Kliker.info

Neki dani su kao cijela godina ili više. Sinoć sam do ponoći bio u kući tetke Jerice, sestre moje majke, u Radovljici kod Bleda. Umrla je dan ranije. Izuzetno dobra i mudra žena, liječnica, majka petero djece i divan čovjek. Ulazim kod majke i zatičem je kako plete vijenac za sahranu svoje pokojne sestre. Kod moje majke u Sloveniji bilo je osmero djece, a sada su ostali samo ona i njen brat Francelj.

Onda krenem u Beč, gdje poslije podne koncert ima moja supruga Bernarda s Bečkom filharmonijom. Divan je jesenji dan i ne mogu da vjerujem kako je Austrija lijepa. Prolazim pored Graca, a misli su s Ivicom Osimom, koji je u ovom gradu slavio svoje, možda najveće trijumfe kao trener. Imao je pet fudbalera i šest atletičara i s njima je dva puta uspio ući u drugi krug prestižne Lige šampiona. To u Austriji još nikome nije uspjelo. Dobio je titulu počasnog građanina Austrije, ali je to prihvatio pod uvjetom da može ostati građanin BiH. To me je, zaista, dirnulo. Blizu Beča mislim na Borisa Nemšića, pravog Sarajliju, a koji je bio možda najbolji direktor austrijskog telekoma. Razmišljam, međutim, kako Boris nikada ne bi mogao biti direktor telekoma ni u Sarajevu niti bilo gdje u BiH. Nažalost, u BiH ga niko ne pita za savjet.

Budim se rano, oko tri ujutro. Poljubim kćerku i ženu, ženu neću dugo vidjeti, jer ima koncerte u Čikagu i Majamiju, i krećem u Korušku, mojoj majci, da budem kod nje u ovim teškim momentima. Divim se čistim autoputevima i tužan sam što ih nema još više u BiH. Praktični su, važni za privredu, a spajaju ljude i olakšavaju komunikaciju. Još jedan problem koji političari u BiH nisu riješili i kasno su počeli rješavati. Malo prije sedam stižem na selo i odmah idem u crkvu, gdje sam svirao orgulje na misi. To radim više od 40 godina kad god sam kod kuće.

Rano ujutro hitan sastanak s arhitektom, sa šefom građevinskih radova i s glavnim predstavnikom firme koja radi tesarske radove na štali koju obnavljam. Pri tome dolazi i prijatelj Rasim, koji treba završiti neke sitne, ali posebne radove, koje samo on može da odradi (malterisanje u starom stilu). Dolazi mi i Fahro Bajrić, inače iz Brekovice kod Bihaća, koji ima firmu za elektroinstalacije. Ponekada imam utisak da Austrija ne bi više funkcionirala bez Bosne i bivše Jugoslavije. Bosanci više nisu samo radnici, već su šefovi svojih austrijskih firmi.Poslije ovoga, sva pažnja usmjerena mi je na dešavanja u Parlamentu BiH i žurim na aerodrom i stižem u kancelariju u Sarajevu. Situacija se mora brzo razjasniti, jer ovoliko rasipanje vremena, zaostajanje u reformama i nepridavanje pažnje ekonomskim pitanjima previše je za građane koji nisu imali na umu političke igrice kada su izlazili na izbore.

Dan počinje sastancima sa predstavnicima međunarodnih institucija i Upravnog odbora za provedbu mira. Svi žele čuti mišljenje OHR-a o glasanju u Parlamentu i šta bi se sada dalje moglo desiti pa se zadržavam u dubljim razgovorima. Razmatram tok sastanka o Mostaru sa svojim prvim zamjenikom. Navečer se sastajem sa šefom britanske diplomatije Vilijemom Hejgom (William Hague).Osobito mi je bilo drago što je u delegaciji i zamjenica šefa kabineta Arminka Helić. Arminka je kao izbjeglica došla u Englesku, završila niz prestižnih škola i univerziteta i počela raditi kod engleskog ministra vanjskih poslova u opoziciji. Taj isti političar Hejg sada je ministar i nije zaboravio izuzetno talentiranu saradnicu Arminku. Kao i u slučaju Borisa Nemšića, pitao sam se da li bi Arminka mogla dobiti posao u nekom od kabineta u Sarajevu. Nažalost, nisam tako siguran.

Opet sam ustao rano, nešto poslije četiri, jer sam morao na jutarnji let za Beograd, nešto poslije šest. Poslije dugo vremena, opet sam bio u glavnom gradu Srbije, ali samo na aerodromu. Nije bilo mnogo vremena da razmišljam o svom prvom diplomatskom gradu kada sam poslije Titove smrti bio mladi ataše za štampu i kulturu u Beogradu i upoznao i Milovana Đilasa i porodicu Tadić. Neshvatljivo je da predsjednik jedne države može dati takve izjave o Vukovaru, o nepostojećem genocidu u Srebrenici i najnoviju, da Bosna polako nestaje. U regionu se mora graditi saradnja zasnovana na istini i pitam se zašto bi, onda, neko to radio. Žurim dalje, na sljedeći let za Berlin. U Berlinu me toplo dočekuju članovi socijaldemokratske stranke njemačkog parlamenta.

Mnogo sastanaka. Sa socijaldemokratima pričamo, pored ostalog, i o njihovoj odlično pripremljenoj parlamentarnoj odluci o Balkanu, a naravno, i o BiH. Svaka im čast! Danas su nam se pridružili i poslanici ostalih klubova, kršćanskih demokrata i kršćanskosocijalnih demokrata, Zelenih i ljevice. Ne mogu da vjerujem kako harmonično svi sarađuju, kako se poštuju.