Kliker.info

U logorima u Hercegovini, UZP, su nas popisivali kao stvari.

Kada sam logorniku Boki rekao da sam Bošnjak, nastala je tišina.

Rekao je da se s ‘balijama’ lako obračuna, ali da su opasniji oni koji znaju kako se zovu.

‘Takve treba smaknuti’, rekao je.

Tada sam shvatio da ime može biti razlog za smrt — i razlog za opstanak.” 

Piše : Dr. Esad Boškailo

Poštovani profesori Bajtal i Kurtćehajić, s punim uvažavanjem Vaše akademske titule i dobronamjerne rasprave, želim naglasiti da razlikujem državnu/zemljopisnu odrednicu Bosanac/Hercegovac (koja je inkluzivna i pripada svim građanima BiH) od historijsko-nacionalnog imena Bošnjak/Bošnjani (koje je terminološki utemeljeno u izvorima), te vjerujem da je naučno i komunikacijski najkorektnije ostaviti prostor za oba registra bez jednostranog, isključivog tona. 

Ime Bošnjak nije nastalo jučer, niti je proizvod modernih političkih okolnosti. Ono ima dubok historijski kontinuitet koji seže u srednjovjekovnu Bosnu, gdje se stanovništvo ove zemlje u najvažnijim državnim, pravnim i diplomatskim dokumentima naziva Bošnjani. Taj naziv nije bio geografska odrednica, već političko-pravni i etnički identitet, priznat i korišten u domaćim i međunarodnim izvorima – od dubrovačkih arhiva i papinskih pisama, do osmanskih deftera i evropskih putopisa.

Kroz stoljeća, ime se mijenjalo u formi, ali ne i u suštini: Bošnjani srednjeg vijeka historijski i identitetski su prethodnici Bošnjaka osmanskog i modernog doba. Uprkos imperijama, ratovima, vjerskim pritiscima i političkim nasiljima nad identitetom, Bošnjaci su opstali kao poseban narod, sa vlastitim imenom, jezikom, kulturom i historijskim pamćenjem. Čak i u periodima kada im je ime bilo zabranjivano ili administrativno brisano, ono je živjelo u dokumentima, književnosti, usmenoj tradiciji i samosvijesti naroda.

Zato govoriti o Bošnjacima znači govoriti o kontinuitetu, a ne o konstrukciji; o istorijskoj činjenici, a ne o političkom dogovoru; o narodu koji je kroz vrijeme mijenjao carevine, ali nikada nije prestao postojati.

A da je je ime grada Bosanski Petrovac, ili Bosanska Krupa vaš argument da Bočnjaci treba da promjenu ime u Bosanci,  ….. moram reci u najmanju ruku neobičan.

Pa neće se valjda zvati Bošnjački Petrovac ili Bošnjačka Krupa….kad u tim gradovima naše države Bosne I Heregovine žive  Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Jevreji, Romi i mnogi drugi…

Evo malo dokumenata…

Srednji vijek (Bošnjani)

-Povelja Kulina bana (1189) – termin Bošnjani kao političko-pravni subjekt srednjovjekovne Bosne.

-Povelja bana Mateja Ninoslava (1232–1235) – Bošnjani navedeni kao nosioci prava i obaveza.

-Statuti Dubrovačke Republike – česti zapisi o Bošnjanima kao posebnim trgovcima i diplomatama.

-Papinska pisma (13. stoljeće) – Bošnjani spominjani u kontekstu vjerskih i političkih odnosa.

-Bizantski izvori – bilježe Bošnjane kao poseban narod u unutrašnjosti Balkana.

-Stećci – epitafi – termin Bošnjanin direktno uklesan u nadgrobnim natpisima.

Osmanski period (Bošnjaci)

-Osmanski defteri (15–16. stoljeće) – Bošnjaci evidentirani kao posebna društvena i vojna skupina.

-Putopisi Evlije Čelebije – jasno razgraničenje Bošnjaka od drugih naroda.

-Osmanski vojni zakoni – Bošnjaci navedeni kao graničari Carstva.

-Hasan-paša Predojević – Bošnjak, jedan od najznačajnijih vojskovođa.

19. stoljeće (Bošnjaci)

-Ustanak protiv Omer-paše Latasa – otpor bošnjačkog plemstva.

-Putopisi zapadnoevropskih autora – Bošnjaci kao poseban narod (Bochnaken, Bosniaken).

Savremeni međunarodni kontekst (Bošnjaci)

-Presude ICTY (Haag) – Bošnjaci imenovani kao zaštićena nacionalna grupa.

-Presuda ICJ (2007) – genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.

-UN rezolucije i izvještaji – termin Bosniaks / Bošnjaci.

-Evropski parlament – dokumenti o pravima Bošnjaka.

-Međunarodni akademski radovi – Bošnjaci kao autohtoni evropski muslimanski narod.

-Dijaspora (SAD, EU) – Bošnjaci kao priznate etničke zajednice.

-UNESCO i stećci – povezani s identitetom Bošnjana.

(Esad Boškailo, dr. med., psihijatar je i vanredni klinički profesor psihijatrije na Univerzitetu Arizona and  Creighton Medical School,  te asistent profesor na Mayo Medical School u Arizoni. Preživio je šest koncentracionih logora tokom rata u Bosni i Hercegovini (1993–1994), što je duboko oblikovalo njegov profesionalni i humanistički rad.

Godine 2012. dodijeljena mu je Robert H. Kirshner Award for Global Activism.

Godine 2014. izabran je za predsjednika Bosanskohercegovačke američke akademije nauka i umjetnosti (BHAAAS), koju čine istaknuti bosanskohercegovački profesionalci, akademici i umjetnici koji žive u Sjevernoj Americi, kao i dopisni i međunarodni članovi širom svijeta.

Godine 2016. Phoenix Business Journal proglasio je dr. Boškaila jednim od dobitnika priznanja Health Care Heroes.

Godine 2018. dobio je priznanje Bosana Do-Gooder of the Year Award, koje dodjeljuje Bosana Foundation.

Njegov klinički i akademski angažman usmjeren je na liječenje traume, PTSP-a i dugoročnih psiholoških posljedica nasilja, kao i na edukaciju studenata i mladih ljekara. Koautor je knjige Wounded I Am More Awake: Finding Meaning after Terror, koja je na bosanski jezik prevedena pod naslovom Ranjen i Budan, u izdanju Dobre knjige.

Dr. Boškailo je posvećen zagovornik humanizma, etike sjećanja i borbe protiv nacionalizma i dehumanizacije, kako u medicini tako i u javnom prostoru.)