hamburger-icon

Kliker.info

Dokumenti CIA-e o Srebrenici: Milošević htio razmjenu teritorija

Dokumenti CIA-e o Srebrenici: Milošević htio razmjenu teritorija

09 Jula
16:57 2017

Od danas počinjemo s objavom dokumenata, prepiski razgovora, pisama i poruka koje su američki političari, vojnici i obavještajci, predvođeni CIA-om (Središnjom obavještajnom agencijom) izmjenjivali ili slali od 1. lipnja/juna 1995. godine do kraja srpnja/jula 1995. godine, dakle u vremenu kada su snage bosanskih Srba pripremale i počinile genocid nad tadašnjim muslimanskim stanovništvom u Srebrenici, uključujući napade na Žepu i Goražde.

Ono što je karakteristično za ove dokumente jeste da su davali pogrešnu procjenu situacije te pogrešna predviđanja kada bi moglo doći do srpskog napada na UN-ove enklave u istočnoj Bosni:

Međuagencijska radna grupa za Balkan Direktora Središnje obavještajne agencije

CIA, 1. juni 1995.godine

Prospekti za istočne enklave nakon smanjenja UN-ovog prisustva

Bosanski Srbi dugo traže kako da eliminiraju tri muslimanske enklave u istočnoj Bosni – Žepa, Srebrenica i Goražde, gdje živi oko 120.000 ljudi – zato što predstavljaju opasnost po njihov krajnji cilj – srpsku kontrolu te regije. Srbi na te enklave gledaju kao na baze za muslimanske gerilske operacije te smatraju da je to potencijalna prijetnja za poticanje nemira u dijelovima Srbije gdje živi muslimansko stanovništvo.

  • Bosanski Srbi će odgovoriti na povlačenje Ujedinjenih naroda jačanjem vojne nazočnosti na snage Bosanske vlade u tom području. Možda neće odmah pokušati eliminirati te enklave, što ovisi o vojnoj situaciji posvuda, o prijetnjama NATO-a da će koristiti zračne snage te o tome kada će se UN povući s tog područja.
  • Vremenom – vjerojatno unutar šest mjeseci do jedne godine nakon povlačenja snaga UN-a, bosanski Srbi će gotovo sigurno pokrenuti akciju zauzimanja tih enklava. Morat će rotirati znatne snage s drugih bojišnica kako bi pobijedili branitelje. Ukoliko Srbi prebace te snage, vjerujemo da mogu zauzeti enklave od kojih je Srebrenica najranjivija.
  • Uspješna srpska ofenziva može uzrokovati da oko 120.000 ljudi koji žive u tim enklavama, a među kojima je većina već bila raseljena, napuste to područje. Moguće je da bi Srbi htjeli te ljude prebaciti u Središnju Bosnu gdje bi ti ljudi mogli “zatrpati” operacije pomoći u Tuzli ili Sarajevu. Bilo kakva zimska ofenziva dovela bi do značajnih žrtava među civilnim stanovništvom.

Srbi žele enklave

Čelništvo bosanskih Srba odavno traži način kako da eliminira većinski muslimansku regiju u istočnoj Bosni. Tijekom zime 1992/1993, vojska bosanskih Srba pokrenula je veliku ofenzivu u kojoj su bili blizu zauzimanja Srebrenice i Žepe, a ofenziva je zaustavljena zbog međunarodnog pritiska i razmještanja mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Na proljeće 1994. godine srpska vojska je napala Goražde i tada su zauzeli oko polovicu te enklave, što je izazvalo zračne napade NATO-a. U razgovorima o eventualnoj teritorijalnoj trgovini Srbi su nekoliko puta ponudili da zamijene dijelove Sarajeva, koje su oni držali pod kontrolom, za istočne enklave.

Bosanski Srbi vjeruju da istočne enklave predstavljaju prijetnju po njihovu kontrolu te regije. Sve dok enklave postoje, bosanska vlada će tražiti da im svaki mirovni sporazum osigura pristup tom području, što bi onda razdvojilo srpsku kontrolu nad područjem na jugu i sjeveru.

Enklave, koje su teoretski bile demilitarizirane 1993. godine prema sporazumu kojeg je utemeljio UN, čime je okončana srpska ofenziva, postale su područje odakle gerilske grupe bosanske vlade, izvode napade na područja koja drže Srbi. Srbi nisu mogli zaustaviti te napade u kojima su srpske snage imale gubitaka, koji su otežavali srpsko snabdijevanje i koji su bili prijetnja po vojsku bosanskih Srba u pozadini.

Eliminacija istočnih enklava, osobito Goražda, oslobodila bi oko 7.000 srpskih vojnika koji su trenutačno vezani uz tu regiju.

Bosanski Srbi su ponekad tvrdili da je nastavak prisustva bosanskih muslimana u istočnim enklavama dio dugogodišnjeg plana sarajevske vlade da povežu muslimane u Sandžaku u Srbiji uzduž granice između Srbije i Crne Gore.

Srbi se sučeljavaju s preprekama

Bosanski Srbi su već počeli jačati vojni pritisak na istočne enklave, izvodeći napad na najvišu poziciju oko Goražda, zatim vršeći pritisak na bojišnice oko Srebrenice te zarobljavajući osoblje Ujedinjenih naroda.

Zapovjednik UNPROFOR-a za BiH, general Smith vjeruje da Srbi stvaraju uvjete za zauzimanje enklava. Srbi su tradicionalno koristili svoju kontrolu na svim prilazima i cestama da ograniče dopremu potrepština za UN-ove snage i civilno stanovništvo u regiji. Ukoliko se UN povuče iz enklava, bosanski Srbi će nastaviti s jačanjem vojnog pritiska na enklave s ciljem tjeranja civilnog stanovništva s tog područja te sticanja prednosti u odnosu na snage bosanske vlade.  (Godine 1994. bosanska vlada je, prema više izvora, odustala od poziva za ukidanjem embarga na oružje zbog zabrinutosti da bi to moglo navesti Srbe da udare na enklave). Srbi se, ipak, možda neće pokrenuti odmah kako bi zauzeli enklave.

U procjeni situacije u istočnim enklavama – Žepa, Srebrenica, Goražde – američki obavještajci navode da ukoliko eventualno povlačenje mirovnih snaga Ujedinjenih naroda bude praćeno prijetnjom NATO-a da će bombardirati srpske položaje, kako bi ih odvratili od napada na enklave, onda bi vojska bosanskih Srba mogla odgoditi napade. Vojni čelnici bosanskih Srba mogu kalkulirati da bi odgađanjem splasnulo međunarodno zanimanje, ili bi se time dobila mogućnost da Srbi ukažu na buduće ofenzive bosanske vojske kao na opravdanje za svoje napade na enklave.

CIA je 1. lipnja 1995. godine, procijenila da će u periodu između šest mjeseci i godinu dana nakon povlačenja UN-a s tog područja srpska vojska koristiti “ … bilo kakvu silu da eliminira enklave”.

“Srbi će nastojati izbjeći tešku borbu od kuće do kuće preferirajući svoju tradicionalnu strategiju zauzimanja brda oko gradova za topničke pozicije odakle bombardiranjima protjeruju civilno stanovništvo. Snage bosanske vlade će vjerojatno napustiti enklave”,  navode američke obavještajne službe u svojoj procjeni situacije u Istočnoj Bosni na početku šestog mjeseca 1995. godine.

U nastavku našeg feljtona o dokumentima američke središnje obavještajne agencije CIA-e o genocidu u Srebrenici treba kazati kako američki obavještajci nisu još dali na raspolaganje svu dokumentaciju, osobito ne onu koja se izravno tiče ubijanja vise od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Nisu dostupni podaci o satelitskim snimkama, za koje znamo da postoje jer je neke od njih Madeleine Albright, u vrijeme srebreničke tragedije američka veleposlanica u Ujedinjenim narodima, pokazala novinarima u zgradi svjetske organizacije (među kojima je bio i vas izvjestitelj) zgražavajući se nad masakrom. Nema CIA-ine dokumentacije o tome kakva je reakcija bila u Bijeloj kući, u Pentagonu, NATO-u… O tome postoje neki drugi dokumenti, ali mi se ovdje bavimo samo onim sto se nalazi u arhivi CIA-e.

Postoji jedna kratka bilješka u dostupnoj CIA-noj dokumentaciji u kojoj se kaže: ”Nismo imali nikakve informacije o namjerama bosanskih Srba da će počiniti zločine protiv muslimanskih branitelja ili stanovnika Srebrenice”.

Međutim, kada pretražite na stotine dokumenata, kada razgovarate s međunarodnim sudionicima tadašnjih zbivanja nije teško doći do zaključka da su takozvane istočne enklave – Srebrenica, Žepa, pa jedno vrijeme i Goražde – bile otpisane u mirovnim planovima Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske, kao i čelništva Ujedinjenih naroda. Je li se htjelo doći do mirovnog sporazuma po svaku cijenu, pa i po strašnu cijenu plaćenu u Srebrenici?

Uz znanje američkih i europskih obavještajnih službi te Rusije da bosanski Srbi žele pod svaku cijenu doći do istočnih enklava Kontakt skupina – Sjedinjene Države, Velika Britanija, Rusije, Francuska i Njemačka – poduzima na proljeće 1995. godine diplomatsku ofenzivu u kojoj, sa srpske strane, pregovaraju sa Slobodanom Miloševićem. Srbija je bila pod međunarodnim sankcijama, haški sud je počeo dizati optužnice protiv čelnika bosanskih Srba, Bosna i Hercegovina i Hrvatska su bile pod embargom za kupovinu naoružanja … Amerikanci, Britanci i Francuzi dolaze Miloševiću – navodi se u CIA-inim dokumentima, i stvara se ideja da se obavi zamjena teritorija.

No, Milošević nije bio zadovoljan mapom koja mu je nuđena, ali želi je pregovarati, navodi CIA, o zamjeni istočnih enklava za dijelove Sarajeva koji su pod kontrolom Srba! CIA objavljuje da je ta ideja predstavljena Aliji Izetbegoviću koji je odbio to učiniti:” Alija Izetbegović još 1993.godine razgovarao s predstavnicima Srebrenice i Žepe o tome da bi njihova predaja mogla biti cijena za mir, ali oni nisu htjeli ni čuti za takvu ideju – utvrđuju američki obavještajci.

U jednom CIA-inom memorandum iz svibnja/maja 1995. godine sigurnosne zone u istočnoj Bosni opisuju se kao “…riblja kost u grlu Srba”, te da budućnost Srebrenice ne izgleda dobro uz opasku da je Srebrenica praktično neobranjiva..  Amerikanci su smatrali da bi bilo pametno “…zamijeniti barem najmanju od istočnih enklava za veći dio teritorije drugdje”. CIA navodi da je Predsjedništvo BiH odlučilo u travnju 1995.godine poslati 15 vojnih zapovjednika iz Srebrenice na područja pod vladinom kontrolom u Tuzli, zabranjujući im da se vrate u Srebrenicu. “Vlada u Sarajevu je smatrala da je zaštita UN-ovih sigurnosnih zona obveza međunarodne zajednice” – zaključili su analitičari američkih obavještajnih službi. Sjedinjenim državama je u tom trenutku bilo najvažnije da se zaštiti Sarajevo te po mogućnosti Goražde o čemu je u svom memorandum Bijeloj kuću u srpnju (nakon pada Srebrenice i Žepe) govorila Madeleine Albright “… bila bi sramota po Sjedinjene Države da se, nakon zločina u Srebrenici i Žepi, ne zaštite Goražde i Sarajevo.”

Zabrinuti zbog pregovora sa Miloševićem

Još 5.lipnja/juna CIA sugerira da su Hrvatska i Bosna i Hercegovina zabrinuti zbog pregovora s Miloševićem. “Hrvatska smatra da dajemo Srbiji prednost te da oni ništa nisu dobili za rješenje vlastitih problema i pored toga sto surađuju s Washingtonom. Bosansku vladu brine to da dobivaju premalo kada je u pitanju priznavanje njihove zemlje od strane Srbije (Od Miloševića je zatraženo da prizna granice BiH, ali ne i bosanskohercegovačku vladu). Amerikanci su bili zabrinuti za sigurnost svojih promatrača na granici Bosne i Hercegovine i Srbije: ”Nemamo izravnih prijetnji, ali srbijanske paramilitarne snage povezane s “Arkanom” razmještene su od Tuzle do Srebrenice, a cilj im je da pronađu Amerikance kako bi ih uzeli za taoce”.

Nakon ovoga odlučeno je da se američko osoblje povuče s granice iz sigurnosnih razloga. Vojni analitičari su kasnije prepoznali ova zbivanja kao pripremu bosanskih Srba za ofenzivu na Srebrenicu. Prema američkim dokumentima Milošević nije bio sretan sto su Arkanovci bili na tom potezu, jer su mu mogli pokvariti planove o ograničavanju sankcija Srbiji.

Kontakt skupina je neprestano brinula sto će biti s mirovnim snagama, jesu li previse ranjivi, hoće li ih Srbi koristiti kao taoce budu li NATO-vi avioni bombardirali srpske položaje u najugroženijim mjestima? CIA posjeduje dokument, datiran na 19.svibnja/maja 1995.godine, u kojem se kaže da je jedina “…realna opcija tražiti savezničku potporu  za UNPROFOR koji bi se trebao povući s najosjetljivijih lokacija. UN-ove  sigurnosne zone trebaju robusnije provoditi svoj mandate, uključujući zračne napade NATO-a!”

Samo šest dana iza toga, 25.svibnja/maja, propala su sva planiranja o daljnjim zračnim napadima na srpske položaje nakon sto su bosanski Srbi kao taoce uzeli oko 400 pripadnika UN-ovih mirovnih snaga, kao odmazdu za jedan zračni napad.

Dvadeset sedmog svibnja/maja američki predsjednik Clinton, francuski predsjednik Chirac te britanski premijer John Major, telefonski su razgovarali o tome kako odgovoriti na uzimanje taoca. Idućeg dana, prema navodima iz dokumenata američke obavještajne zajednice, Amerikanci su odlučili suspendirati zračne napade NATO saveza protiv Srba u doglednoj budućnosti.

Predsjednik Clinton je svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Tonya Lakea dobio poruku „Privatno ćemo prihvatiti zaustavljanje budućih zračnih napada, ali nećemo o tome davati nikakve javne izjave“. Karadžić i Mladić su sada ohrabreni mogli nastaviti svoje planove o zauzimanju Srebrenice i Žepe. Zanimljivo je da američke obavještajne agencije još ne dopuštaju pristup dokumentaciji o tome koliko su znali za srpske planove.

Nema nimalo sumnje da su Amerikanci, zajedno s Kontakt skupinom, znali da će vojska bosanskih Srba izvesti napade na istočne enklave, ali iz CIA-inih dokumenata je vidljivo da nisu dobro procijenili kada će doći do njih. Isto tako, bili su zatečeni zločinima i počinjenim genocidom.

U takvoj je atmosferi došao 11.srpnja/jula 1995.godine i početak agonije za stanovnike Srebrenice i okolnih mjesta. Zbog tih zbivanja u Bijeloj kući je 11. i 12. srpnja/jula održan sastanak Vijeća za Nacionalnu sigurnost koji je vodio savjetnik predsjednika Clintona Sandy Berger uz sudjelovanje, između ostalih direktora CIA-e Georgea Teneta, generala Wesleya Clarka, predstavnika Pentagona dok se Madeleine Albright, tada američka ambasadorica u Ujedinjenim narodima, uključila preko sigurne video veze. Tema – razmatranje odgovarajućih odgovora na napad bosanskih Srba i okupaciju UN-ove sigurnosne zone Srebrenica.

Pet tajnih zaključaka

Doneseno je i nekoliko zaključaka koji su trebali ostati tajna:

  • Ponovno utvrditi koliko je UNPROFOR sposoban izvoditi humanitarne i zaštitne misije u BiH, potrebno je zaustaviti model uspješne agresivnosti vojske bosanskih Srba. Ukoliko se u tome ne uspije rezultat će biti napadi na druge enklave, obnova “gušenja” Sarajeva, ubrzanje kolapsa misije UNPROFOR-a te iniciranje povlačenja pod okolnostima da ce takva situacija biti promatrana kao poraz UN-a, NATO-a i naših saveznika. Ubrzano usvajanje rezolucije u Kongresu o ukidanju embarga na oružješsto bi naštetilo našim odnosima sa saveznicima.
  • Treba odmah poduzeti sljedeće akcije:
  • Učiniti sve da se svim raspoloživim sredstvima obnovi sigurnosna zona u Srebrenici, u isto vrijeme privatno priznajući da UNPROFOR sada nema vojne kapacitete kojima bi se mogla promijeniti  okupacija Srebrenice od strane bosanskih Srba ( niti, najvjerojatnije spriječiti pad Žepe).
  • Vidjeti s Miloševićem (i preko UN-a, s Karadžićem i Mladićem) da se dobije potpora za UNHCR-ova (Povjerenstvo UN-a za izbjeglice) da pomogne u kretanju, snabdijevanju i brizi oko izbjeglica te holandskog bataljuna pri UNPROFOR-u u Srebrenici. Istodobno treba raditi na tome da se dobije pristanak bosanske vlade o evakuaciji izbjeglica u Tuzlu radije nego prisiliti ih da, bez ikakve potpore, ostanu iza srpskih linija.
  • Zajedno sa saveznicima treba poslati jasne poruke o američkoj odlučnosti da se pruzi potpora da UNPROFOR ostane u tom području.

Napominjem još jednom da su ovo podaci dostupni iz dokumenata CIA-e i drugih američkih obavještajnih agencija s kojih je skinuta oznaka – tajni. Ima još mnogo dokumenata koji neće ugledati svjetlo dana u dogledno vrijeme i čuvat će se u arhivima u Washingtonu.

U sutrašnjem nastavku govorit ćemo o pitanju koje su američki obavještajci postavljali sebi u srpnju/julu 1995.godine,  uz dokumentaciju pod nazivom “Armija BiH u Srebrenici: Što se dogodilo?”

Ivica Puljić (Aljazeera)

 

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku