Kliker.info

Deutsche Welle: Koji su interesi Rusije na Zapadnom Balkanu, posebice u BiH, i kako biste ih Vi opisali?

Igor Pellicciari: Mislim da se Rusija posljednjih pet do deset godina vratila kao globalni igrač i stoga ne bih rekao da postoji i jedna geopolitička teritorija na cijeloj zemaljskoj kugli na kojoj Rusija nema svoj interes. Što se tiče konkretno Zapadnog Balkana mislim da tu Rusija nije mnogo promijenila svoj stav, koji ima od samog početka. Ona želi da se slijede isti standardi za sve države i narode koji žive na Balkanu. Dejtonski sporazum je nastao u periodu kada Rusija nije bila igrač kakav je danas i neke vizije tamo su recimo, u najboljem slučaju, bile jednosmjerne. Danas bi nekako trebalo imati u vidu i ono što su zahtjevi Rusije, koji primjerice nikako nisu bili uzeti u obzir kada je bilo odlučeno o pitanju Kosova.

Što bi to onda bili konkretni zahtjevi Rusije danas na Zapadnom Balkanu? Kako ih Vi definirate?

Čini mi se da ono što najviše smeta Rusiju jest upravo ovaj sistem fleksibilnih principa. U nekim slučajevima se neki, zakonski utemljeni, prinicipi poštuju, u nekim drugima se mijenjaju bez ikakvih opravdanja i bez da se ikoga pita. Što se tiče pitanja Republike Srpske i Srbije ono što je ruska pozicija je: da se svako pitanje tretira na isti način kao što su se tretirala sva pitanja na tom području. No opet tu ideju ne gledam kao neku specifičnu politiku Rusije na Balkanu, nego kao dio generalnog povratka Rusije u globalnom smislu kao globalnog igrača.

Rusija je jedina članica Vijeća za implementaciju mira u BiH koja je podržala aktualni referendum u RS za koji većina promatrača smatra da je tek probni balon za referendum o odvajanju RS od BiH. Vlasti tog entiteta su, kao što znamo, referendumom o nezavisnosti RS-a neprestano prijetile posljednjih godina. Da li bi Rusija, po Vašoj procjeni, bila spremna podržati nezavisnost RS-a?

Ono što sam ja mogao vidjeti me navodi na zaključak da Rusija teško da sama poduzima takve korake. Druga stvar je da ih može podržati ukoliko se oni autonomno odvijaju na lokalnom planu. Opet se vraćam na Dejton. Nije Rusija kriva što se 15 i više godina govori o nedostacima Dejtonskog sporazuma i potrebi za Dejtonom 2. Što se tiče Rusije sigurno je da podržava pozicije i prinicipe i zahtjeve onih država koje su njoj bliske, ali čisto bi mi bilo vrlo čudno da Kremlj radi na tome, odnosno da on te ideje pokreće. Više smatram mogućim da u generalnom kontekstu gdje Rusija predstavlja svoje stavove u generalnom odnosu prema američkoj vanjskoj politici, dakle u tom mozaiku tema i situacija da upadne i ta i situacija na Balkanu, pa i u Republici Srpskoj. Kada je konkretno riječ o Dodikovoj posjeti Moskvi mislim da on ide tamo da bi pokazao na Balkanu da ima Putinovu podršku. A to da bi Putin bio taj koji daje takt Dodikovim potezima mislim da se to jednostavno ne dešava na takav način. Moskva može biti predstavnik interesa Republike Srpske na međunarodnom planu. Naravno da je Moskva spremna podržati RS, ali pogrešno je misliti da je Moskva ta koja to pokreće.

Naravno da Rusija ima interese na Balkanu

Od izbijanja ukrajinske krize na Zapadu postoji strah da Rusija znatno jača svoj utjecaj na Zapadnom Balkanu, posebice u zemljama koje još uvijek nisu članice EU i NATO-a. Još prije dvije godine je u jednom dokumentu njemačkog Ministarstva vanjskih poslova navedeno da je Zapadni Balkan od strateškog značaja za Rusiju. Je li, po Vašem mišljenju, cilj Vladimira Putina staviti balkanske države pod pritisak da bi se udaljile od euroatlantskih integracija?

To pitanje bi mogli postaviti i obratno. U Moskvi su duboko uvjereni da ono što se desilo u Ukrajini se desilo, odnosno započeto je od strane Zapada, dakle najviše NATO-a i određenih članica NATO-a. U vrijeme kada sam radio za Europsku uniju, moj profesor Romano Prodi (bivši predsjednik Europske komisije – op. red.), je nekoliko puta rekao sljedeće: Širenje EU prema Istoku je proces koji se dogodio u suglasnosti sa Rusijom. I to želim naglasiti. Prodi je u martu ove godine bio u Kremlju i to je još jednom potvrdio. Znači ako je neko tu promijenio ono što su bili generalni dogovori, ja mislim da je to ustvari bio Zapad. Pošto Rusija primjerice nikada nije vidjela problem u širenju EU, dok je pitanje NATO-a nešto drugo. Još za vrijeme starog, prvog Busha (američki predsjednik George Bush koji je bio na funkciji od 1989. do 1993. godine – op. red.) je postojao dogovor da se NATO neće širiti na Istok. I onda jednog dana imamo situaciju da Ukrajina želi u NATO, a onda se nakon toga pitamo da li Rusija ima interesa na Zapadnom Balkanu. Da, sigurno da ima, ali ni manje ni više nego bilo koja druga država koja danas igra u klubu velikih igrača na međunarodnom planu.

Mi svi mislimo da je Rusija država sklona agresijama. I ja sam to mislio kada sam prije 15 godina došao prvi put u Rusiju. Međutim mogu vas uvjeriti da je glavni strah Rusije da ne bude napadnuta. Posljednjih 15 godina su se stvari odvijale različito nego što su bile dogovorene. I najveće promjene su, po mom mišljenju, tu došle u strategiji NATO-a.

(Kliker.info-DW)