hamburger-icon

Kliker.info

Dom svih nas : Muzički centar Pavarotti povezuje djecu i roditelje iz cijelog Mostara

Dom svih nas : Muzički centar Pavarotti povezuje djecu i roditelje iz cijelog Mostara

22 Decembra
07:08 2017

Začet zbog vihora rata, a rođen u oluji, Muzički centar “Pavarotti” punih 20 godina uspješno plovi nemirnim vodama, punim nacionalističkih i političkih tenzija u Mostaru, gradu koji i danas nosi ratne ožiljke i u kojem se mnogi trude da podijele ljude po imenu i prezimenu.

Za polaznike Centra i one koji ovu kulturnu instituciju čine “ljepilom” hercegovačkog grada svaki dan je borba za očuvanje misije: zajedništvo kroz muziku.

Orhan Oha Maslo, menadžer Mostar Rock Schoola, sjeća se da je nakon rata na obje obale Neretve vladalo nacionalističko huliganstvo, gdje su mladi tukli mlade s “druge strane”.

Kad je krenula ideja o muzičkom centru, još se nije prelazilo s jedne obale na drugu i to pravilo važilo je za obje strane.

Centar je dosta toga promijenio, kako za njega, tako i za cijeli grad.

Imao je 18 godina kad je krenula izgradnja Muzičkog centra, a on je upravo izašao iz Dječijeg doma.

“Na svu sreću, čim su krenuli radovi, ljudi koji su unosili dušu u ovo mjesto već su se doseljavali u Mostar. Profesor Nigel Osborne, master drummer Eugene Skeef i direktor MC ‘Pavarotti’ David Wilson ustvari su ključni ljudi i duhovni pokretači MC ‘Pavarotti'”, kaže.

Muzikoterapija za traume

Još u Dječijem domu upoznao je Osbornea, koji je tada u okviru britanske humanitarne organizacije War Child putovao po bh. gradovima i radio muzikoterapiju s djecom zahvaćenom poslijeratnom traumom i djecom s poteškoćama u razvoju.

“U meni je prepoznao talent za muziku. Godinama kasnije shvatio sam da sam ja ustvari bio dijete s poslijeratnom traumom”, kaže Maslo.

 

Imao je brzu obuku na polju muzike i muzikoterapije i vrlo brzo počeo je asistirati prof. Osborneu u više ustanova i bolnica u Bosni i Hercegovini u kojima su boravili djeca i mladi. I sam je vlastite traume liječio muzikom. Terapija muzikom u mostarskom muzičkom centru nema jer nema dovoljno novca.

Budući da je Mostar u to vrijeme bio podijeljen, a druga strana “bila zabranjena”, vozilom Centra s logotipom War Childa prelazio je na “onu” stranu kako bi dovozio muzičare iz svih dijelova grada.

“Dolazili bi na par sati, vježbali i svirali u raznim kombinacijama i onda bih ih vraćao. To druženje je bilo super. Ljudi su imali volju, a MC ‘Pavarotti’ bio je poveznica, ljepilo”, kaže Maslo.

A kao u priči, Centar su od povoja pratile poteškoće i problemi.

Amela Sarić je uz MC “Pavarotti” još od 1996. Kako kaže, organizacija War Child ideju osnivanja Centra prvo je ponudila prijestolnici Sarajevu. Veliki grad odbio je malu humanitarnu organizaciju, koju je Mostar objeručke prihvatio.

Patron Pavarotti

Malo-pomalo glas o osnivanju Centra koji je trebao ujediniti mlade stigao je i do čuvenog tenora Luciana Pavarottija, koji je održao velike koncerte za prikupljanje sredstava za izgradnju “kuće muzike” u ranjenom Mostaru. U čast njemu centar je dobio ime.

A sam dan otvaranja, 21. decembar 1997, obilježili su događaji koji kao da su predvidjeli da će se svakim danom Centar morati iznova boriti za svoj integritet.

Sarić, koja je 12 godina bila direktorica Centra, a i danas je dio tima, podsjeća da je tenor Pavarotti nekoliko godina prije otvaranja muzičkog doma imao helikoptersku nesreću, nakon koje je obećao da se tom vrstom letjelice nikad neće voziti. Međutim, kako bi stigao na vrijeme na otvaranje, morao je avionom letjeti za Split, a odatle do Mostara ići helikopterom.

Da bi stvari po Pavarottija bile gore, u hercegovačkom gradu tog dana vladalo je orkansko nevrijeme, kakvo odavno nije bilo viđeno. “Niko nije znao hoće li gospodin Pavarotti stići, odnosno da li će uopšte doći. A djeca su bila na raznim punktovima po gradu, čekala ga”, kaže Sarić.

I unatoč nevremenu i strahu od helikoptera, patron Centra ipak je došao, a blijedo lice od napornog leta nakon prvog pogleda na mostarske mališane zamijenio je ogromni osmijeh, po kojem je čuveni tenor bio prepoznatljiv.

Prvi mjeseci Centra nisu davali previše optimizma članovima tima. Zbog podjela, u MC “Pavarotti” dolazila su samo djeca s istočne strane grada, što je bio veliki udarac za sve.

Stvarni početak

Ipak, jednog aprilskog dana u Muzički centar ušao je dječak koji je došao učiti svirati. Po njegovom odlasku u Centru je napravljena prava fešta jer je to bio prvi slučaj da su imali polaznika “s one druge strane”. “To je bio naš pravi rođendan, to je bio znak da smo uspjeli”, sjeća se Sarić.

Malo-pomalo, sve je više djece dolazilo u Centar, i to ne samo s obje strane Neretve već i iz ostatka Hercegovine, pa i cijele države. Svakim danom ova kuća kulture ispunjavala je svoju misiju: ujedinjavala je podijeljene ljude.

 

“U početku bi roditelji, koji bi doveli djecu na razne radionice i kurseve, sjedili svako za svojim nacionalnim stolom dok bi čekali. Nisu oni s lijeve strane pričali s onima s desne strane i obrnuto. Bez obzira što su im djeca zajedno svirala, pjevala, plesala i feštala. Ali, polako, stidljivo su počeli kratki pozdravi, pa kafe i na kraju prava druženja. Na kraju smo i roditelje uspjeli povezati”, s ponosom govori Sarić.

Iako brojni u Mostaru žele da u gradu vlada stanje kakvo je bilo devedesetih, Muzički centar im u tom naumu otežava stvari, kaže direktor “Pavarottija” Elvedin Nezirović.

Izložen brojnim političkim pritiscima i velikim finansijskim problemima od odlaska War Childa početkom stoljeća, Centar i dalje provodi kosmopolitsku ideju: da je muzika univerzalni jezik koji je tu da spaja sve ljude i zbog toga su članovi tima dosljedni misiji već dvije decenije, kaže.

Zalaganje zaposlenih

Mnogi zaposlenici radili su bez plaća ili na “minimalcu” kako bi gotovo 450 polaznika raznih radionica i kurseva svake školske godine mogli zajedno učiti i družiti se.

“Ove dvije decenije su u principu svakodnevna borba s vjetrenjačama. Ali, opstali smo 20 godina, opstat ćemo i duže jer ova djeca, ovi mladi to zaslužuju. I pogledajte: od podijeljenog grada došli smo do toga da se ljudi druže, da je ovo jedan grad, bez obzira šta neki rekli”, kaže direktor Centra.

Nekima to i smeta, zbog čega je MC “Pavarotti” izložen stalnim pritiscima da se njegovo djelovanje preorijentira, dodaje. Kako je i sam nekad dolazio svirati i družiti se u prostorijama “kuće muzike”, odlučno tvrdi da će njegove kolege i on odolijevati svim tim naporima koliko god bude trebalo.

“Jer je ovo dom svih nas”, kaže Nezirović.

Prvi čovjek Centra posebno naglašava da u protekle dvije decenije, na nebrojeno koncerata, zabava, druženja, uza sve probleme koji prate Mostar, nije bilo nijednog incidenta u “Pavarottiju”.

Iako je neke stvari Centar zbog nedostatka novca morao promijeniti ili ugasiti, poput muzikoterapije, traže se novi načini da se izbore s velikim problemima.

“Jer je ovo prvo mjesto koje je okupljalo sve ljude u Mostaru”, ponosno ističe on.

I zbog toga je značaj MC “Pavarotti” mnogo više od mjesta gdje se samo svira, pjeva i pleše.

Život u Mostaru

Druženje mladih u Mostaru u većem obimu počelo je tek iza 2010, kaže Maslo, a posljednjih nekoliko godina normalno je da u barovima vidite dosta ljudi s “druge strane grada”.

“Ali, državne institucije bore se svim silama da održe segregaciju, koju su doveli do nivoa da su je pravno uključili u sistem. Dvije škole pod jednim krovom. Jedni ujutro, pa sat-dva pauze da se djeca slučajno ne susretnu, pa onda drugi popodne. Pa dogodine obrnuto, kao da bude fer i da u četiri godine srednjeg školovanja svakoga po dva puta zapadne da je jutarnja smjena. Eto na koji se ‘fer’ pazi”, kaže menadžer Mostar Rock Schoola.

“Ali, to nije iznenađujuće. Ovdje se narod uvijek više volio baviti glupostima, pa čak i život za to davati. A sve je to posljedica neobrazovanja i životne (ne)kulture.”

Mjesto kulture

Radionice i kurseve MC “Pavarotti” tokom školske godine pohađa gotovo 450-ero djece i mladih, a godišnje se održi između 70 i 90 raznih kulturnih događaja, poput koncerata, izložbi, promocija… U okviru Centra djeluje muzički studio, čije su osnivanje pomogli čuveni Peter Gabriel i Brian Eno. U studiju su snimali brojni velikani svjetske i regionalne muzičke scene, ali i bendovi i muzičari koji tek počinju karijeru.

Tim “Pavarottija” pokrenuo je, između ostalih, i Mostar Blues Festival, Gitarijadu, niz kreativnih radionica, koje su tokom dvije decenije pohađale desetine hiljada djece i mladih.

Mario Pejović (Aljazeera)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku