Dodikove pile naopako : Učiniti sve da se na zimskoj bljuzgavici ne primijetei šuplje cipele
Piše : Gordana Katana (Oslobođenje)
Politički ideolozi okupljeni oko predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika ponovo su se dali na posao. Ovaj put iz njihove kuhinje izašao je dokument "Aneks 4 – po modelu Ustava SAD-a – Način nastanka i opstanka BiH".Iako su, ako se računa veličina napisanog dokumenta, njegovi pisci sebi dali truda, pažljivom čitaocu ne može promaknuti činjenica da se svaka priča o Bosni i Hercegovini iz Dodikovih krugova svodi na već uobičajene ocjene o neodrživosti, kako se tvrdi, sve veće centralizacije države za koju su krivi međunarodni zvaničnici. "Aneks 4, kao najvažniji dio Dejtonskog sporazuma, ni poslije deceniju i po nije dobio šansu za ostvarivanje temeljnih principa decentralizovane i demokratske države, a njegova protivpravna revizija donijela je dodatnu nestabilnost i nezadovoljstvo kod sva tri konstitutivna naroda. Međunarodna zajednica je svojom dugogodišnjom krivom politikom stvaranja BiH suprotno međunarodnom ugovoru i međunarodnom pravu, napravila svojevrsnog državnog monstruma kojim su nezadovoljna sva tri konstitutivna naroda", navodi se u ovom dokumentu.
Nezadovoljstvo "sva tri naroda" Bosnom i Hercegovinom onakvom kakva jeste, smatraju Dodikovi stručnjaci, leži u ustavnom ustrojstvu Federacije BiH, tako da tek "poslije ustavnih promjena u FBiH biće moguće pristupiti promjeni Ustava BiH kojim će se konstatovati postojanje tri teritorijalne jedinice koje tvore BiH kao konfederaciju". "Time bi BiH opstala cijela, ali iz tri dijela", naglašava se u dokumentu.Razlozi zbog kojih Dodik ponovo otvara pitanje opstanka ili preustrojstva BiH u ovom trenutku su višestruki. Prvi je nastavak križarskog rata koji vodi s OHR-om i nastojanje da po svaku cijenu upravo taj ured okrivi za sve neučinjeno u ovoj zemlji, prije nego građani baš na Dodikovu adresu ne svale sav teret odgovornosti. Jer, upravo su netom okončani lokalni izbori i značajan gubitak podrške kako birača, tako i javnosti koju je njegov SNSD zabilježio, jasna poruka da ni OHR, ni stalno izmišljanje novih neprijatelja ne piju vodu. Platu, automobile i činovnike visokog predstavnika ne plaćaju poreski obveznici Republike Srpske. Ali zato plaćaju bahaćenje ine administracije i preko svojih leđa osjete kako se vlasti bliski tajkuni svakodnevno bogate.
Na to se nadovezuje i konačno (?!) priznanje aktuelne vlasti da je renesansi "boljeg i uspješnijeg" bosanskohercegovačkog entiteta došao kraj. A recesija bez kucanja ušla na vrata. I da s 1. januarom naredne godine slijedi stezanje kaiša, jer dugovi su stigli na naplatu, Vlada je RS zadužila već preko 50 posto BDP-a, a novac kojim su godinama kupovani birači i čuvan socijalni mir nepovratno je potrošen. Zato narod treba ponovo mobilizirati i okupirati pričama o nazovi velikim temama od kojih neće na zimskoj bljuzgavici primijetiti šuplje cipele i prazne novčanike.I na koncu, dolazi ponovo izražena "silna briga" za položaj Hrvata u BiH. Precizno, u Federaciji. Da je Miloradu Dodiku ikada do hrvatskog naroda u ovoj zemlji bilo stalo, onda ni sedamnaestu postdejtonsku godinu Posavina ne bi bila sablasno prazna. I ne bi se i dalje vozilo kilometrima po praznoj zemlji na kojoj se sada jedva i naziru ruševine hrvatskih kuća. I da mu je istinski ikada bilo stalo do Hrvata, ne bi banjalučki biskup Franjo Komarica godinama preklinjao tog istog Milorada Dodika da pomogne njihov povratak u Republiku Srpsku, a Katoličkoj crkvi vrati barem dio imovine da može zaposliti i prehraniti one koji su se vratili. Jer jedina vrata na koja mogu pokucati su ona biskupova.
Ali Dodiku, naravno, nije stalo do interesa hrvatskog naroda u BiH. On u svojoj političkoj hrvatskoj braći vidi samo partnere s kojima bi, podržavajući dalju etnoteritorijalnu podjelu zemlje, tu istu zemlju na koncu raskomadao. Pa stvorio vlastiti spahiluk u kojem bi, ne birajući sredstva, ušutkao sve slobodno misleće ljude, a onda vladao dok bi bilo ičega što se može raskrčmiti i na tome obogatiti. A kad ne bude, naravno, otišao bi u neku od svojih rezervnih domovina. Tada bi mu do te iste, pa makar i samostalne Republike Srpaske, bilo stalo kao do lanjskog snijega.Prije nego je Zlatko Lagumdžija, potpisujući sporazum s Dodikom, sklopio pakt s đavolom, još je i bilo nade da se suludi scenarij o temi "Bosna cijela iz tri dijela" ne može realizirati. Ali, ko zna koliko će građane ove zemlje koštati misija spašavanja ministra Lagumdžije i parlamentarnog dopredsjednika Denisa Bećirevića.
Komentari