici.
    Članovi i rukovodstvo Skupštine iskoristili su svoju pojavu i naslijeđe kako bi rekonceptualizovali Bošnjake.

    Kada su srpske elite devedesetih krenule u uništavanje Bosne i Hercegovine, “Turčin” je i dalje zauzimao važno mjesto u imaginaciji srpske političke klase. Islam je, dakle, bio element identiteta Bošnjaka koji se najviše predao rekonceptualizaciji.

    Članovi Skupštine bosanskih Srba koristili su islam kao permanentni motiv u procesu izgradnje novog identiteta Bošnjaka. U procesu konstruisanja ove nove stvarnosti, oni su svoje postupke vidjeli kao nastavak napora za deosmanizaciju – oslobođenje Bosne od “Turaka”.

    Na 24. sjednici Skupštine održanoj u Bijeljini tokom rata, u januaru 1993. godine, komentarišući jednu od mnogih rundi mirovnih pregovora uz posredovanje međunarodne zajednice, Dragan Micić je izjavio da taj trenutak ima “historijsku važnost”, jer “mi se približavamo kraju 200 godina duge… oslobodilačke borbe srpskog naroda”.

    Karadžić Srbe prikazivao kao bedem hrišćanske Evrope

    Čini se da su i srbijanske elite dijelile mišljenje svojih kolega Srba u BiH, da rat predstavlja borbu protiv “Turaka”.

    Veselin Đuretić, član Srpske akademije nauka i umjetnosti, pozvan je da govori na svečanoj sjednici Skupštine RS-a 9. januara 1994. godine, na trećoj godišnjici uspostavljanja RS-a.

    Đuretić je izašao na govornicu i rekao da je “ono što se dešavalo u proteklih nekoliko godina nastavak onoga što je započelo 1804. godine [prva srpska pobuna protiv Osmanlija]”.

    U pozadini rekonceptualizacije Bošnjaka kao autsajdera političke zajednice bio je Antemurale mit (mit o bedemu) prema kojem su Srbi dio nekog većeg i navodno superiornijeg kulturnog entiteta.

    Antemurale mit također naglašava da izabrana grupa – u ovom slučaju Srbi – nije samo dio veće civilizacije (hrišćanske), već predstavlja i sam njen bedem odbrane, “žrtvujući se” kako bi spasila ovu civilizaciju.

    U februaru 1995. godine, u uslovima povećanog međunarodnog pritiska za mirovno rješenje i okončanje rata u BiH, predsjednik RS-a Radovan Karadžić elaborirao je Skupštini glavni razlog neuspjeha prethodnih mirovnih inicijativa i mirovnih planova.

    “Niko nam nikada nije ponudio bilo koju drugu opciju osim da nestanemo, da ukinemo našu državu, da prihvatimo zajedničku državu sa [predsjednikom Alijom] Izetbegovićem ili sa muslimanima i Hrvatima, i to su nam jasno rekli na koktelima i ručkovima: ‘Gospodo, to je zato što ne želimo prihvatiti postojanje islamske države u Evropi!’”, kazao je Karadžić.

    Objašnjavajući kako su evropske sile insistirale da Srbi ostanu sa Bošnjacima u istoj državi, Karadžić je još jednom ojačao Antemurale mit u kojem je Evropa “zajednica sretnih hrišćanskih naroda”, dok Srbi “čuvaju njene zidove, kao neku vrstu korita ispunjenog prljavom vodom, bez ikakve svrhe postojanja, osim da neutrališe islam”.

    Izuzimanje Bošnjaka iz nove Republike Srpske kojom dominiraju Srbi također je definisano duž civilizacijske linije, pri čemu su Bošnjaci predstavljeni kao tuđinci, stranci i Azijci.

    Vojislav Maksimović, partijski bič SDS-a, 19. januara 1993. godine je za izbijanje nasilja u BiH optužio “rastuću azijsku zarazu”, dodajući da Srbi, za razliku od Bošnjaka, nisu “azijska sekta, zasijani neredovitim vjetrom preko Balkana”.

    Maksimović je Bošnjake također nazvao “izdajnicima i otpadnicima naše vjere”, navodeći kako su oni istovremeno nasljednici azijskog osvajača i bivših Srba koji su prešli na islam.

    Kao i kod procesa isključivanja Bošnjaka iz političke zajednice, proces rekonstrukcije Bošnjaka kao egzistencijalnog neprijatelja i prijetnje, često je u svom središtu imao islam. Karadžić je “prorekao” da će Srbi završiti kao “građani drugog i trećeg reda” ako završe u zajedničkoj državi sa Bošnjacima.

    U novembru 1994. godine, Nedjeljko Rašula, gradonačelnik Sanskog Mosta, zatražio je od skupštine da podrži vojno uništavanje enklave oko Bihaća, definišući ne samo stanovništvo enklave već i Bošnjake uopšte kao “zmije”.

    Rašula je tvrdio da je napad na Bihać neophodan, jer “sa zmijom koja je isječena na dva dijela, jedan dio će tražiti osobu koju će ugristi – onu koja je nije udarila u glavu. Tako je to i sa Turcima”.

    Kako se krajem 1994. godine vojna sreća okretala protiv Srba, Karadžić je smatrao potrebnim da naglasi preventivnu prirodu sukoba kako bi zaštitio stvaranje Republike Srpske od napada Bošnjaka.

    “I shvatio sam zašto su muslimani željeli promijeniti ustav tokom ove dvije godine i čekali da njihova halaša stasa, a u roku od dvije godine mogli bi dobiti preko 50 posto glasova u parlamentu… Nestali bismo”, rekao je on.

    Halaša, riječ preuzeta iz turskog jezika, može se prevesti kao “rulja” ili “ološ”. Karadžić nije bio usamljen u portretisanju Bošnjaka kao poniženih i podljudi, divljaka kojima se ne može dopustiti čak ni samovladanje. U januaru 1994. godine, Maksimović je naglasio da je “muslimanska pohlepa karakteristika njihovog fizičkog bića”.

    “Neke će nacije potpuno nestati”

    Tokom rata, sve do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma krajem 1995. godine, Skupština bosanskih Srba ostala je sigurno mjesto na kojem su njeni članovi, kao i drugi govornici, mogli slobodno da razgovaraju o nasilju – prošlom, ali i budućem – uključujući specifične akcije i politike usmjerene na uništavanje Bošnjaka.

    Govornik na sjednici Skupštine 21. decembra 1991. godine, u transkriptu sjednice identifikovan samo kao Vukić – najvjerovatnije Radislav Vukić, visoki član SDS-a iz Banjaluke – uputio je više nego indirektnu prijetnju.

    U očiglednoj i prečestoj aluziji iz srpskog nacionalističkog repertoara, izjavio je da će “doći do još jednog srpskog ustanka i doći će do masovnog krvoprolića u kojem će neke nacije, koje su kasnije stvorene, potpuno nestati”.

    Kristalizacija genocidne namjere u slučaju genocida u BiH bila je neraskidivo povezana s istovremenom rekonceptualizacijom ciljane žrtve.

    Samo stvaranjem realnosti u kojoj je trenutna kampanja Srba bila nastavak njihove ranije borbe za oslobođenje od Osmanskog carstva, bilo je moguće donijeti političku odluku da se ubije na hiljade ljudi i iskorijeni još stotine hiljada.

    Dakle, kroz njenu rekonstrukciju žrtve i njenu ulogu u upravljanju i usmjeravanju nasilja, Skupština bosanskih Srba odigrala je centralnu ulogu u genocidnom procesu u BiH od njegovog samog početka do samoga kraja.

    Emir Suljagić je bosanskohercegovački novinar i direktor Memorijalnog centra Srebrenice-Potočari. Ovaj članak predstavlja sažetak istraživačkog rada koji je autor izradio u saradnji sa BIRN-om.

    Ovaj članak i istraživački rad nastali su u okviru BIRN-ovog programa Balkanska tranziciona pravda, uz podršku Matra Regionalnog programa vladavine prava (Matra Regional Rule of Law Program).

    Odgovori
  5. ORAO
    ORAO 19 Oktobra, 23:50

    RIJECI SRPSKOG RATNOG ZLOCINCA RATKA MLADICA KADA JE IZVRSIO GENOCID NAD BOSNJACIMA 11 JULA 1995 GODINE U SREBRENICI

    Kada je Srebrenica 11. jula 1995. godine pala u ruke Vojske Republike Srpske (VRS), njen komandant Ratko Mladić i njegova pratnja ušli su u grad.
    “Evo nas, 11. jula 1995. u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon, došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija [pobuna Srba iz 19. vijeka protiv Otomanskog carstva], Turcima osvetimo na ovom prostoru”, rekao je Mladić, pozirajući pred kamerama usred Srebrenice.

    Odgovori
  6. SOKO
    SOKO 19 Oktobra, 23:58

    CETNICI SU UVIJEK BILI NEPRIJATELJI BOSNJAKA STO SU DOKAZALI I OD 1992 D0 1995 GODINE KADA SU IZVRSILI AGRESIJU NA BiH I GENOCID NAD BOSNJACIMA

    Izjave mnogih srpskih politicara i vecine srba u evropi i svijetu da su četnici bili dio savezničkih snaga u II svjetskom ratu je netačna, zlonamjerna i revizionistička.

    Hipokrizija je da mnogi Srbi, minimizira ulogu Srba koji su bili pripadnici partizanskog pokreta koji je bio na strani pobjednika u II Sv. Ratu, a veliča ulogu četničkog pokreta koji je dokazano bio izvršilac najvećih zločina, posebno nad Bosnjacima i Hrvatima, i bio na strani gubitnika, te osuđen kao kolaboracionistički pokret.

    Mnogi Sbi moraju pročita knjigu, ili barem dijelove knjige ( npr. od strane 20-25): “Genocid nad muslimanima 1941-1945, zbornik dokumenata i svjedočenja“, koju su objavili Vladimir Dedijer i Antun Miletić 1990. godine, a koja govori o stradanjima Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu.

    – Ili svjedočenje Milovana Đilasa iz 1942. godine u kojem kaže: „Četnici su opustošili čitava muslimanska i hrvatska naselja. Oni su, na mostovima na Drini, klali jednog po jednog, po stotine žicom povezanih Muslimana – ljudi, žena i djece. Pod vođstvom londonske izbjegličke vlade i Draže Mihailovića u zemlji, oni su se u zločinima takmičili s ustašama.”

    – Ili da se upoznaju sa programom koji je u septembru 1941. godine, na bazi Moljevićevog memoranduma, Draža Mihailović izložio izbjegličkoj vladi u Londonu, a koji koji uključuje planiranje genocida i etničko čišćenje:

    – kazniti sve one koji služe u neprijateljskoj armiji i koji su činili zločine prema srpskom življu;

    – omeđiti „de facto“ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj;

    – posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom;

    – izgraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice;

    – u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi.

    I da svakako da pročitaju jednu strašnu, neljudsku, zlokobnu i zločinacku instrukciju iz decembra 1941. godine, koju potpisuje Draža Mihailović i salje je komandantu četničkih odreda u Crnoj Gori i komandantu limskih četničkih odreda o organizaciji, ciljevima i upotrebi četničkih odreda, a čiji dijelovi najbolje govore o fašisticlčkom, zločinackom, genocidnom i hegemonističkom karakteru četničkog pokreta:

    1. Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etniučki čistu u granicama Srbije – Crne Gore – Bosne i Hercegovine – Srema – Banata i Bačke;

    2.Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata;

    3.Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa;

    4.U krajevima očišćenim od narodnih manjina i nenacionalnih elemenata izvršiti naseljavanje Crnogorcima (u obzir dolaze siromašne i nacionalno ispravne porodice);

    Pročtati i instrukciju iz decembra 1941. godine, h kojoj Draža navodi: “da sa Komunistima-partizanima ne može biti nikakove saradnje jer se oni bore protiv dinastije i za ostvarenje socijalne revolucije, što nikada ne sme biti naš cilj”.

    Prema tome, hiljade Srba koji su bili u partizanima i dio pokreta otpora su bili pravi antifašisti i saradnici pobjednickih saveznickih snaga. Oni koji su bili u četnicima su bili saradnici fasista i okupatora i na strani gubitnika u II Sv. Ratu. I to je jedina i potvrđena istina. Sve drugo je lažna propaganda.

    Odgovori
  7. PTICA
    PTICA 20 Oktobra, 00:01

    Bosnu i Hercegovinu nisu uspjeli podijeliti i uništiti srpsko-hrvatskim sporazumima:

    Cvetković – Maček 1939. godine,

    Stojadinović – Pavelić 1954. godine,

    Milošević – Tuđman 1991. godine,

    Karadžić – Boban 1992. godine.

    Neće u tome uspjeti ni najnoviji sljedbenici zločinačke politike podjele države Bosne i Hercegovine Milorad Dodik (SNSD) i Dragan Čović (HDZ) i njihovi mentori u Beogradu i Zagrebu.

    Odgovori
  8. DOKUMENT
    DOKUMENT 20 Oktobra, 00:07

    REFERENDUM O NEZAVISNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE ODRZAN JE 29. FEBRUARA I 1. MARTA 1992. GODINE

    Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine održan je 29. februara i 1. marta 1992. Glasalo je ukupno 2.073.568 glasača. Izlaznost je iznosila 63,6 posto. Od ukupnog broja onih koji su se odazvali na referendum – 99.7 posto bilo je za nezavisnost, a 0,3 posto protiv.

    Bosna i Hercegovina, 1. marta, proslavlja 23 godine od kada su njeni građani odlučili da se zemlja odvoji se od tadašnje Socijalističke Federaltivne Republike Jugoslavije (SFRJ) i postane nezavisna.

    Prije Bosne i Hercegovine, krajem 1990. godine odluku o proglašenju nezavisnosti od bivše SFRJ donijela je Republika Slovenija, a nešto kasnije, u toku 1991. godine i Republika Hrvatska i Makedonija.

    Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine održan je 29. februara i 1. marta 1992. Glasalo je ukupno 2.073.568 glasača. Izlaznost je iznosila 63,6 posto. Od ukupnog broja onih koji su se odazvali na referendum – 99.7 posto bilo je za nezavisnost, a 0,3 posto protiv.
    Srpska demokratska stranka (SDS) je pozvao Srbe na bojkot referenduma i spriječio njegovo održavanje u pojedinim dijelovima zemlje. Tako je referendum pretežno bojkotiran u općinama u kojima su Srbi bili u većini.

    Referendumsko pitanje glasilo je: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?

    Briselskom deklaracijom o Jugoslaviji od 17. decembra 1991., na temelju preporuka međunarodne Arbitražne komisije, kojom je predsjedavao Robert Badinter, konstatirana je disolucija SFRJ i tadašnje republike pozvane su da se do 23. decembra izjasne o nezavisnosti.
    Republike su dobile obećanja da će do 15. januara 1992. biti i međunarodno priznate. Tri dana prije isteka spomenutog roka, tj. 20. decembra, koalicija Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice podnijela je traženi zahtjev, a sutra je Skupština srpskog naroda donijela odluku o osnivanju Srpske republike Bosne i Hercegovine.

    Skupština SR BiH 25. januara 1992. donijela je odluku o raspisivanju referenduma o nezavisnosti, koju su podržali SDA i HDZ BiH. SDS-a u svemu tome nije bilo jer su Srbi u međuvremenu proveli u djelo odluku o ustroju Srpske republike Bosne i Hercegovine, koja je proglašena 9. januara 1992. Održavanje Referenduma za Nezavisnu i Suverenu Bosnu i Hercegovinu najavljeno je za 29. februar i 1. mart 1992 godine.

    Odgovori

Napiši komentar

Kliknite ovdje da poništite odgovor.

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku