Dramatična svjedočanstva iz New Yorka: Ovdje je totalna panika. Ulazimo u novu recesiju!
Allison je zastrašujuće pametna. Ima 25 godina, studirala je ekonomiju iako je izuzetno talentirana i za pisanje (njezin je prapradjed napisao “Čarobnjaka iz Oza”). Još na početku četvrte godine zavrbovali su je za posao.Goldman Sachs, najveća financijska kompanija, jučer je objavila kako njihove analize pokazuju oko 35% šanse da svijet utone u novu veliku recesiju. Zar opet? Zar opet, kako opet, a tek smo nekako preživjeli slom svjetske privrede, pa se u sjeni divljanja švicarskog franka nadamo oporavku .
Izbrisani trilijuni Zaposlenici Goldmana, a Allison je to već dvije godine, ne smiju ništa službeno komentirati. Ipak mi je rekla kako je ovih 35% vrlo optimistična brojka. “Realna brojka”, rekla mi je sinoć preko chata, “vjerojatno je oko 50%”.Svjetske su burze u četvrtak izbrisale dva i pol trilijuna dolara dionica. “Panika”, prepričava Allison. “Odjednom se trguje 300% više nego običnim danom.” Nešto slično, prisjeća se, dogodilo se u svibnju 2010., kada su burze u jednom danu, zbog najave grčkog bankrota, zveknule 900 poena, a onda su se za nekoliko minuta potpuno oporavile. Financijaši su taj dan nazvali fleš-kreš. Ovaj put oporavka nije bilo.
Novi šok: rejting U petak se dionice nisu znatno dizale. Zatim novi šok: kreditni rejting najveće svjetske ekonomije je srozan. Italija i Španjolska, s njima i ostatak Europe, tresu se. Svijetu prijeti nova velika recesija. Stručni termin je double-dip, dvostruki uron, recesija bez oporavka nakon koje slijedi recesija.“Pravo pitanje nije zar opet”, kaže mi Alex, 27-godišnji ekonomist jedne manje investicijske banke, inače u New Yorku poznat po tome što, nejasno kako, nabavlja najkvalitetniju travu u gradu, a investicijski bankari i te kako se vole opustiti nakon posla. “Kriza nikad nije završila.” Alex nije nesklon depresijama, a nedavno ga je napucala djevojka, ali to je možda najveća istina o ovotjednoj katastrofi.
Svi njujorški financijaši s kojima sam razgovarao u petak i subotu misle slično. Tri se godine svjetski marketi klimaju. Dionice su još dobro stajale. Ali nema pravog oporavka od sloma 2008. Konzumenti ne konzumiraju. Poslovaci ne daju posao. Nezaposlenost ne pada. Banke ne daju kredite. Grčka je propala. Sada isto prijeti znatno većim ekonomijama, talijanskoj, španjolskoj i portugalskoj, a sve to financiraju europske banke, koje pak imaju značajne assete u američkima.
Ipak, pitam Alexa, nekakav oporavak je postojao, kako se sada ponovno sve uzdrmalo? Prije mjesec dana katastrofa nije bila vidljiva. U međuvremenu se pogoršalo stanje europskog javnog duga. Ameriku je nekoliko sati dijelilo od bankrota, što bi značio ozbiljan financijski armagedon. Nove brojke o američkom zapošljavanju pokazale su da privatnici gotovo uopće ne zapošljavaju. “Uz to”, pojašnjava Alex, “izašli su revidirani podaci o recesiji 2008. Ona je bila puno teža nego što smo prije mislili.”
Kao apokaliptični film
Traume iz 2008. još levitiraju nad financijskim sektorom SAD-a. Allison iz Goldmana neobično je slatka. Nalikuje na Ally McBeal, samo s malo više kilograma. Hoda prema predavanju. Datum je 15. rujna. Pored nje, ili za njom, hodam ja. “Jesi vidio za Lehman?” pita me. Iskreno, nisam vidio, rano je jutro, kasnio sam, a i tako sam taj predmet uzimao manje iz akademskog interesa, a više kao jedinu šansu da si povećam šanse kod Allison. “Jesam”, kažem, pa izvadim mobitel da hitno provjerim o čemu razgovaramo. Imam što vidjeti. Lehman Brothers, velika investicijska banka, objavila je bankrot. Najveći u povijesti – 600 milijardi dolara vrijedan bankrot.
Tih je nekoliko dana u Americi bilo kao u kakvom apokaliptičnom filmu. Doslovno u jedan dan srušila se najjača ekonomija svijeta. U to sam vrijeme uređivao neki marginalni studentski časopis u Bostonu. Komercijalno nam je išlo. Lokalni frizeri, barberi i fast-foodovi često su se oglašavali kod nas. Zatim, odmah kako je Lehman pao, palo je sve, nestali su krediti, nestali su i naši oglasi. Nekoliko mjeseci kasnije našao sam se u njujorškoj birtiji Back Room, mojoj omiljenoj (osim što puštaju isključivo punk i new wave, sav alkohol toče u šalicama za čaj). Miran Pavić (Jutarnji list)
Komentari