Kliker.info

U predizbornoj kampanji u BiH za opšte izbore u BiH, zakazane za 3. oktobar, svi kandidati su bili obavezni da Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) dostave imovinske kartone, a na imovinskoj listi kandidata koju je objavio CIK najbogatiji političar u BiH je Milorad Dodik. Kandidat koalicije SNSD, DNS i SP za predsednika Republike Srpske, prijavio je da ima ukupnu imovinu vrednu 2,8 miliona KM .Dodik je i najzaduženiji političar jer je prijavio da ima kredit u „Pavlović banci” u iznosu 1,7 miliona KM, koji je uzeo na otplatni rok od 20 godina. Zvanično je prijavio da je u prošloj godini zaradio 239.000 KM (119.500 evra). Pored premijerske plate, koja je za godinu dana iznosila 60.000 KM, Dodik se bavio i dodatnim poslovima, tako da mu je posao u poljoprivredi doneo još 80.000 KM.Dodatni prihod, koji je ušao u Dodikov budžet, jeste i iznajmljivanje vile od 400 kvadrata u Beogradu na godinu dana – 100.000 KM. Dodik je takođe vlasnik tri stana, dva u Beogradu i jednog u Laktašima, gde ima i kuću. U imovinskom kartonu je naveo da je vlasnik i kuće u Srbiji, vredne oko 2,7 miliona KM, kao i automobila vrednog oko 100.000 KM.

MILE IZDRŽAVA SINA-MILIONERA: Za razliku od 2006. godine, u imovinskim kartonima ove godine pojavljuju se i naslednici predsednika vlade. Tako sin Igor ima imovinu procenjenu na 2,6 miliona KM. Najveći deo odnosi se na 50 odsto udela u vlasništva preduzeća „Fruit doo”, kome je Investiciona razvojna banka RS dala kredit od tri miliona KM. U imovinskom kartonu Dodik je naveo da „izdržava sina“. Dodik je naveo da i njegova žena ima imovinu u vrednosti od 200.000 KM. Prema tim podacima pokretna i nepokretna imovina porodice Dodik je procenjena na 5,7 miliona KM.

***Tokom poslednjih nekoliko godina, mnogi sarajevski mediji iscrpno su pisali o Dodikovom bogatstvu. Prenosimo deo tih materijala koji se slobodno mogu naći na svakom pretraživaču.

Za vrijeme svog prvog mandata, Dodik je postao suvlasnik “Agroprom banke“, kupujući tridesetak procenata državnog kapitala. Nakon toga, ova banka postala je dio “Nove banke“, što znači da je njen suvlasnik Dodik. Vlada RS sada na računima “Nove banke“ drži preko 300 miliona maraka novca sa escrow računa, tako da se može reći da je laktaški kum pravi hazjain –svoje pare čuva u svojoj banci. Dodik je u to vrijeme postao i suvlasnik beogradske firme “Zekstra”, zajedno sa Draganom Đurićem. “Zekstra”, odnosno Dodik, postali su vlasnici robne kuće “Boska“ u centru Banjaluke. Tipično za Dodika je da je njegova imovina upisana na druga lica, pa je tako kupio i plantažu voća “Baraji“ u Podgradcima i uknjižio je na članove porodice. Sto deset hektara nasada jabuke i kruške Dodik je platio milion i po maraka.

Godinu nakon rata Milorad Dodik, legenda kaže, otišao je do Slavka Roguljića sa namjerom da posudi nekoliko stotina hiljada maraka, kako bi pokušao da nanovo pokrene uništeni biznis sa firmom “Igokea”. Roguljić, koji je u to vrijeme slovio kao intimus Radovana Karadžića i jedan od njegovih povlaštenih biznismena, hladnokrvno ga je odbio, a Dodik se vratio u automobil i od muke i nemoći zaplakao kao malo dijete. Legenda dalje kaže da je Dodik tada bio na udaru utjerivača dugova, koji su ga progonili zbog neispunjenih obaveza prema Makedoncima od kojih je uzeo šlepere cigareta, a nije ih platio. Sve ovo dešavalo se netom prije nego što je postao premijer prvi put, 1998. godine.

Danas, Milorad Dodik jedan je od najbogatijih ljudi na prostorima bivše Jugoslavije, a bez premca je kada je Bosna i Hercegovina u pitanju. Njegovo bogatstvo mjeri se stotinama miliona evra, a osim predebelih bankovnih računa posjeduje brojne stanove, kuće, poslovne prostore, firme, plantaže, radio stanice i stotine hiljada hektara obradivog zemljišta.

BESKRUPULOZNA PLJAČKA: Sve ovo Dodik je stekao u posljednjih deset godina, beskrupulozno pljačkajući građane Republike Srpske u vrijeme svojih premijerskih mandata. Koliko gigantskih razmjera je ta otimačina, najbolje svjedoče provjereni podaci, koji kažu da je prilikom prvog preuzimanja premijerske funkcije, 1998. godine, Dodik bio dužan milione maraka: od toga milion maraka “Makedonija tabaku“ i još 258 hiljada maraka “Banjalučkoj banci“. Takođe, njegova švercerska firma “Igokea” u to vrijeme bila je potpuno devastirana, a on nije imao ni prebijene pare. U kako strašnoj dubiozi je tada Dodik bio, najčvršće argumentuje činjenica da mu je 1997. godine “Agroprom banka“ oduzela kuću u Laktašima, jer lažni vožd nije imao novca da servisira 40 hiljada maraka kredita koji je imao kod ove finansijske institucije. Istina, Dodik je u to vrijeme posjedovao dvosoban stan u Laktašima i dva manja stana u Beogradu, ali njihova vrijednost nije bila dovoljna da podmiri ni dvadeset posto dugova koje je imao. Preuzimanjem funkcije predsjednika Vlade, Dodik preuzima i budžet ovog entiteta, koji od 1998. pa do danas tretira kao sopstvenu imovinu. Prvo je, teškim zloupotrebama, iz budžeta vratio novac Makedoncima preko lažnih ugovora sa srbijanskom firmom “Elnos”, a “Banjalučku banku“ je obeštetio kriminalnim poravnanjem, nakon čega je krenuo da se bogati svjetlosnom brzinom. Dodik je u vrijeme prvog premijerskog mandata naplatio i cigarete koje su mu, zbog šverca, oduzete tokom rata. Na ovom poslu inkasirao je preko milion maraka, premda ni po kom osnovu nije mogao od Republike Srpske naplatiti ta potraživanja, već je morao krivično odgovarati. Međutim, Dodik je u vrijeme prvog mandata bio bog i batina i niko mu se nije smio oduprijeti, baš kao ni sada, niti je iko imao hrabrosti i smjelosti odbiti njegove zahtjeve za državnim novcem, koji je trpao u sopstveni džep.

BUDŽET KAO NOVČANIK: Dodik često ističe da je s njegovim dolaskom na vlast budžet “eksplodirao” i enormno počeo rasti. Ono što zaboravlja reći jeste gola činjenica da su sa rastom budžeta rasla i Dodikova imanja i bankovni računi. Još za vrijeme prvog mandata Dodik je na imanju u Bakincima izgradio niz drvenih kućica, ribnjak i bazen. Dodik je, kao pravi malograđanin, poželio i kućicu na moru, te je 11. marta 2000. godine sa kiparskom firmom “Glori“ potpisao kriminalan ugovor kojim je za desetine miliona maraka oštetio lutriju ovog entiteta. Da podsjetimo, Dodik je ugovorom odredio da od kompletne zarade kiparskoj firmi pripadne 60 posto, a Lutriji Republike Srpske 40 posto novca iz Zajedničkog fonda, koji je formiran odmah nakon potpisivanja ugovora. Tu nije kraj kriminalnim odredbama – ugovorom je precizirano da svako od svojih para plaća svoje zaposlene: – “Glori“ svog menadžera, a Lutrija sve ostale radnike. Uz to je Lutrija garantovala da će “sva oprema i ostala imovina koju upotrebljava ’Glori’ u ovoj saradnji” biti svojina kiparske firme i kao takva isključena “od bilo kojeg potraživanja bilo koje vrste od bilo kojeg trećeg lica prema Lutriji”. Preciznije, Lutrija će iz onih svojih 40 posto podmiriti i sve troškove i eventualne gubitke, a “Glori“ će imati isključivo dobitke. Ono što je za RS šteta, za Dodika je, u pravilu, korist, jer je kao nagradu za pljačku dobio milione vrijednu vilu u Limasolu. Istovremeno, “Glori“ potražuje od Lutrije u arbitražnom postupku 82 miliona maraka odštete zbog raskida ugovora. Saučesnik u ovom kriminalnom poslu Dodiku bio je Mile Radišić, koji je u to vrijeme obnašao dužnost direktora Lutrije RS.

DVORAC ZA VOŽDA: U vrijeme svog prvog mandata, Dodik je skućio i brata Gorana, na kojem je uknjižena većina imovine laktaškog kuma, sagradivši mu veleljepnu kućerinu u Aleksandrovcu kod Laktaša. Nakon silaska sa vlasti početkom 2001. godine, Dodikovi neimarski apetiti naglo prestaju, ali ponovnim uzjahivanjem ovog entiteta u martu 2006. godine, Dodik se ekspresno vraća u formu i započinje pljačku neviđenih razmjera, koja traje i dan-danas. Na imanju u Bakincima ubrzano je završen dvorac za laktaškog kuma, a on je još pride kupio 300 dunuma zemlje, na kojima je posadio šljive. Dodikova megalomanija je za psihijatrijsko posmatranje, a izvor joj je, po svemu sudeći, njegova neostvarena želja da sve oko sebe ubijedi u hiljadu puta izrečenu laž da je oduvijek bio bogat čovjek, te da nikada nije prodavao paprike na pijaci. Vrhunac malograđanštine ovdašnjeg mafijaškog kuma jeste kupovina vile na Dedinju, koju je platio oko 4,5 miliona maraka. Dodik tvrdi da je novac za vilu obezbijedio prodajom ona dva stana u Beogradu, što je laž. Prema potvrđenim informacijama, Dodik nije prodao stanove, već je novac obezbijeđen iz kriminalnih transakcija koje su pratile navodnu privatizaciju rafinerije.

MILE GRAĐEVINAR: Dodik ogromne interese ima i u firmi GP “Krajina“, čiji je suvlasnik Milenko Čičić, vlasnik firme “Kaldera” i član mafijaške hobotnice. Njen član je i Borko Đurić, direktor “Krajine“, koja gradi cijeli jedan kvart u Banjaluci, a da pri tom ne plaća gotovo nikakve dažbine gradu. Brojni svjedoci tvrde da Dodik na vrlo specifičan način ima dionice u velikom broju ovdašnjih firmi: on sa vlasnicima potpisuje ugovore, koji mu garantuju minimum dvadeset posto akcija u tim preduzećima. Ti ugovori se nigdje ne objavljuju i drže se u strogoj tajnosti, a firme u kojima je on suvlasnik dobijaju najbolje poslove vrijedne stotine miliona maraka. Osim “Kaldere” i “Krajine”, to su “Integral inženjering”, “Niskogradnja”, “Grand trejd” i mnoge druge, a svi oni koji se odupru Dodikovim zahtjevima za dijelom akcija u njihovim firmama, ostaju bez posla i izloženi su progonu. S tog aspekta veoma interesantan je slučaj Banje “Laktaši“, koja je od prije dvije godine u vlasnišvu Dodikove porodice, iako se nominalno vodi kao imovina Slobodana Stankovića.

Ovaj objekat prvobitno je privatizovao Rade Ratkovac, ali nije mogao da ga renovira, niti da radi sa njim, jer mu to nije dozvoljeno. Zabranio mu je to lično Dodik, koji nije sebi mogao dozvoliti da neko iz Prnjavora kupuje u Laktašima. Uporište za opstrukciju Dodik je našao u činjenici da se Banja “Laktaši“ gruntovno vodila kao vlasništvo Kazneno-popravnog doma u Tunjicama. Ratkovac nikako zbog toga nije mogao dobiti dozvolu za gradnju, te je na kraju objekat prodao Stankoviću, odnosno Dodiku. Cijena je bila pet miliona maraka, a novac je izvučen iz sredstava za izgradnju autoputa Banjaluka–Gradiška. Odmah nakon kupovine, kreće obnova banje, iako je ona i dalje bila u vlasništvu zatvora, pa samim tim nije mogla biti ne samo renovirana već ni prodana.

Sve to Dodiku nije smetalo, jer je banja za posjetioce otvorena lani, a on je ekspresno uspio da sud uvjeri da Kazneno-popravni zavod nije vlasnik ovog objekta.Sve dosad nabrojano samo je djelić ogromnog Dodikovog bogatstva, stečenog u posljednjoj deceniji. Ipak, zbog ljubitelja brzih mašina, nije naodmet napomenuti da lažni vožd u svom voznom parku posjeduje najnovije tipove luksuznih marki automobila kao što su “mercedes“, “porše“ i “audi“.Firma “Zekstra” vlasnik je “Veterinarskog zavoda” u Beogradu, koji je privatizovala pod veoma sumnjivim okolnostima. “Zekstra” je vlasnik i brojnih drugih firmi u Srbiji, a jedan je i od glavnih sponzora košarkaškog kluba “Partizan”.

TAPACIRANA KOŠARKA: Firma Igokea vlasnik je istoimenog košarkaškog kluba, a registrirana je za proizvodnju tapaciranog namještaja i dekorativnih artikala i nekada je imala 200 radnika i proizvodila namještaj. Prvu proizvodnju Dodik je otvorio u Opovu u toku rata, uz pomoć Socijalističke partije Srbije. Kratko trajalo. Također, od Slobodana Miloševića, tadašnjeg predsjednika Jugoslavije je dobio "bespovratni kredit" i prostor u Sava Centru koji je koristio. Danas se Dodik kroz Igokeu više ne bavi proizvodnjom već – košarkom. Kada je magazin FTV-a 60 minuta objavio da se Igokea u ratu bavila švercom alkohola i cigareta, u jednoj od brojnih tužbi koje je protiv njih pokrenuo Dodik, i ovo je navedeno na sudu, ali je Dodik izgubio spor.Kada je "pao" na švercu, odnosno kada je MUP RS-a u ratu zaplijenio kamione, tadašnji ministar policije Tomo Kovač je došao kod lidera Republike Srpske Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika sa zahtjevom da se Dodiku skine imunitet kao poslaniku, da bi bio uhapšen.

No, Krajišnik to nije dozvolio i tako je Dodik ostao na slobodi. (Učinjenu uslugu Dodik ne zaboravlja: otkako je Karadžić u Haagu, Vlada Republike Srpske intenzivno brine o potrebama njegove porodice.)Boško Čeko, nekada glavni revizor RS-a, prije nekoliko godina je za propast Banjalučke banke okrivio njene dužnike koji su uzimali, a nisu vraćali kredite. Među najvećim dužnicima bila je Dodikova Igokea koja je podigla kredit od 700.000 KM i nije vratila, a kao garancija za kredit (mimo svi zakona i bankarskih propisa) bila je Dodikova tužba protiv firme Prima Trade iz Topole. Naime, Dodik je naveo da će banku isplatiti kad ova firma isplati njega?!

PARAOBAVEŠTAJNA SLUŽBA: Alpha Security u Banjoj Luci zvanično se vodi na Slaviši Pepiću poznatom pod nadimkom Puma, a nezvanično je ta agencija sastavni dio Dodikove paraobavještajne službe. Glavni zapovjednik Dodikovih zaštitarskih agencija je Miloš Čubrilović Ćubri, a njegov zamjenik Velibor Šotra. Ovi Dodikovi odani vojnici uspjeli su, prema operativnim podacima kojima raspolaže međunarodna zajednica, uvezati tri zaštitarske agencije koje broje oko 400 dobro naoružanih pripadnika. U svemu su im, navodno, pomagali operativci i bezbjednjaci bivše Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske. Prema istim izvorima, Dodikova privatna vojska ima obavještajni centar u Banjoj Luci, specijalnu jedinicu koja je u neposrednoj blizini njegovog imanja u Laktašima i odane vojnike raspoređene širom Republike Srpske (ali i Federacije). U blizini svoje kuće Dodik je kupio golemo imanje u laktaškom selu Bakincima na kojem su sagrađeni golema kuća u francuskom stilu, bungalovi i bazen. Na istom imanju Dodik je dao sagraditi veliko umjetno jezero u kojem uzgaja ribu. Imanje osiguravaju Dodikovi privatni zaštitari, tako da mu je nemoguće nenajavljeno približavanje ili prolazak a svako prolaženje automobila završava se zapisivanjem i provjerom registarskih tablica nakon čega slijedi informativni razgovori. Imanje se ugrubo procjenjuje na oko tri miliona. Dodik tvrdi da imanje nije njegovo već njegovog brata koji drži kafanu u dvorani Košarkaškog kluba Igokea u Aleksandrovcu.

PORODICA – IZNAD SVEGA: Dodik je u biznis uveo suprugu, sina, kćer, brata te užu i širu familiju i prijatelje. Poslovi koji se mjere stotinama miliona eura. Njegova supruga vozi automobil vrijedan 30.000 KM. Ima ured procijenjen na 100.000 KM. Kćerka Gorica je vlasnica Radio Čelinca, a zet mu se bavi prodajom telefonskih kartica. Svom sinu je preko Razvojne banke Republike Srpske osigurao povoljan kredit od 1,5 milijuna eura za privatno poduzetništvo. Kritiziran zbog očitog sukoba interesa, Dodik je dodjelu tako visokog kredita svome mladom sinu objasnio – doprinosom borbi protiv narkomanije. 

Nezavisne novine su svojevremeno objavile da je Nova banka otvorila svoje sjedište li Banjoj Luci, preselivši se iz Bijeljine. Nove prostorije, na preko 3.000 metara kvadratnih, otvorili su Milorad Dodik, premijer Republike Srpske, i Milorad Andžić, direktor Nove banke. Tom prilikom Dodik je izjavio da je Nova banka jedan od najvećih nositelja razvoja u RS-u dodajući: "Nova banka je danas nezaobilazni faktor našeg finansijskog sistema i stabilnosti i jako važan faktor kreiranja naših novih finansijskih mogućnosti."

U ovoj uspješnoj banci Dodik ima dionice, a u njenim depoima drži novac od prodaje Telekoma i naftne industrije, kao i novac iz budžeta. Navodno preko 300 miliona maraka. U Novu banku Dodik je ušao preko nekadašnje Agroprom banke u kojoj je kupio 30-tak posto državnog kapitala još u vrijeme svog prvog mandata (a nakon što je vratio svoje dugove koje prije premijerske funkcije nije mogao plaćati). Kada je ova banka ušla u sastav Nove banke, Dodikovo vlasništvo je ostalo.Ovo je, naravno, samo vrh ledenog brega kad je reč o bogatstvu Milorada Dodika. Ako imaju živaca, zainteresovani čitaoci preko pretraživača Google, recimo, mogu danima i noćima da uživaju u veštini premijera Šumske da oplodi i priplodi pare…  (Kliker.info-E-novine)