Kliker.info

Evropska unija je na rubu velike krize koja je jednako ukorijenjena u nesposobnost briselskog establišmenta kao u cinizmu i provincijalizmu država članica. To je priča o i izdaji, iznevjerenim obećanjima i kukavičluku, priča o “trijumfu nedostatka volje”. U proteklih 16 godina Brisel obećava državama zapadnog Balkana, najranjivijem i najnestabilnijem dijelu kontinentu, da je “budućnost Balkana u Europskoj uniji”.

Međutim, tokom protekle godine Brisel je naglo zaokrenuo što je u potpunosti ugasilo ideju daljnjeg proširenja, navodi Jasmin Mujanović, bh. stručnjak u autorskom tekstu koji je objavio The Washington Post, prenosi NIC.

– Dok se zemlje članice pripremaju za izbore za Europski parlament, proširenje je nestalo s dnevnog reda. Godine 2018. Evropska komisija je nevoljko iznijela ideju o 2025. godini kao sljedećem najranijem mogućem datumu za novi krug proširenja. Ali, u Parizu, Emmanuel Macron je eksplicitan: proširenje neće biti, barem ne u doglednoj budućnosti. Čak i u Berlinu, koji je dugo bio najglasniji zagovornik proširenja na Zapadni Balkana, ta ideja je postala „politički toksična“ – navodi se u tekstu.

Da budemo jasni, kako ističe Mujanović, nitko ne tvrdi da bi preostale države iz regije koje nisu članice EU, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Albanija – bile spremne za članstvo u bliskoj budućnosti. Međutim, obećanje o “europskoj perspektivi” bilo je sastavni dio strategije Brisela za zadržavanje zapadnog Balkana na putu političkih i ekonomskih reformi, te zadržavanje svojih geopolitičkih protivnika – Rusije, Kine, Turske i monarhija Perzijskog zaljeva na distanci.

– Ovaj zaokret nije mogao doći u gorem trenutku. Tek u januaru Skoplje i Atina okončali su spor dug oko tri desetljeća oko “pitanja makedonskog imena”. Taj je napredak došao zahvaljujući dramatičnoj revoluciji pod vodstvom civilnog društva u sadašnjoj Sjevernoj Makedoniji koja je srušila tvrdokorni nacionalističko-autoritarni režim koji je umalo potopio zemlju u obnovljeni građanski rat. Makedonski su diplomati naveli da evropski diplomati vjeruju da bi gutanje te gorke pilule – mijenjanje imena njihove zemlje – značilo ubrzani put ka EU i članstvo u NATO-u. Ovo potonje je izgleda osigurano, ali čak i ideja o članstvu u EU – velika nagrada za većinu običnih ljudi u regiji – je malo vjerojatno. Jednostavnije rečeno, Evropska unija je slagala, a vlade i narodi diljem regije su bijesni – tvrdi Mujanović.

Zemlje članice poput Francuske naglašavaju da regija jednostavno nije spremna za članstvo u vodećem političkom i ekonomskom bloku u svijetu. Ali, to nisu, kako podvlači autor, nove informacije.

– I to nije plan za suzbijanje sve jačeg gnjeva koji odzvanja kičmom Balkana. Stara garda u zapadnoj Europi kaže kako je uznemirena zbog alarmantnog demokratskog nazadovanja na (istočnom) istoku kontinenta. No, većinom se boje uspona domaće desnice koja upozorava da se Balkana – zahvaljujući velikom broju autohtonih muslimanskih stanovnika – treba držati podalje. U samoj regiji, jedan dio neliberalne elite koristi priliku za jačanje veza sa novim pokroviteljima u Moskvi, Pekingu i Ankari. Drugi dio, kao što je bosanski secesionistički srpski nacionalist Milorad Dodik, ponovno pokreće politički avanturizam u stilu 90-ih ili se bavi programima megalomanske podjele – navodi Mujanović, između ostalog.

Ako Zapadni Balkan iskreno izmakne euro-atlantskoj zajednici, europski će lideri morati kriviti samo sebe. Potpuno odvojena od obećanja integracije, balkanska politika brzo će postati očajna i opasna – posebno za EU, koja još uvijek može promijeniti stvari. Mora službeno započeti pregovore o članstvu sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom i barem dati status kandidata Bosni i Hercegovini.

To će na trenutak stabilizirati brod. Veliki je zadatak, međutim, stvaranje održivog, dugoročnog plana za regiju koji će podrazumijevati samo vjerodostojnu predanost liberalno-demokratskim normama i praksama će odvratiti Rusiju – istaknuto je.