Kliker.info

Britanija je prepoznala potencijalnu prijetnju utjecaja Rusije u ovom području. Briga Britanije za sopstvenu budućnost je jedan uzročnik tog zanimanja a drugi je nedostatak brige za sopstvene budućnosti niza balkanskih zemalja. Bosna i Hercegovina je moguće tu čak i prva na listi.Mudra zemlja, kao što BiH na žalost nije, sada bi dobro odigrala i svoje savezništvo sa Zapadom kvalitetno naplatila.

VIJESTI.BA: Proteklih dana u posjeti BIH boravio je Komitet za međunarodne poslove doma lordova britanskog parlamenta, razgovarano je o političkoj situaciji u BiH. Primjetan je pojačani interes Britanije za Zapadni Balkan. Kako vi gledate na to?

ANĐELIĆ: Pojačani interes Velike Britanije za Zapadni Balkan posljedica je dva međusobno, na prvi pogled, nepovezana faktora. Jedan je Brexit i pripremanje za ulogu Velike Britanije u post-brexitovskoj eri. To je zaista ozbiljna zemlja i bez obzira slagali se s njenom politikom ili ne, armija stručnjaka u vladinim ministarstvima i agencijama vec duže vrijeme radi na pripremi zemlje za novu epohu. Prepoznali su također potencijalnu prijetnju utjecaja Rusije u ovom području. Mogu vam reći da me nekoliko ministarstava do sada kontaktiralo i tražilo mišljenje o potencijalu širenja ruskog utjecaja na Balkanu.

Drugi faktor je balkanskog porijekla. Destabiliziranje više država izaziva brigu u Londonu i žele igrati odlučniju ulogu na Balkanu pošto će jednim dijelom ostati bez evropskih saveznika iako će u formi NATO-a nastaviti saradnju te kroz generalne aspekte politike bezbjednosti, a Rusija im je istorijski rival generalno. Još je kraljica Viktorija u 19. stoljeću pojasnila da britansko savezništvo s Turskom u Krimskom ratu nije uzrokovano velikom ljubavlju Londona prema Konstantinopolju, današnjem Istanbulum vec sprečavanjem Rusije da dopre na Mediteran. Tada je pitanje bilo ko će kontrolisati istočni Mediteran, a taj segment je prisutan i danas. Pogledajte Siriju. Znači, briga Britanije za sopstvenu budućnost je jedan uzročnik tog zanimanja a drugi je nedostatak brige za sopstvene budućnosti niza balkanskih zemalja. Bosna i Hercegovina je moguće tu čak i prva na listi.

Između Sirije i Atlantskog oceana, nakon prijema Albanije i Crne Gore u NATO, samo dvadeset kilometara ne kontroliše ovo savezništvo. Ta obala je u Neumu i okolini. Gotovo je nemoguće pomisliti da bi Rusija mogla imati neko prisustvo na tom dijelu obale ali Zapad uglavnom ništa ne ostavlja slučaju. Mudra zemlja, kao što BiH na žalost nije, sada bi dobro odigrala i svoje savezništvo sa Zapadom kvalitetno naplatila.

Migracije, trgovina ljudima, organizovani kriminal, potencijal ruskog pojačanog utjecaja te preventiva mogućnosti širenja radikalizirane islamske ideologije u osnovi su tog zanimanja i ta dva faktora koje sam naveo. Nema tu previše ljubavi. Čisti pragmatizam.

VIJESTI.BA: Za sljedeću godinu najavljena je konferencija u Londonu gdje će se raspravljati o BiH. Koliko je to u tijesnoj vezi sa ovom inicijativom doma lordova. Pojedini analitičari smatraju da će rezultat svega toga biti preuređenje BiH. Koliko je realna takva ocjena?

ANĐELIĆ: Nisam siguran da je takvo predviđanje o preuređenju Bosne i Hercegovine realno u ovom momentu. Podsjetimo se, kreator Bosne i Hercegovine je SAD i tek kada u Washingtonu odluče da se odnosi u BiH trebaju promijeniti u ma kojem smjeru do toga će zaista i doći. Evropljani pokazuju neka nastojanja ali još su devedesetih dokazali da zapravo nisu sposobni otjelotvoriti konzistentnu zajedničku vanjsku politiku.

Ja sam u petak cijeli dan proveo u Foreign Officeu i imao niz sastanaka sa raznim sektorima britanske vlade i, vjerujte, niko nije spomenuo niti inicijativu lordova niti ikakvu ideju o promjenama sistema u Bosni i Hercegovini. Međutim činjenica jeste da Britanci napokon postaju aktivni na Balkanu. Dom lordova u svojim redovima ima bivšeg Visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, potom niz laburističkih političara koji su devedesetih imali suprotno mišljenje tada preovladajućoj politici vladajućih konzervativaca o nemiješanju u BiH. Konačno, i sami konzervativci su se donekle promijenili. U Domu lordova je i prva bosanska baronesa, Arminka Helić, koja nesumnjivo ima jak interes i osjećaje za BiH.

Međutim, težište bilo kakve potencijalno značajne odluke za Balkan biće konferencija naredne godine u Londonu. To znači da bez dogovora Berlina i Londona ništa nije moguće i potrebno je gledati u signale njihovih zajedničkih ili podudarajućih stavova. Samo te ideje mogle bi se provesti. Naravno, samo uz klimoglav Washingtona.

Ozbiljnost promjena u vladajućim krugovima Velike Britanije ogledava se i u činjenici da je početkom ove godine održana sjednica o Zapadnom Balkanu Nacionalnog komiteta za bezbjednost pod predsjedanjem premijerke Therese May. To je slučaj po prvi put u istoriji postojanja ovog komiteta.

VIJESTI.BA : Izbori u Njemačkoj donijeli su novu pobjedu Angele Merkel ali i sa druge strane veliki uspjeh krajnje desničarske partije AfD-a. Reklo bi se da ovo prvo nije iznenađenje, no da li je uspjeh Alternative za Njemacku iznenađenje?

ANĐELIĆ:To je samo slijed opštih evropskih tokova posljednjih godina. Od izbijanja takozvane izbjegličke krize 2015. godine izbori u svim zemljama razvijene Evrope pokazali su rast podrške krajnjoj desnici. Samim time i Njemačka slijedi trend. Značajnija je možda činjenica da se umnožio broj partija predstavljenih u Bundestagu pa je tako teže i formirati vladu odnosno kada se i dogovori neka šira koalicija teže će biti vladati, dogovoriti, usaglasiti politike i provesti ih u stvarnost. Ako bi u takvoj situaciji nastavio se rast krajnje desnice to bi bio upozoravajući signal s potencijalno poražavajucim vijestima.

VIJESTI.BA: Danas se u Španiji, tačnije u Kataloniji održava referendum o otcjepljenju Katalonije od Španije. Na ulicama vlada potpuni haos, policija je intervenisala, mnoga biračka mjesta su zatvorena i stiče se dojam da je na ozbiljan pokušaj secesije ozbiljno odgovoreno. Ko će na kraju iz svega izvući deblji kraj?

ANĐELIĆ: Katalonci zahtjevaju mogućnost demokratskog izražavanja dok Španci im to ne dozvoljavaju koristeći institucije države. Ako neko želi porediti njihovo današnje iskustvo s našim devedesetih jedna bitna razlika, nadam se, postoji da spriječi veći broj žrtava nego što se do sada desio. Sistem, država, ma kakvi oni bili u Španiji, postoje i djeluju. U Jugoslaviji je bio vakum vlasti i zbog toga je vrlo brzo i relativno lako došlo do haosa i potom katastrofalne serije ratova. Nadam se da u Španiji to neće biti slučaj iz prostog razloga što institucije sistema i dalje funkcioniraju.

Problem je pitanje demokratskog iskaza volje te kako će svijet reagovati. Države su generalno konzervativne u prihvatanju novih članica međunarodnog sistema iz sasvim sebičnog razloga – žele sopstveno samoodržanje i ne žele nikakve presedane koji bi eventualno mogli ugroziti to samoodržanje. Katalonci, dakle, teško da će dobiti neku pretjeranu podršku iz svijeta. Jedino ako nivo represije španske države poraste moglo bi se postaviti pitanje legitimiteta. Moj kolega iz Kanade, inače Šibenčanin, Karlo Basta je vjerovatno ponajveći južnoslavenski stručnjak za Kataloniju i Španiju pa prateći njegova pisanja o toj temi vidim njegovu veliku zabrinutost ali i nadu da će nasilni konflikt biti spriječen. Međutim “glavni protagonisti”, kako Basta kaze, “ukopali su se u sopstvenim međusobno isključujućim  narativima”.

 Nihad Hebibović (Vijesti)