hamburger-icon

Kliker.info

Dragan Vikić : Sarajevo je grad heroja!

Dragan Vikić : Sarajevo je grad heroja!

05 Aprila
04:45 2010

Ra­tni ko­man­dant Spe­ci­jal­ne po­li­ci­je MUP-a RBiH Dra­gan Vi­kić, u raz­go­vo­ru za "San" is­ti­če da ni­ka­da ne­će za­bo­ra­vi­ti 5. april 1992. go­di­ne, dan ka­da je po­li­ti­ka Ra­do­va­na Ka­ra­dži­ća že­lje­la ra­zo­ri­ti Sa­ra­je­vo i Bo­snu i Her­ce­go­vi­nu. Ka­ko na­po­mi­nje Vi­kić, na da­naš­nji dan, ta­čno pri­je 18 go­di­na, me­đu gra­đa­ni­ma Sa­ra­je­va pro­bu­dio se inat da se oču­va Bo­sna i Her­ce­go­vi­na…

 Ne­za­bo­ra­vne sli­ke             – Taj 5. april ću pam­ti­ti dok sam živ! Je­dnos­ta­vno, ne­ke se sli­ke ne mo­gu iz­bri­sa­ti iz sje­ća­nja, a je­dna od njih je i na­pad na ško­lu na Vra­ca­ma ka­da je sve i po­če­lo. Do­bro se sje­ćam, bio je sun­čan dan, dru­gi dan Baj­ra­ma. Sli­ke lju­di is­pred Skup­šti­ne na Ma­rin Dvo­ru se ne za­bo­rav­lja­ju. Ne že­li­mo rat, ho­će­mo da ži­vi­mo u slo­zi, po­ru­ka je na hi­lja­de gra­đa­na Sa­ra­je­va ko­ji su se oku­pi­li tog da­na. Svi smo tu, ne da­mo Bo­snu i Her­ce­go­vi­nu, ču­je se sa svih stra­na. Do­bro se sje­ćam i go­vo­ra za Yutel, po­ru­ke da se ovo zlo ko­je se kre­nu­lo mo­ra za­us­ta­vi­ti. Tog 5. apri­la je je­dnos­ta­vno lju­di­ma "is­cu­rio fi­tilj". Tog da­na smo svi re­kli uglas: "Ne že­li­mo rat, ne da­mo Bo­snu!" – pri­ča Vi­kić za naš list. Me­đu­tim, ka­ko ka­že, već je bi­lo ka­sno. Prve žrtve već su pa­le…

– Sje­ćam se onog stam­pe­da na Vrba­nja mos­tu, ra­fa­la sa Vra­ca, pu­cnja­ve sa okol­nih zgra­da na Ma­rin do­vru… Na­ža­lost, ta­da su mu­čki ubi­je­ne Ol­ga Su­čić i Su­ada Dil­be­ro­vić. Krv je bi­la pro­li­ve­na, agre­sor je po­sa­lo ja­snu po­ru­ka šta nam se spre­ma. Sje­ćam se avi­ona JNA ko­ji su le­tje­li iznad na­ših gla­va sve­ga na sto­ti­njak me­ta­ra iznad Sa­ra­je­va. Stra­ši­li su lju­de, pro­bi­ja­li zvu­čni zid. To je bio znak da vi­še ni­šta ne­će bi­ti kao pri­je. Srpski na­ci­onal­si­ti su ima­li ja­san cilj, a to je stva­ra­nje ve­li­ke Srbi­je. Mo­ra­li smo se bo­ri­ti – ka­že Vi­kić.Pro­bu­dio se i re­volt me­đu gra­đa­ni­ma, is­ti­če on, je svi oni ko­ji su osje­ća­li BiH kao svo­ju drža­vu že­lje­li su da se bo­re – dru­ga­či­je ni­je bi­lo mo­gu­će – To­ga da­na sam vi­dio u oči­ma lju­di da Sa­ra­je­vo ne­će pas­ti, da će­mo za­us­ta­vi­ti tu sna­žnu ma­ši­ne­ri­ju, iako go­li i bo­si. I ta­ko je bi­lo. Sa­ra­je­vo se u prvi mah od­bra­ni­lo, jer da je pa­lo, ko zna šta bi sa na­ma bi­lo. Bo­sna i Her­ce­go­vi­na vi­še ne bi ni pos­to­ja­la – na­gla­ša­va Vi­kić.

 Za­bo­rav­lje­ni ju­na­ci              Da­nas, 18. go­di­na po­sli­je ra­ta, sve os­ta­je na sje­ća­nji­ma. Vi­kić ka­že da 5. april da­nas obi­lje­ža­va sa sa­bor­ci­ma, ra­tnim dru­go­vi­ma, ali i po­ro­di­ca­ma onih ko­ji su da­li svoj ži­vot za od­bra­nu Sa­ra­je­va.- Na­kon što obi­đe­mo gro­blja, me­zar­ja, ode­mo do oče­va, maj­ki, su­pru­ga tih bo­ra­ca i he­ro­ja. Tu je naj­mu­čni­je… Ve­ći­na su još bi­li dje­ca… Da­li su ži­vo­te za svo­je Sa­ra­je­vo, za BiH, a da­nas ih se ri­jet­ko ko sje­ća – is­ti­če Vi­kić.No, i po­red sve­ga, ka­že da su se nje­go­vi sa­bor­ci na­kon ra­ta ugla­vnom do­bro sna­šli, iako ih je ve­ći­na na­pus­ti­la BiH. – Ono što ka­žu – oti­šli su trbu­hom za kru­hom. Sa­da su u Ka­na­di, Ame­ri­ci, Šved­skoj, Aus­tri­ji, pa čak i u Ki­ni… No, i oni što su ov­dje, do­ka­za­li su da su vri­je­dni i čes­ti­ti mom­ci. Da­nas ih sre­će­mo u gra­du, gdje še­ta­ju sa po­ro­di­ca­ma, a ve­ći­na lju­di ne zna da su oni he­ro­ji ovog gra­da – ka­že Vi­kić.On je ogor­čen što su "me­di­ji od ko­ba­ja­gi ra­tnih ko­man­di­ra na­pra­vi­li ime­na, a za­bo­ra­vi­li pra­ve bor­ce". Ner­vi­ra ga i "čar­šij­ska pri­ča da su bor­ci Isme­ta Baj­ra­mo­vi­ća i Ju­ke Pra­zi­ne bi­li kri­mi­nal­ci".- To su ne­is­ti­ne ko­ji­ma se mo­ra sta­ti ukraj! Da je ta­ko kao što se pri­ča, on­da bi ispa­lo da su Sa­ra­je­vo od­bra­nil kri­mi­mal­ci, a ne he­ro­ji! Po to­me, ispa­de da je u Sa­ra­je­vu on­da ži­vje­lo 50 pos­to kri­mi­na­la­ca, ali us­tva­ri is­ti­na je dru­ga­či­ja – u mom odre­du su bi­li spor­tis­ti, pro­fe­so­ri, umje­tni­ci, a ne kri­mi­nal­ci… Sa­ra­je­vo je grad he­ro­ja, a ne kri­mi­na­la­ca! Ta­ko je uvi­jek bi­lo i bit će – za­klju­ču­je je­dan od he­ro­ja od­bra­ne Sa­ra­je­va.

 Beo­grad­ske la­ži             Po­li­ti­za­ci­ja ra­tne pro­šlos­ti, ko­ja se ovih da­na ser­vi­ra iz Beo­gra­da, za Vi­ki­ća ne pred­stav­lja ozbi­ljnu  stvar – Na­ra­vno, svi oni ko­ji su po­re­me­ti­li plan Ve­li­ke Srbi­je, da­nas su u Beo­gra­du pro­gla­še­ni zlo­čin­ci­ma, što je bi­lo i za oče­ki­va­ti. Me­đu­tim, ne bo­jim se ni­ko­ga. Vje­ru­jem u prav­du, u sud. Sud će odlu­či­ti ko je zlo­či­nac, a ko bo­rac za prav­du. Da sam ja, ali i mo­je ko­le­ge či­ni­li zlo­či­ne, ka­ko nas u Beo­gra­du pred­stav­lja­ju, da­nas bi bi­li sa­kri­ve­ni po šu­ma­ma iznad Sa­ra­je­va, mi­je­nja­li iden­ti­te… Umjes­to to­ga, mi da­nas slo­bo­dno i uz­di­gnu­tog če­la ko­ra­ča­mo svo­jom Bo­snom i Her­ce­go­vi­nom. Ta­ko će i bi­ti dok smo ži­vi, jer mo­ja je sa­vi­jest čis­ta, za ra­zli­ku od onih ko­ji su bi­li sa dru­ge stra­ne – po­ru­ču­je Vi­kić. (Kliker.info-San)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku