Kliker.info

Ovo je knjiga, pisana iz perspektive jednog dječaka koji opisuje bezbrižan život u malom bosanskom gradicu u istočnoj Bosni. Otac Ibrahim je učitelj, majka radi u lokalnom granapu, a najbolji prijatelji su Peđa i Neven…Fikret u cijeloj knjizi ne spominje ime svog grada, jer je to teško, a nije možda ni potrebno. Cijeli svijet zna za ime njegovog grada, nažalost.

Piše : Dr. Esad Boškailo (Kliker.info)

Sami naslov knjige “..I ja sam iz Srebrenice”, govori o Fikretovom karakteru koji je isklesan traumama i svijedočenjima koja se nikad nisu smijela dogoditi. On ne stavlja sebe u prvi plan, on ne priča o sebi kao o heroju, on je kao i svi koji za sebe kažu “I ja sam iz Srebrenice”.

Njegova priča nije samo o njemu, njegova priča je o svima nama.

Ovim naslovom, Fikret također kaze, “Evo mene… tu sam ..ima i mene… živ sam”, iako ponekad i ne želi reći da je iz Srebrenice. Ono “ I ja sam … “,  dio je  njegove ličnosti koja je stvarana prolazeći kroz traume i kroz procesovanje trauma kasnije u \ivotu.

Knjiga je kratka, jer Fikretu nije bilo lahko opisati sve detalje genocida u Srebrenici, Ne može to normalan insan napisati.

Pa tako umjesto da opiše detalje kako je UN izdao narod Srebrenice umjesto da ih zaštiti kako su i napisali u rezoluciji o zaštićenim zonama, on svu bijedu UN vojnika opisuje kroz pokušaj da sa svojim prijateljem mimikom pokažu dvojici unproforaca kako su gladni i da dobiju barem komadic čokolade kojom su se UN vojnici rasipali.

Kad su Fikret i Niho počeli jesti bukovo lišće kao zadnju opciju da pokažu svoju glad, UN vojnik je uzeo fotoaparat i uslikao ih.

Sve strahote srebreničkog genocida Fikret je uspio ispričati u kratkoj priči sa stratišta kad ga njegova majka doziva, ne znajući da je on pokriven raskomadanim djelovim tijela e i svježom krvlju komšinice Time.

A on, dijete od 10 godina, u šoku, da bi majci olakšao i objasnio da nije ranjen, kaže,  “mama, ovo je Timina krv”!

Odnos Fikreta i njegovog oca Ibrahima je opisan sufijski, jer se kaže da “Ljudi ne postoje, postoji samo ono što je između njih.”

Ibrahim, učitelj, koji Fikretu kaže, kad se više nikada neće vidjeti: “Budi dobar, ne dijeli ljude”, a Fikret svoj cijeli život nastavlja živjeti sa neobično jakom motivacijom, pokazujući svom ocu,  ”Evo me, dobar sam ti Babo, radim, vrijedan sam, volim ljude, a i mene vole ljudi, obdaren sam i da napišem o onome što nam se dogodilo, da se ne zaboravi.

Otac Ibrahim je živ iako je mučki ubijen negdje oko Srebrenice, iako još nije ni sahranjen.

U momentima kad je njegova familija ostala bez hrane, Fikret je kao desetogodišnij dječak pitao roditelje zašto oni ne jedu, a oni bi odgovarili ”Evo, mi smo upravo jeli, samo ti nastavi”.

Roditelji su probali normalizirati ovu tešku situaciju bez hrane, bili su gladni ali su to viješto krili od svoje dijece i zadnje zalogaje dijeci ostavljali..

Vješto je Fikret opisao i objasnio sebe kao pobjednika srebreničke tragedije i izbjegao se okarakterisati kao žrtva.

On postavlja pitanje : “Vec 15 godina živim sa traumama koje se ne liječe i ne brišu. Kako ovo psihologija objašnjava”?

Psihologija i psihijatrija nažalost, nemaju naučna objašnjenja zbog čega su ljudi skloni da urade ovakve zločine.

Ono što mi znamo je da su traume i torture i ubijanje nenormalne pojave ali da su rakcije ljudi koji su preživjeli ovakve traume normalne.

Dakle, Fikrete ti si normalan čovijek koji ne boluje ni od nikakve bolesti, pa zbog toga ne možemo govoriti o tvom liječenju.

Mi govorimo o procesovanju trauma, koja postaje dio nas. Mi sa traumom živimo svaki dan.

Naše je da nas ta trauma nauči da budemo bolji ljudi i da pored svega što nam se dogodilo, nađemo smisao za život.

Ti Fikrete Hodžiću možes da kažeč da je tvoj rahmetli babo, Ibrahim Hodžic živ, jer si ti svojim životom to obezbjedio.

Ti si Fikrete Hodžiću slobodan čovjek.

Ti si pobjednik!

Istovremeno, za onog ratnog zločinca,kojeg je Međunarodni sud pravde u Hagu, prije tri dana ( 24.3.2016) osudio na 40 godina zatvora za genocid u Srebrenici i zločine u Bosni I Hercegovini, ne može se reći da je živ.

(Dr Esad Boškailo je autor knjige “Wounded I Am More Awake” Finding Meaning After Terror  Amazon.com )