Dijabetičar osvojio Roland Garros: ‘Borim se od četvrte godine, život mi je u opasnosti”
Kakva priča u Parizu. Nakon što je u subotu Poljakina Maja Chwalinska ušla u finale kao kvalifikantica, što se nikad u povijesti nije dogodilo, dan poslije Roland Garros je osvojio dijabetičar. Njemački tenisač Alexander Zverev uzeo je prvi Grand slam u karijeri pobijedivši Talijana Flavija Cobollija 6-1, 4-6, 6-4, 6-7, 6-1. Nijedan tenisač nije odigrao više mečeva na Grand Slam turnirima, a da ga nije osvojio. Zverev ih je odigrao 125!
Nikad u povijesti tenisa nijedan dijabetičar nije osvojio Grand Slam. Do nedjelje i Zvereva.
– Dijabetičar sam od rane mladosti, i to je razlog zašto sam pokrenuo zakladu za ljude koji boluju od iste bolesti a koji žive u državama s manjim mogućnostima za liječenje – rekao je Zverev.
Photo: Frank Molter/DPA
Nema puno vrhunskih sportaša sa dijagnozom dijabetesa, a Zverev je dokaz da se i s takvom bolesti može doći do najvećih rezultata.
– Ja zapravo uvijek odjednom igram dva meča, jedan je onaj koiji svi vide, drugi je taj koji samo ja osjećam – rekao je Zverev opisujući život sa dijabetesom tipa 1. Ako ne kontroliram svoj dijabetes na kvalitetan način, ne mogu se natjecati na nivou na koji želim”.Zverev je 28-godišnjak koji je osvojio zlatnu olimpijsku medalju u Tokiju, dva puta bio je osvajač ATP Finalsa (2018., 2021.) a igrao je tri finala Grand Slama (US Open 2020., Roland Garross 2024., Australian Open 2025.).
Photo: IMAGO/Juergen Hasenkopf/IMAGOSPORT
– Ima djece koja ne prežive određenu dob, a mi kao zaklada zato želimo što većem broju mladih omogućiti lijekove i potrebne uvjete kako bi imali život kakav zaslužuju. Kad bih na ovaj način pomogao samo jednom djetetu ili jednom roditelju, već tad bih bio najsretniji čovjek na svijetu, to je jedan od razloga zašto sam sve to pokrenuo.
O njegovoj bolesti progovorila je i mama Irina.
– Živjeti s dijabetesom tipa 1 je kao držati balon u zraku. Saši je dijagnosticiran s četiri godine.. Njegova razina šećera u krvi provjeravala se svaka tri sata. Bolest ga je natjerala da brzo odraste – kaže mama.
Na Roland Garrosu mu 2o23. organizatori nisu dopustili da si da inzulin.
– Rekli su da moram napustiti teren i da će se to računati kao pauza za toalet. Imam samo dvije pauze za toalet, a u najboljem meču od pet setova inzulin ponekad moram ubrizgati četiri ili pet puta. To bi značilo da se ne dozvoljava nešto što je neophodno za moje zdravlje, moj život.
Čak i kada je otišao u svlačionicu, tu problemi nisu prestali:
– Nadzornik koji nije znao za ovo ušao je u prostoriju, uspaničio se i rekao: ‘Ne, ne, ne možete to. Doktor mora doći i ubrizgati injekciju.’ Rekao sam mu da imam dijabetes od svoje četvrte godine i da znam točno što radim. Ali on je samo odgovorio: ‘Ne, to mora napraviti liječnik. Rekli su da izgleda čudno kada to radim na terenu. Ali ako to ne napravim, moj život će biti u opasnosti. Ova diskusija nema smisla.
Uoči Rolland Garrosa poslao je poruku.
“Bio bih oduševljen kad bi jednom dijabetičar osvojio Grand Slam turnir, i to uopće ne moram biti ja”.
Na kraju je ipak on. Kakva priča….
(Nacional)
Komentari