Dvije decenije od egzodusa sarajevskih Srba : Evo kako je Krajišnik otjerao Srbe iz Sarajeva
U Bijeljini je obilježeno 20 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva. U Manastiru „Svete Petke“ raščinjeni vladika Kačavenda služio je liturgiju. U Domu omladine „Semberija“ održana je i akademija na kojoj se govorilo o tragediji sarajevskih Srba, a kojoj je prisustvovao i predsjednik RS-a Milorad Dodik.
Momčilo Krajišnik, prvi predsjednik Narodne skupštine RS-a, smatra da je velika odgovornost međunarodne zajednice za egzodus Srba iz Sarajeva prije 20 godina. Krajišnik ističe da je velika šteta što nije bilo političkog sluha kod međunarodne zajednice i Bošnjaka da Srbi ostanu u Sarajevu.
“Druga strana je željela cijelo Sarajevo i niko joj to ne može zamjeriti, ali je međunarodna zajednica morala da ima više sluha i da pomogne da Srbi ostanu u Sarajevu”, naglašava Krajišnik.Objašnjava da Srbima, koji su tražili da imaju lokalnu vlast u dijelovima grada gdje su većina, nije omogućeno da ostanu u Sarajevu pod uslovima koji su civilizovani.
“Bio je cijeli odbor koji je zastupao mišljenje i borio se da Srbi ostanu u Sarajevu i sa međunarodnom zajednicom vodio razgovore pod kojim uslovima Srbi mogu da ostanu u Sarajevu. Nisu to bili nikakvi ucjenjivački i neostvarivi uslovi. Tražili su da bude samo provedeno ono što je bilo dogovoreno u Dejtonu”, napominje Krajišnik.
Prema njegovim riječima, u Dejtonu je prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma bio napravljen sporazum da se u Sarajevu napravi poseban distrikt u kojem bi umjesto postojećih 10 bilo 20-30 opština u kojima bi svaka nacionalna zajednica imala svoju vlast.”To se moglo ostvariti i, da je to ostvareno, to bio možda bio najveći dobitak za BiH”, smatra Krajišnik.
STENOGRAMI DOKAZUJU DA KRAJIŠNIK NE GOVORI ISTINU
Krajišnik, međutim, kao da zaboravlja da postoje stenogrami sa sjednica Skupštine RS-a na kojima je on najgrlatije zagovarao da se oko 120 hiljada Srba iz Ilijaša, Vogošće, Hadžića, Ilidže, Rajlovaca i Grbavice mora početi iseljavati od 17. februara 1996. godine. Ostali su u “Alijinoj državi”, govorio je Krajišnik. “Napuštajte i prelazite u Republiku Srpsku”, bile su njegove instrukcije Srbima sa ovih područja.
Mediji u Republici Srpskoj, ali i Srbiji, od odlaska Srba iz Sarajeva već 20 godina pokušavaju napraviti epski prikaz najvećeg srpskog egzodusa ne spominjući kako je tada SDS pod vodstvom Radovana Karadžića organizovao rastjerivanje naroda kojeg je zastupao.Nažalost, umjesto da 20 godina poslije postanu svjesni kako su samo poslužili Radovanu Karadžiću i Momčilu Krajišniku u realizaciji njihovog paklenog plana za stvaranje etnički čistih teritorija, i danas se drže govori poput Krajišnikovih.
Kada je u decembru 1995. postalo jasno da se opsada Sarajeva mora privesti završetku, Krajišnikova uloga je posebno došla do izražaja.Njegov zadatak je bio da prijetnjama i zastrašivanjem natjera 120.000 sarajevskih Srba da napuste svoje domove. Mnogi su se nadali da će haška optužnica koja ga je teretila za etničko čišćenje Bošnjaka i Hrvata, sadržavati i dio o protjerivanju Srba, ali to se nije desilo.
Tokom dejtonskih pregovora, Slobodan Milošević je odlučio da se više ne zamara Sarajevom, te su SDS-ovci na njegovo odustajanje od grada reagovali tako što su pokrenuli egzodus Srba iz okoline Sarajeva.Inicirana je javna kampanja za iseljavanje, a najviše je bila usmjerena na urbane cjeline u bližoj okolini grada.
Dok je trajala reintegracija Ilidže, Grbavice, Rajlovca, Nedžarića, Vraca i Vogošće, preko paljanskih medija Krajišnik je pozivao Srbe da napuste svoje kuće i stanove.Prijetilo se svima, a svaki Srbin koji je odlučio ostati proglašavan je izdajnikom.
Oko sto pedeset hiljada Srba iz bliže okoline Sarajeva prešlo je u periodu od decembra 1995. do marta 1996. godine u RS, a neki su otišli u Crnu Goru ili u Srbiju. Otišlo je srpsko stanovništvo, mnogi uplakani, a najveći broj njih se skrasio u regionu sarajevskog okruga pod administracijom RS-a, odnosno u Lukavicu i Pale. Ostali su produžili u Banju Luku, Bijeljinu, Bratunac…
“AKO JE MOJA KUĆA U ZABRĐU PRIPALA FEDERACIJI, ŠTA ĆETE VI TU”
– Ako je moja kuća u Zabrđu (naselje Rajlovac) pripala Federaciji, zašto biste onda vi zadržali svoje kuće i stanove, poručivao je osuđeni haški zločinac Momčilo Krajišnik.
Nekoliko godina poslije rata, Krajišnik je imao skoro fanatičnu opsesiju o izgradnji paralelnog, ekskluzivno srpskog Sarajeva, odmah pored samog Sarajeva. Tamo je htio da naseli one Srbe kojima je naredio da se isele iz vlastitih domova, i tako ponovo stvori ne samo drugi, nego jednog dana možda i “prvi” srpski grad Sarajevo. Pošto to iziskuje, blago rečeno, ogromne finansije, napravljeno je svega nekoliko zgrada.
Ipak, neovisno od Krajišnika, u kasnijim godinama se postepeno razvijalo ono što se danas službeno zove Istočno Sarajevo. Krajišnik se vraća iz Haga kao pobjednik. Nije više toliko važan on sam, koliko ideologija koju je ostavio za sobom, a koja još tinja.
(Slobodna Bosna)
Komentari