Kliker.info

VIJESTI.BA: Kako gledate na zaključke sa posljednje sjednice Vijeća za implementaciju mira na kojoj je jednoglasno osuđen čin historijskog revizionizma i veličanje ratnih zločina, ali i na posljednji izvještaj Visokog predstavnika u UN-u gdje je naglašeno da je nakon sankcija Miloradu Dodiku secesionistička retorika u blagom uzmaku?

BEĆIROVIĆ: Dobro je što je Vijeće za implementaciju mira (PIC) jednoglasno osudilo okupljanje u Mostaru u cilju podrške presuđenim ratnim zločincima. Radi se o klasičnom ometanju pravde i pritisku na Tribunal u Den Haagu. Još je značajnije da je Serge Brammertz, glavni tužilac ICTY/MICT, u svom izvještaju snažno naglasio pokušaje revizionizma o kojem govorite, posebno u Republici Srpskoj i zabranu izučavanja počinjenog zločina u BiH, a koju je u RS-u uspostavio Milorad Dodik.

Očekujem snažnije reakcije, pa čak i mogućnost da se organizatori okupljanja u Mostaru sankcioniraju pred ICTY/MICT. Izvještaji Valentina Inzka, visokog predstavnik u  BiH (OHR), koji su u kontinuitetu upućivani Vijeću sigurnosti UN-a, su najbolje dokumentirane činjenice o dešavanjima u BiH. Nažalost, međunarodna zajednica, posebno EU koja  je zaokupljena svojim problemima, još uvijek ne preduzima ništa i pozicija Visokog predstavnika u BiH je veoma složena u situaciji kada ovisi od stavova najjačih država. Inicijativa Njemačke bi mogla znatno uticati da dođe do promjene i poboljšanja stanja u BiH

VIJESTI.BA; Ni u PIC ni Visoki predstavnik u UN-u nisu kao problem u BiH naveli tzv. unitarističke političke tendencije u BiH. Pa ipak i pred toga javni prostor je pun političkih optužbi za fantomski unitarizam. Zbog čega? O čemu govorimo kada govorimo o unitarizmu?

BEĆIROVIĆ: Pa, nije naveo ni glavni tužilac ICTY Serge Brammertz u svom izvještaju  Vijeća sigurnosti UN-a da bošnjačka politika učestvuje u bilo kakvom revizionizmu, odnosno pored Banjaluke i Mostara. Tužilac je snažno  kritikovao i Srbiju zbog nesaradnje, pa čak  je  nagovijestio da je ranija politika uslovljavanja prema Srbiji u prošlosti pokazala dobre rezultate. Taj kako ga Vi nazivate fantomski unitarizam je između ostalog i mržnja prema Sarajevu kao glavnom gradu BiH.

Nažalost veći dio sadašnjih  srpskih i hrvatskih političkih elita, više nego ikada potenciraju „svoje“ glavne gradove, odnosno Beograd i Zagreb. Sjetite se da je „nositelj europskih vrijednosti“ Dragan Čović Kolindu Kitarović nazvao svojom predsjednicom. Da bi zakamuflirali svoje (de)unitarizme onda je najlakše optužiti drugog. Mislim da se radi o ratnoj retorici koja se  sve češće u javnom prostoru i koristi od srpsko-hrvatskih političara u BiH nacionalističke provinijencije.

VIJESTI.BA: Kako komentirate tvrdnje određenih političkih i akademskih krugova da se Međunarodna zajednica stavlja u službu većinskog naroda u BiH. Ti krugovi, uspjeli su da nametnu jednu vrstu retorike u svom političkom djelovanju iz koje bi neupućen građanin mogao zaključiti da 2 miliona Bošnjaka u BiH upravlja međunarodnom zajednicom, UN-om i svijetom?

BEĆIROVIĆ: Ne, trebali bi zaključiti da cca.  17 miliona Srba i Hrvata želi upravljati sa međunarodnom zajednicom, UN-om, pa i Bošnjacima u BiH. Bošnjaci su izrazito manjinski narod ako pogledate strukturu okruženja. Pa, podsjetiti ću Vas na proces vojnog balansiranja vojnih efektiva nakon Daytonskog sporazuma koji je  pored BiH, obuhvatio i Srbiju i Hrvatsku i Crnu Goru, jer je bilo sasvim jasno da su Srbija i Hrvatska bile  duboku involvirane u rat u BiH. Onda specijalne (paralelne) veze koje se koriste kao surogat i nastavak politike miješanja u unutrašnje stvari u BiH itd. Ne postoji nijedna država članica EU koja ima paralelne ili specijalne veze sa nekom drugom državom ili dijelom njene teritorije.

Upravo su ohrabrujuće informacije iz Brisela, da Srbija ukoliko želi postati članica EU mora sama  odrekne paralelnih veza sa Republikom Srpskom i to će biti uskoro jedan od uvjeta za njeno pridruživanje kasnije članstvo u EU. Upravo oni koji ne žele dobro BiH istupaju sa tezama o odgovornosti najbrojnijeg naroda, a u ustvari taj “većinski”narod je manjina i priklješten nacionalnim  susjednim državama i veoma često sa secesionističkim unutrašnjim srpsko-hrvatskim politikama. Sličnu floskulu možete čuti u posljednje vrijeme iz zvaničnog Beograda i Zagreba kada kao podržavaju da se  tri strane/politike u BiH  demokratski dogovore što bi oni navodno podržali, a dogovora nema upravo zbog toga što se i Beograd i Zagreb upliću u unutrašnje stvari u  BiH na sebi svojstven način.

VIJESTI.BA: U jednog analizi istakli ste da je ideologija kao takva potpuno potisnuta iz dnevno-političkog narativa, ako sam dobro naveo Vaše tvrdnje. Nije li to jedan od razloga što su probosanske i građanske stranke u BiH, na nivou idejnih rješenja i političkih koncepata, o tome šta da se radi u BiH, u određenom zaostatku u odnosu na snage separatizma i etničkih podjela koje imaju vrlo egzaktne ciljeve i metode djelovanja?

BEĆIROVIĆ: Nacionalisti, šovinisti, pa i fašisti koriste metode  Davida  Copperfield-a, iluzionizam, tako da sa svojim iluzijama uvjere prvo sebe, pa onda pokušavaju i druge da to što rade da je ispravno i u interesu masa. Stvaraju iluzije koje se, ipak, kad tad raspadnu kao mjehur od sapunice. Povijest je prepuna takvih primjera, a dobro je da danas postoje i mehanizmi za sankcioniranje takvih. Posebno onih koji izazivaju ili prizivaju rat. U znanosti i definiranju određenih značajki je uvijek važno šta drugi misle o tebi, o nama, a ne šta ti ili tvoja grupa, ili  politička elita misli o sebi. U Hrvatskoj, ali i u Srbiji običan narod dobronamjerno prihvata BiH i sve narode u njoj. Taj pripadnik naroda  iz BiH će uvijek u tim državama biti Bosanac, bez obzira iz koje nacionalne grupacije dolazio. Zato ne mislim da su nacionalisti i slični u prednosti, nego su bučni i bezobzirniji i trenutno imaju na raspolaganju poluge moći i vlasti. A kada odete iz regiona onda su svi iz Bosne Bosnische, Bosnian i slično zavisno o kojem jeziku se radi.

VIJESTI.BA: Kakva je uloga akademske zajednice u kontekstu gore navedenog?

BEĆIROVIĆ: Politika uvijek želi kontrolirati ključne segmente društva, pa  tako i akademsku zajednicu, posebno na Zapadnom Balkanu. Akademske zajednice se često prestrojavaju u zavisnosti od aktualnih politika. Počesto su akademije izvorišta najgoreg nacionalizma i šovinizma. Akademska zajednica dijeli sudbinu društva, a vrlo često predvodi najretrogradnije procese u interesu politika na Zapadnom Balkanu.

VIJESTI.BA: Kako Vi gledate na jednu vrstu političkog spina kojeg počesto plasiraju iz antigrađanskog tabora. Naime, svaku građansku politiku koja se zalaže za građansko društvo i državu, optužuje se, čak pomalo i smiješno, da nastoji uvesti Bosance kao naciju. Proces nacionalnog definiranja je davno završen, što su pokazali i rezultati popisa. Međutim otkud potreba da se protivljenje građanskom državnom konceptu objašnjava time da neko nekome želi nametnuti nacionalni identitet?

BEĆIROVIĆ: Širok je pojam građanskog koncepta, posebno u BiH. Samo najjači mogu stvarati ambijent koji je odgovarajući za sve. Nikola Špirić je kao predsjedavajući Vijeća ministara BiH blokirao sve projekte i akcije koji se tiču BiH i njenog procesa približavanja EU, dok je  Vjekoslav Bevanda nakon Špirića opstruirao procese ka EU, a sve na uštrb BiH i jačanja entiteta i zamišljenih interesa političkih oligarhija, uključujući i separatizam. Takvom politikom ni jednom narodu nije bilo dobro u BiH.

Danas predsjedavajući ministara BiH Denis Zvizdić pokušava odblokirati osam godina blokada i sabotaža. Zato je Zvizdić i moderni političari poput njega budućnost  države BiH, ali i regiona zajedno  sa premijerom Makedonije Zoranom Zaevim ili Albinom Kurtijem sa Kosova, itd. Moraju se stvarati lideri kojima će i drugi vjerovati, a ne samo političke struktura iz koje lideri dolaze. Lideri su oni koje poštuju i cijeni pripadnici drugih etničkih zajednica, a lideri u BiH su takvi da ih ne cijeni ni njihova etnička zajednica  a kamoli druge.

Nihad Hebibović (Vijesti)