Kliker.info

Gašenje ili ostanak, ograničeni ili puni mandat, korištenje Bonskih ovlaštenja ili ne, teme su koje uoči sjednice Vijeća za implementaciju mira dominiraju u javnom prostoru u BiH. Zvaničnici RS-a, uz podršku Rusije, intenzivirali su kampanju koja ima cilj odlazak OHR-a ili limitiranje njegovog mandata na period do dvije godine, koje bi proveo skrštenih ruku, čekajući da domaći političari postignu dogovor i prevaziđu blokade.

– Nažalost, OHR je još potreban zato što BiH nije prošla proces ustavnih izmjena i reformi. One su neophodne ne samo zbog evropskih i atlantskih aspiracija države, već i zato što je postojeći ustavni poredak očigledno nefunkcionalan. OHR je i formiran upravo zato što su američki i međunarodni arhitekti Dejtonskog sporazuma to razumjeli – kazao je za “Avaz” Jasmin Mujanović, politički analitičar i saradnik New Lines instituta u Vašingtonu.

Ako želimo zatvaranje OHR-a i uspostavljanje punog suvereniteta BiH, potrebne su najprije reforme Ustava BiH – ističe Mujanović. Trenutnu situaciju specifičnom čine značajne razlike u pogledima SAD-a i EU prema evropskoj budućnosti BiH, te je teško nagađati ko će uspjeti nametnuti svog kandidata za visokog predstavnika, navodi on.

Sukob oko BiH

– Uopšte nije zahvalna pozicija za državu BiH da je ona postala tačka nekog sukoba između SAD i Evrope, ali tako se čini – ističe Mujanović.

Kaže da je žalosno da se ovih dana politički akteri u Sarajevu nisu ni oglasili, niti definirali listu svojih zahtjeva u kontekstu izbora novog visokog predstavnika, dok imamo veoma jasne stavove Milorada Dodika i Dragana Čovića o tome.

Promjene u američkoj vanjskoj politici su logične i očekivane, a naš sagovornik tvrdi da je režim u RS-u to shvatio kao historijsku priliku, te uložio značajne političke i finansijske resurse kako bi je iskoristio.

Ističe da je nova američka administracija neutralna povodom svih ostalih političkih pitanja i nema nikakve simpatije za liberalizam, demokratiju, evropske vrijednosti, pa ni za samu EU i NATO. Ako bi, naprimjer, srpske i hrvatske nacionalističke stranke prevladale u BiH i postale odlučujući faktor o svim pitanjima, za ovu administraciju to je prihvatljivo, ako se to može tumačiti kao odluka lokalnih lidera i ako krajnost njihovih programa neće ugrožavati šire američke interese – upozorava Mujanović.

Pasivnost Sarajeva

Ukazuje da ključno pitanje nije o čemu se razmišlja u Bijeloj kući, već kakav je odgovor Sarajeva, koji u ovom momentu ne postoji. Kaže da izostaje bilo kakav sistematski pristup odbrani ključnih interesa države BiH. Još se u Sarajevu priča o nekim banalnim i nebuloznim temama, a sistematski se izbjegava preuzimanje odgovornosti za budućnost države, za koju tvrde da im je svetinja, ističe on.

Historijska, epska greška je napravljena prošle godine, smatra Mujanović, kad se nije išlo u hapšenje Milorada Dodika. Navodi da su dolazili jasni signali međunarodne zajednice, uključujući i SAD, da su svi bili spremni podržati njegovo hapšenje, čak i ako bi kasnije bio pušten.

– Jednostavno, da država pokaže moć i suprotstavi se secesionističkim kvazi paravojnim formacijama. To se moralo uraditi. Sve što slijedi nakon toga, ima to kao svoju početnu tačku.

– Imperativno je da građani na izborima insistiraju na odgovornosti i programskom pristupu svih aktera koji sebe nazivaju patriotama. Ovo što se sada dešava, što se dešavalo i u prethodnim mandatima je neprihvatljivo. Ljudi na ključnim pozicijama, u ključnim ministarstvima ne rade svoj posao – zaključuje Mujanović.

Dodikovi napadi na BiH bez odgovora iz Sarajeva

Platio je ogromne cifre lobistima u Vašingtonu da bi socijalizirao ideju secesije i uništavanja države BiH. On u tome neće biti uspješan sutra, za godinu dana, ali ako se ovako nastavi kad-tad će uspjeti u tom projektu. Politički akteri u Sarajevu ne rade apsolutno ništa, i još nisu u stanju da razlikuju institucionalnu diplomatiju i lobiranje u međunarodnim odnosima. Imamo krizu neodgovornosti u Sarajevu, koja uništava državu, državnost BiH, pa i najmanju nadu za budućnost države.

(Dnevni avaz)