hamburger-icon

Kliker.info

Duška Jurišić : Uređivačka politika ne može da bude kafanska

Duška Jurišić : Uređivačka politika ne može da bude kafanska

10 Juna
19:47 2011

Duška Jurišić, ugledna i cijenjena novinarka, ni nakon višemjesečne sudske borbe sa menadžmentom FTV-a ne odustaje od zahtjeva za povratak na radno mjesto koje joj je zagarantovano odlukom Kantonalnog suda u Sarajevu. Za SB govori o pritiscima koje je pretrpjela, razlozima zbog kojih je tjeraju sa FTV-a, te motivima zbog kojih nije sve napustila i prešla na neku drugu televiziju.Ja sam najmanji problem – dramatično je što gazde sa FTV-a, Hadžiomerovića, Jukića, Šabića…, ohrabruje Lagumdžijin SDP koji se izdigao iznad zakona

 U priopćenju Federalne televizije napisano je kako je “Duška Jurišić sama sebi uskratila mogućnost ostvarivanja zakonskih prava”.Kako ste to Vi sebi uskratili prava koja vam Zakon garantira?

Prije svega da raščistimo: Kantonalni sud u Sarajevu donio je pravosnažnu presudu kojom u potpunosti udovoljava mom tužbenom zahtjevu. To znači: Dušku Jurišić treba vratiti na radno mjesto odgovornog urednika Informativnog programa, treba joj namiriti sve dažbine, uključujući i plate, namiriti sudske troškove, a ugovor koji sam morala potpisati nakon smjene kako ne bih ostala bez posla je proglašen ništavnim. Isti taj ugovor menadžment FTV mi je sada ponovo ponudio. To bi značilo da bih ja 15 mjeseci truda potpuno anulirala. Šta bi u tom slučaju značila presuda Kantonalnog suda? Postavilo bi se pitanje zašto sam uopšte i išla na sud. Ovaj put sam se, za razliku od prvog puta, odlučila da ne potpišem taj ugovor.

Ali, Vaše radno mjesto je u međuvremenu ukinuto?

Ukinuto je i to nakon što je sud donio prvostepenu presudu. Upravni odbor u kojem sjede Radenko Udovičić, Goran Samardžić, Igor Soldo i Kadrija Hodžić je, svjestan toga da sud traži moj povratak na radno mjesto, odlučio da to mjesto ukine. To je čista zloupotreba prava, i riječ je o lošoj, da ne kažem zloj namjeri. Dakle, svjesni ste da osobu morate vratiti na radno mjesto, i onda to radno mjesto ukidate. Zvuči li vama logično da nakon pravosnažne presude uslijedi ukidanje radnog mjesta i na koncu otkaz? Sud ne spominje nikakav ekvivalent i jasan je u svemu tome, ali činjenica da upravni odbor pravilnikom o reorganizaciji ne predviđa nikakav ekvivalent govori samo o jednom: progon Duške Jurišić. I to je nešto što su oni namjeravali uraditi još od januara prošle godine. Menadžment RTVFBiH, odnosno Džemal Šabić, Bakir Hadžiomerović i Zvonimir Jukić su bili uvjereni da ću se ja povući i otići na neku drugu televiziju ili potražiti neki drugi posao. To se nije dogodilo i ja sam se upustila u pravnu bitku.

Zašto niste sve napustili i otišli na neku drugu televiziju?

Zato što imam više od 20 godina radnog staža, i to je bilo pitanje očuvanja moralnih principa. Nije više stvar kakvu će drugi imati percepciju eventualnog otkaza, stvar je da vi mirne i čiste savjesti, ukoliko želite da uđete u nešto drugo, ne želite da pojašnjavate da li iza toga stoji neka politička pozadina. Bilo to da vas neko mrzi, ne voli vašu boju očiju, da li ste nekome konkurencija ili je riječ o nekim međuljudskim odnosima. Što se tiče javnosti i što se tiče mene, kad je riječ o miru moje porodice, postoji nešto što se zove pravda i pravičnost, a to vam može dati samo sud. To je za mene bilo kristalno jasno. Nisam smatrala da postoje razlozi za smjenu, to sam namjeravala dokazati na sudu i u tome sam uspjela.
 OD OVAKVE VLASTI NE OČEKUJEM NIŠTA

I pored odluke suda Vi i dalje niste na poslu, znači li to da oni ne priznaju sud?
Očito ne priznaju. Federalna televizija se postavlja iznad zakona, postavlja se iznad države. Ovaj slučaj sa svih strana rasvjetljava tu njenu karakteristiku. Ono što se Federalnoj televiziji sada događa, javnom servisu koji je godinama svoj imidž i kredibilitet gradio na ukazivanju protivzakonitosti, nepravičnosti određenih odluka, kriminalu i korupciji, jeste da ulazi u situaciju kada sam ne poštuje pravomoćne sudske presude.

Kazali ste da su se postavili iznad države. Mislite li da bi to mogli sami, bez podrške vlasti?

Naravno da imaju apsolutnu podršku aktuelne/postojeće vlasti, inače bi to bilo u potpunosti nedopustivo. Imate odluku federalne Vlade koja od federalnog Parlamenta traži da se izmijeni zakon o RTVFBiH, tačnije član 10 kojim se Parlamentu omogućuje da potvrdi statut FTV. Da nije bilo izmjena statuta, ne bi nikako mogli ukinuti moje radno mjesto niti informativni program što je stvar bez presedana u svijetu, da ne govorim o regionu. Nađite mi jedan primjer televizije, osim privatnih, da nema informativni program koji je kad je riječ o javnim emiterima uslov bez kojeg se ne može. Da se vratim na pitanje: Federalna vlada predlaže izmjene i dopune zakona o RTVFBiH da se izmijeni član 10 kojim federalni Parlament više neće imati pravo da potvrđuje statut. Na taj način se pokušava legalizirati stanje na FTV-u, a to je protupravna primjena novog statuta koji nije potvrdio Parlament FTV. Najviše predstavnika SDP-a jeste zastupljeno u toj vladi, ali to je vlada “Platforme”, pri čemu bih na ovom mjestu istakla drugu stranku koja ima najveći broj ljudi u toj vladi, a to je SDA. Moram ovdje napomenuti da su me Dnevni avaz, odnosno Fahrudin Radončić, i Bakir Hadžiomerović prozivali za bliske veze sa SDA, i ovo dokazuje da nikakvih veza apsolutno nema. Zašto bi to onda SDA podržao, jer se nije izmjena zakona mogla donijeti samo rukama ministara iz reda SDP-a. Tvrdnje o mojoj povezanosti sa SDA nisu smiješne, one su glupe. Druga stvar: zar vi stvarno mislite da bih bila smijenjena 2010. godine da sam imala podršku SDA koja je tada bila na vrhu svoje moći? Hoću da kažem da su se tu razotkrili različiti igrači. Što se Zlatka Lagumdžije tiče, u intervjuu “Danima” prije pola godine on kaže: “Dušku Jurišić cijenim, ali u uređivačku politiku se neću petljati”. Ne znam otkada su pravosnažne sudske presude dio uređivačke politike. Njih poštujete ili ne, i tu se stavlja tačka, tako da je savršeno jasno da menadžment RTVFBiH ne bi smio donijeti odluku da ne poštuje sudsku odluku, da iza sebe nema vlast.

 “ŠUTI KAD SA MNOM RAZGOVARAŠ”

Na prošlonedjeljnoj press konferenciji ste spomenuli brojne pritiske kojima ste bili izloženi od siječnja 2010. Šta je sve prethodilo otkazu?

Ne bih da ovo zvuči mazohistički niti bih da izigravam neku žrtvu, mučenicu, ali otkazom su se sada otkrile prave namjere koje su postojale još u januaru 2010. Očigledno je menadžmentu  bilo mnogo da me u tom trenutku otpuste. Mislili su to postići različitim pritiscima, prije svega ukidanjem emisije koju sam ja vodila, što na FTV što na BHT, sedam godina, i 250 emisija, složit će te se, nije mala stvar. Da ne govorim o moru pritisaka koji su vršeni u međuvremenu, od opomena pred otkaz, disciplinskih prijava, nedozvoljavanja odlaska na službena putovanja i tako dalje.

Koji su bili razlozi “opomena pred otkaz”?

Prva opomena je donesena u stilu “gospođo Jurišić, morate slušati svog šefa, čujemo da ste neposlušni”. Druga opomena je došla nakon mog komentara na TV1 u emisiji “Slučaj Fahrudina Radončića”, i to je bila predizborna emisija u kojoj sam između ostalog komentarisala tajne paktove SDP-a i Saveza za bolju budućnost. Nakon toga je uslijedila opomena pred otkaz, a u tim slučajevima procedure nalažu da morate čuti i drugu stranu. Pored toga, da se vratim još na prethodno pitanje, FTV je bila jedina televizija koja, za razliku od brojnih drugih slučajeva -pogotovo kad je riječ o ekipi “60 minuta”, nije ustala u odbranu svog čovjeka kada su u januaru uslijedili napadi na mene u Dnevnom avazu. Optuživana sam da sam uposlenike otpuštala na nacionalnoj osnovi, pisalo je kako “Duška Jurišić proganja nepodobne Bošnjake”, da vršim mobbing, i to sve na nacionalnoj osnovi, a na kraju je Fahrudin Radončić izjavio kako nebošnjak ne može biti urednik informativnog programa javnog servisa. Na to su reagovali nevladin sektor i svi mediji… Svi osim moje televizije koja tim povodom nije reagovala. A, poznato je da su svaki put kad je riječ o urednicima i novinarima, a različitim napadima su bili izloženi novinari “60 minuta”, uvijek bile reakcije uređivačkog kolegija, menadžmenta i drugih.

Je li Vas e u tom momentu takva (ne)reakcija iznenadila?

Šokirala me je! Zaista sam bila iznenađena, a kad je prošla prva kriza, slušajući izjave mojih direktora tokom ročišta neke stvari su mi bile jasnije. Govorili su tako da se mogao steći utisak da su tekstovi koji su objavljeni u Dnevnom avazu u potpunosti usklađeni sa stavovima menadžmenta: Jukića, Hadžiomerovića i Šabića. Federalnoj televiziji je u momentu moje smjene, s obzirom da nije bilo relevantnog obrazloženja, trebalo neko pokriće, pa su tekstovi u Dnevnom avazu trebali da posluže za moj odstrel i da svi kažu: “Vidite kakva je ona”. I zbog toga nisu reagovali. Da pojasnim: kampanja u Avazu i Expresu je počela prije smjene nekad u decembru, nastavljena je u januaru i produžena tokom februara… Svi negativni tekstovi o meni koji su išli na to da me ocrne išli su u prilog menadžmentu.

 KOLATERALNA ŠTETA DOGOVORA LAGUMDŽIJE I RADONČIĆA

Na koga mislite kad kažete “njima”?

Riječ je o interesnoj grupi na FTV-u koja je napravila plan. U skladu s njihovim prognozama, SDP je trebalo da koalira sa Savezom za bolju budućnost Fahrudina Radončića i u tom smislu mu je davan maksimalan prostor. Jedno vrijeme se računalo i na pobjedu Harisa Silajdžića – ne na pobjedu stranke jer se znalo da će SBiH doživjeti debakl, i imate jedno vrijeme i njegovo forsiranje do početka ljeta. Nakon toga se sve oštrice usmjeravaju protiv SDA i SBiH, kako bi alternativa – SDP i SBBiH dobili glasove pa je glasove SBiH i značajan dio glasova SDA uzela Radončićeva stranka. To im ipak nije bilo dovoljno za pobjedu, i ono što se dogodilo jeste da je Lagumdžija ušao u druge koalicije. Kad je riječ o javnom servisu FBiH, evo recite vi meni: kada ste od 3. oktobra i izbora do danas vidjeli pristojan prilog na FTV-u gdje se kritikuje SDP zbog nekonstituisanja vlasti prvo na federalnom pa onda na državnom nivou? Ne želim tvrditi da je SDP najviše odgovoran, ali je odgovoran kao stranka pobjednica. Odgovorni su i oba HDZ-a, ima odgovornosti SNSD-a, ali vi čujete samo tu vrstu priča. Niko nije postavio pitanje odgovornosti SDP-a. Možda moj ostanak na FTV ne bi bio upitan da su se stvari malo drugačije poslagale, ali to bi bilo neizvodivo već na konstelaciji odnosa SDP-SBB, jer u periodu od 21 mjesec mog mandata urednice, mi smo i u dnevnom programu tretirali sve značajne teme, uključujući i pitanje Razvojne banke, formiranja kompanije “Prezent” Miškovića i Radončića, uključujući svačije sumnjive poslove, pa i Radončićeve. Naravno da to njima uopšte nije odgovaralo, pogotovo da neko pred izbore postavlja tu vrstu pitanja. Ako ništa, kada ja postavljam pitanje “zašto”, ja sam gnjavator. Jukića bih pitala zašto u predizbornoj kampanji u emisijama nema Bojana Bajića iz Naše stranke, zašto u emisiji nema Ibrahima Spahića… Zar mislite da je logično da prođe predizborna kampanja, a da mu novinar koji je svima nama devet mjeseci pred izbore donio informaciju o tome da mu Fahrudin Radončić prijeti smrću, u emisiji ne postavi pitanje: Zašto ste mi prijetili smrću? Ili, ako je to pitanje lično, taj autor “60 minuta” u ljetnjem periodu pravi specijalnu emisiju u kojoj ugošćuje Raffija Gregoriana koji kaže nekoliko ozbiljnih optužbi na račun Radončića, o njegovim tajnim računima, vezama sa Naserom Keljmendijem, i onda u njegovom gostovanju kod istog novinara tog pitanja nema. Mislim da to osvjetljava sve.

Kako vidite na kraju rasplet čitave priče oko FTV-a?

Moj slučaj uopšte nije bitan, on je samo jedan od problema u cijeloj priči o RTVFBiH. Prvo, smatram da je kvalitet programa jako pao, ne ispunjava zadatke javnog servisa, ne proizvodi dovoljnu količinu kvalitetnog obrazovnog, dječijeg i omladinskog programa i, nažalost, mislim da je razina informativnog programa pala. Nemojte misliti da je ovo priča “poslije mene potop”, ali činjenica je da je jezgro od devet-deset ljudi koji su gradili svoju karijeru na FTV i voljeli ovu kuću prešlo na TV1. Kada se to desi, bar jedan od dva direktora mora da podnese ostavku. U kakvom je stanju FTV, najbolje pokazuje činjenica da su neku večer objavili informaciju, citirajući Dnevni avaz, kako je advokat Plamenko Čustović propustio rok za izvršenje. Zamislite medij koji ima svoj slučaj a citira Dnevni avaz, i ne provjeri lako provjerivu informaciju.

Koji su, konkretno, Vaši osobni planovi? Šta ćete učiniti ako Vas vrate, odnosno ne vrate na posao?

Koliko god se nekome ta izreka ne sviđala: možete šta hoćete, ali ne možete dokle hoćete. To se neće moći tako nastaviti, postaviće neko kad-tad pitanje javnog servisa. Ja sam dijete javnog servisa, odrastala sam na Dvjestodvojci, BH radiju, poslije toga na RTVBiH tokom rata i nakon rata, i 2002. se vratila tamo, tako da to jeste moja slabost. Međutim, teško je tamo bilo šta uraditi dok se situacija ne promijeni. Neću vam govoriti u ovom trenutku o privatnim planovima, ali neće ovo moći dugo trajati. Nemam staklenu kuglu da kažem koliko će ko ostati, ali ne može to vječno trajati.

Od čega ćete živjeti dok se nastavljate boriti za prava na FTV-u?

Tražiću privremene angažmane. Bar što se toga tiče, nema problema. Bitno je samo izbjeći status žrtve i nekog mučenika, jer je to najgore.

Programska ševa
“I DALJE JE PRESUDNO TO ŠTA ĆE ‘NAŠI’ DA KAŽU U POLA OSAM”

Kako gledate na šutnju javnosti i intelektualne scene, ako ih uopće i imamo?

Niste imali reakciju javnosti na stotine pojedinačnih slučajeva koji nisu bili osvijetljeni na način na koji je moj slučaj. Zato je Federalnoj televiziji cilj da ovo što je moguće prije okonča. Oni znaju da se mogu dogoditi dva scenarija: da mene sud vrati, a da to traje, ili da sud kaže “u pravu su ovi sa FTV, oni su ukinuli to radno mjesto i ko joj je kriv, neka prihvati šta god joj daju”. Oni su isto tako svjesni da će to na kraju pasti, zato što ćemo se mi žaliti. U oba slučaja oni dobijaju na vremenu. Izaći će ovaj intervju, bila je press konferencija, biće malo gužve u javnosti i na kraju će sve pokriti prašina. Malo je problem i do nas novinara, jer i mi ne rasvjetljavamo problem do kraja. Javnost je umorna, uvjerena sam da je razočarana učincima SDP-a, ali kako će građanin koji je dao svoj glas SDP-u poslije osam mjeseci posuti pepelom sam sebe? Ljudi tiho govore “šta je onom Zlatku”, “šta se to događa”, ali neće da se pomire sa činjenicom da u BiH ne postoji politilka koja nudi alternativu. To je i meni teško prevaliti preko usta i pogubno je za budućnost ove zemlje. Ljudi su prošle godine masovno glasali za SDP i razočarani su. Zato sada Lagumdžiji treba FTV da prstom upre u druge i označi ih krivcima. Pitaju me za uticaj Al Jazeere i sjajno je Goran Milić kazao neki dan kako Al Jazeera nema namjeru biti najgledanija, već najkvalitetnija. Ali, pitanje je, kada će Al Jazeera u punom smislu riječi ostvariti puni efekat i uticati na građanina. I kada počnu proizvoditi program, uticaj javnih emitera će i dalja biti veoma jak. Nema sumnje da će ljudi i dalje gledati lokalne televizije, ali presudno je to “šta će naši da kažu u pola osam”.

Judin poljubac, davno zaboravljen
“BAKIR MI JE PRUŽIO RUKU I ZAGRLIO ME, ALI NE MOŽE TO TAKO”

Jeste li nekada bili u prilici da nekoga od spomenutih pitate zbog čega vas progone?

Pokušala sam, ali su oni prekinuli svaku komunikaciju. Reći ću vam nešto o čemu nikada nisam razgovarala. U novembru, kada sam već dobila prvostepenu presudu, imali smo jedno druženje. Tada sam radila kao izvještač i reporter s terena. Imali smo jedno druženje u Domu armije i u neka doba prilazi mi Bakir Hadžiomerović, pruža ruku, i kada nisam odgovorila na pruženu ruku, on me zagrlio i rekao: “nemoj se ljutiti, nemoj biti tužna, takav je život”. Vjerovatno je to trebao biti trenutak pomirenja, ali ne može to tako, ne ide. Šteta je nanesena, mi ne moramo da se družimo, kafana ne rješava sve i uređivačka politika ne može da bude kafanska. Možda sam ja  propustila značajan momenat kada je Bakir rekao “urednice, radićemo mi ponovo zajedno”, ali ja to ne rješavam na taj način. Nikada niko ne može reći da sam osvetoljubiva, samo mi, molim vas, vratite moje pravo i mogućnost da radim. Moj advokat Plamenko Čustović i ja nismo bili spremni za zagrljaj, ali smo rekli: u redu, neće biti urednica i u tom pogledu vas ne interesuje. Ali, ona je televizijski producent, dajte joj emisiju, platu na koju ima pravo u skladu sa sudskom odlukom, i prebacite je u Dokumentarni program. Šabić i Jukić su od svega toga prihvatili samo to da me prebace u Redakciju dokumentarnog programa, i na taj način ponizili Dokumentarni program jer ga očito smatraju kao ostavu za izopćene. To što vas prebace u tu redakciju, ne garantuje da ćete dobiti kameru ili bilo kakvu priliku da radite. Gledajte samo primjer Arijane Saračević – napravila je  četiri dokumentarne emisije o četiri politička ubistva.  Blaž Kraljević, Jozo Leutar, Nedžad Ugljen i Irfan Ljubijankić. Ozbiljne su stvari tu tretirane, teška pitanja otvorena a taj je serija na FTV-e  emitiranu u “gluho doba” noći iza 23 sata. To je odnos menadžmenta prema novinarskom poslu. (Slobodna Bosna)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku