Kliker.info

Reditelj Mustafić za Oslobođenje govori o Deklaraciji o regionalnoj solidarnosti, čiji je i potpisnik, te zašto nema stranaka ljevice u ovoj priči.

Stranke ljevice iz Hrvatske, Srbije i Slovenije inicirale su donošenje Deklaracije o regionalnoj solidarnosti. O čemu se radi?

– Deklaracija je nastala kao odgovor na teške socijalne, ekonomske i političke posljedice koje tek očekuju društva u regiji i u tom kontekstu donosi jasne smjernice za buduću solidarnost među zemljama nastalim raspadom Jugoslavije i koje su sada zahvaćene pandemijskom krizom. Ujedno ovaj dokument je i poziv za aktivno djelovanje progresivnih društvenih i političkih snaga.

Energija

Potpisnici ove deklaracije se prepoznaju u ključnim principima željene regionalne solidarnosti naših država na socijalnoj pravdi i jednakosti, rodnoj i seksualnoj te nacionalnoj i etničkoj ravnopravnosti, zatim očuvanju zajedničke životne sredine i njenih resursa, antifašizmu, saradnji, miru, empatiji i međusobnoj pomoći.

Ono što je primjetno jeste da iz BiH nema nijedne stranke potpisnice, ali ima pojedinaca među kojima ste i Vi. Zašto nema stranaka iz Bosne i Hercegovine u ovoj priči?

– To je jasan znak svim strankama u BiH koje sebe nominalno vode kao ljevičarske da je konačno došlo vrijeme u kojem se neće samo zbog imena nazivati strankama ljevice i da će javnost kao i glasači zahtijevati da one to opravdaju svojim politikama, programima, javnim i političkim djelovanjem.
Ističem to u svim svojim javnim istupima kako bih na neki način iskazao jednu vrstu nezadovoljstva rutinom i pasivnošću u koju su ušle ove takozvane lijeve stranke i, ustvari, ja ne vidim po čemu mi možemo sve te najavljene pokrete i nove/stare političke subjekte socijaldemokratske orijentacije zvati ljevicom.

To se treba zaslužiti na terenu, u skupštinskim klupama kako bi dobili povjerenje građana i emancipatorsku atribuciju. Ipak, hoću da ostavim samo jednu malu nadu da bi SDP i Naša stranka mogli možda nešto napraviti i dobiti podršku značajnog broja birača, iako je to zaista teško unutar ovakvog političkog sistema, a bilo bi važno da se tako sačuva nukleus moguće antinacionalističke i antikoruptivne platforme koja može donijeti evropsku budućnost našoj državi.

Jesu li, ustvari, naše “stranke ljevice” postale socijalno neosjetljive i da li zaista i baštine ideju ljevice?

– Imamo politički sistem koji unaprijed favorizira nacionalne stranke. On je tako generiran da zahtijeva pobjedu nacionalnih stranaka ili ako pobjede nenacionalne stranke, one će se logikom svoje političke borbe pretvarati u nacionalne.Naši ljudi, možda više nego ikada, prepoznaju da politika građanskih stranaka može voditi u pravcu jačanja države BiH s ciljem onemogućavanja interesnog ujedinjenja desnice i to na način da se između njih uspostavi neka vrsta konsenzusa koja bi u biti mogla dovesti dosadašnji način egzistencije Bosne i Hercegovine u pitanje.

Mislim da ljevica treba da proizvede energiju promjene koja može vratiti nadu svima nama koji smo suočeni s ovim stravičnim posljedicama nacionalističke vladavine skoro trideset godina. Građanske stranke moraju konstituisati platformu koja će okupiti slobodne mislioce, građanske i nevladine organizacije kako bi zajedno u jednom frontu i eventualnim dolaskom na vlast promijenili političku paradigmu!

Mora se jasno objaviti da su građanske partije protivnik ovakvog koncepta države etničke demokratije, što znači da bi morale ponuditi agendu koja u potpunosti nadilazi ključna pitanja ove države koja se reduciraju na nacionalno, a to su pitanja socijalne naravi. Ključno pitanje je koju to novu politiku možemo kreirati i proizvesti da se spasi šta se spasiti može u ovako složenim ekonomskim i historijskim okolnostima.

Imamo li mi uopšte ljevicu u BiH i ko je to?

– Vidim da SDP u komunikaciji s javnošću pokazuje kako se želi vratiti principima socijalne pravde i jednakosti, da su spremni staviti se na čelo građansko-lijevog bloka koji će staviti tačku na tridesetogodišnje iscrpljivanje zemlje i njezinih građana korupcijom i nepotizmom i tako promijeniti političku paradigmu koja će napokon dovesti čovjeka i njegovo pravo na život u središte svakog političkog djelovanja.

E sada, tu šansu su imali u dva navrata i nisu je opravdali, došlo je do smjene generacija i vjerujem kako mlađi neće ponoviti greške prethodnika koji su isključivošću i neoboljševičkim metodama imali unutarpartijske obračune s mislećim ljudima i opteretili partiju mnogim aferama.

Mislim da okupljanje svega građanskoga, svega što, bez obzira na međusobne razlike, polazi od čovjeka kao ishodišta svoga političkog djelovanja jeste mogućnost željenog društvenog prevrata. Tu su im prirodni saveznici socijalliberali iz NS-a. Oni se u savezu i nazivaju Bh. blokom, to je nada za sve ljevičare, uz širenje građanskog fronta, svježeg agensa promjena, u kojoj neće biti već istrošenih i uzajamno konfrontiranih opozicionih lica.

Za promjene su potrebni hrabri i gnjevni ljudi! Bh. bloku ili građanskoj alternativi nisu potrebni politički igrači, već politički borci! U tom smislu se SDP i Naša stranka moraju radikalizirati.

U Deklaraciji je istaknuto, pored ostalog, da naši životi nakon pandemije neće biti isti. Šta Deklaracija i učešće pojedinaca suštinski mogu promijeniti konkretno u bh. društvu i životu običnog čovjeka?

– Ja potpisujem ovu deklaraciju jer čvrsto vjerujem da ovu jurnjavu za profitom treba zamijeniti političkom i socijalnom brigom za kvalitetniji životni standard većine stanovništva, a ne samo etničke klijentele. Mi ni u domenu ljudskih prava, posebno manjinskih, nismo dobili bitku. Mi u ovoj zdravstvenoj krizi ne možemo doći do pregleda u bolnici, ne možemo obrazovati niti djecu jer je skupo, sužava nam se i kontaminira životni prostor, nemaju šta jesti za večeru dvije trećine stanovništva.
Hiljade ljudi u BiH suočavaju se s takvim problemima, odlazeći iz zemlje, živeći u siromaštvu, gubeći posljednje oslonce socijalne države. Neću da prihvatim logiku socijalnog darvinizma kako se moramo za sebe pobrinuti sami, a da od društva ništa ne očekujemo.

Pritiskanje desnice

Želim se zalagati politički za korjenite promjene umjesto kozmetičkih koje zamazuju oči. Za početak haj’mo demokratizirati prakse odlučivanja na svim razinama vlasti. Učinimo to transparentno, jasno i s kriterijima, obznanimo da se ne treba bojati znanja i reformi.

Može li Deklaracija biti razlog da se, recimo, šefovi država ili premijeri sastanu i eventualno naprave zajedničke planove i mjere za ublažavanje posljedica koje svi osjetimo zbog korone?

– Takvo nešto je moguće ako svi ljevičarski pokreti rade sinhronizirano i solidarno u svojim državama pritiskajući desnicu na interetničku saradnju umjesto dominantnih desnih politika izolacionizma i antagonizma.

Edin Barimac (Oslobođenje)