hamburger-icon

Kliker.info

Đenita Pašić : Sudbina mi je dala šansu i moram da opravdam povjerenje

Đenita Pašić : Sudbina mi je dala šansu i moram da opravdam povjerenje

09 Januara
20:56 2011

Surfam po Guglu, čitam e-mailove i proučavam porodični fotos Đenite Pašić.Sve sa istim divljenjem i mišlju: čovjek je navrhu svijeta kao Hilari Everesta ako u skladu ostvariporodičnu sreću i poslovni uspjeh. Đeniti se posrećilo oboje. Nisam siguran da je posrećiti podobna riječ. Za sve što jeste čovjek mora raditi,odricati se, uložiti pamet i srce. Na engleskom:brainswork i heartswork. Iz Luivile u US sa sestrom Selmom u Beču i ocem Mithatom u Zagrebu vodi kompaniju Brainswork. Povezuju ljude i biznis, globalno umrežavaju u zajedničkom interesu. Istovremeno je dr Đenita Pašić ugledan advokat, profesor poslovnog prava na Pravnom fakultetu Univerziteta Luivile, a gostujući međunarodnog poslovnog prava Univerziteta u Bordou. Da predaje na dva kontinenta – ništa novo, obrazovala se na tri. Pa ćemo od početka koji je – Dubrovnik. -Kćerka sam Mithata Muzurovića porijeklom iz Sandžaka i Elfije rođenjem Hadžiahmetović iz Trebinja koja se nakon onog rata sa familijom nastanila u Dubrovniku. Dvije stvari proizilaze iz ovog. Za Sarajlije sam najgora moguća kombinacija: mješanac Hercegovke i Sandžaklije što me, evo, podsjeti na vic o Sarajliji koji nakon upoznavanja Sandžaklija kaže: “Hercegovci mi dođu kao rođena braća”… I drugo – imala sam sreću da su mi Nono i Nona (djed i baka) po mami živjeli u Dubrovniku, te da sam tako tamo rođena i provela veliki i lijepi dio djetinjstva. Između Dubrovnika i današnjeg Luivila bilo je triput Sarajevo, jednom Tunis i prvi Luivile.

Za prvog Sarajeva stekla je svjedočanstvo završene osnovne. U Tunisu, gdje je otac otvorio predstavništvo UPI-ja, gimnazije. Za drugog Sarajeva obogatila se fakultetskim diplomama žurnalistike i francuskog jezika. I još ljepše: vjenčanim listom i kćerkom Emom. Udala se, 30 godina braka i Ema svjedoče, veoma sretno za ginekologa, dr Rešada Paju Pašića. Njenom Paji, Sarajliji, prestonica BiH bila je taman. Dr Pašiću željnom akademske doobrazbe- potijesna. Pa su stigli u Luivile. Za dvije godine Paja je doktorirao, pa su se trećem njenom Sarajevu vratili ʻ89. i svako okrenuo svom poslu. A oboje Emi, porodici, prijateljima. Stečene u Luivilu nisu zaboravili. Ni oni njih. Pozovu ih na Kentaki Derbi, najpoznatije konjske trke na svijetu. Pošto su se održavale u vrijeme Ginekološkog kongresa koji dr Pašić ni slučajno nije htio propustiti, uzmu godišnje i odlete za US… Po BiH počnu padati granate. U prvoj godini zloljuđa jedna od hiljada nađe poštovanog i voljenog sarajevskog profesora Hamida Pašića, Pajinog oca. Svi su ratovi, ubice očeva, jednako zli. Rat protiv Sarajeva bio je zao i prljav.

 -U Luivilu živimo 20 godina – dvije prije rata, te 18 od kako smo došli u “posjetu”. Gdje ćemo završiti, to ptice znaju. Sada smo sretni u ovom aranžmanu ali se svijet stalno mijenja pa ništa više nije sigurno”, piše Đenita s napomenom: “Pokušaću biti sažeta iako ima materijala za pet života.” Gugl dopunjava: uz znanje četiri svjetska jezika, dvjema sarajevskim priključila je US fakultetsku diplomu i doktorat prava. I ispravlja je: pet nije konačan zbir svih njenih života. Bilježi nekoliko od kojih dr Đenita živi, još više za koje živi da bi znan i neznan svijet lakše preživio. -Od samog dolaska u Ameriku uključila sam se u rad mnogih lokalnih i nacionalnih neprofitnih organizacija. Godinama u upravnim odborima American Civil Liberties Union (ACLU) koja se bori za ljudska prava, pa u Kentucky Refugee Ministries (KRM) koji u Luivile dovodi izbjeglice iz cijelog svijeta, nekada su dovodili i Bosance, i tako dalje… E, onda je počelo organizovanje naših ljudi pa sam bila, ili sam još uvijek u upravnim odborima Bosniak-American Advisory Council for BiH (naša lobistička organizacija sa sjedištem u DC-ju), pa Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), pa Bosanskohercegovačko – Američka akademija nauka i umjetnosti, (BHAAAS) . Sve ove organizacije rade na promovisanju našeg identiteta, širenju bh. kulture i upoznavanju američke javnosti o nama. Tu uvijek ima posla za advokata i rado ga obavljam bez naknade.

Pitam: je li jedna Đenita dovoljna za ispunjenje svih obaveza i želja?
– Sudbina mi je dala šansu i moram da opravdam njeno povjerenje, uradim sve što je u mojoj moći da pomognem ljudima. Voljela bih da budem “role model” ili uzor našim mladim širom svijeta radi dvije stvari – da znaju da se sve može postići ako se čovjek iskreno potrudi i da imaju obavezu da pomognu drugima kad god je to potrebno i moguće. Moramo prvo poraditi na sebi a onda pomoći drugima da to isto urade. Sve za dobrobit društava u kojima živimo i u kojim se krećemo… Jedna Đenita je za to sasvim dovoljna. Sad ćemo sa stranica Bosanske pošte preseliti u dvosatni US radio talk show. Domaćin, po kojem je show imenovan, Bob Edwards jedan je od najslušanijih US radio novinara. Među stotinama sagovornika domaćeg i svjetskog formata ugostio je oskarovce Antoni Hopkinsa i Roberta Duvala,
nobelovce Elie Wizela i Orhana Pamuka, ex predsjednika US Džimi Kartera i Dalaj Lamu, a nedavno,8. oktobra dr Đenitu Pašić. Nakon potresnog svjedočenja o genocidu i ratnim stradanjima, na pitanje u šta vjeruje, između ostalog,
odgovora: “Zbog ratnog iskustva u mojoj domovini postala sam mnogo više muslimanka ali sam, takođe, u srcu još komunista. Znam da to može biti najgora moguća kombinacija u US, ali ja nisam teroristani anarhista. Ja sam egzinstencijalista i pacifista, sretna sa mojim izborom. I želim da promovišem moje evropsko naslijeđe mješanosti i tolerancije koje je još uvijek u srcu i mislima moje porodice i prijatelja u mom Sarajevu… Mada sam muslimanka odbijam da budem definisana religijom…To vjerujem!”

Čitah da je lobirajući za interese BiH susretala najuticajnije ličnosti US političkog, u biznisu i svjetskog ekonomskog establišmenta, zamolih da govori o njima.

– Lako se oduševljavam ljudima – moja majka bi vam rekla da sam tu ista otac. Volim u ljudima naći dobre osobine, a kada ih nađem više u jednoj osobi, onda se oduševljavam na razne načine, a i njihova “važnost” je različitih nivoa. Jedan primjer je sigurno luivilski gradonačelnik Džeri Abramson koji je četiri godine radio u mojoj firmi i sa kojim sam imala priliku sarađivati. Izuzetan čovjek, briljantan i topao govornik, impresivna figura, vječiti džentlmen. Ono što me dodatno fasciniralo kod Džerija je njegov interes za Bosnu i Hercegovinu. Čitao je knjige o nama i želio da bolje spozna nijanse koje ni sami ne možemo dokučiti. Drugi primjer je moja prijateljica Kasima koja mi pomaže oko kuće. Samohrana je majka troje djece uzrasta od 10-18 godina. Muž ju je prije skoro 10 godina ostavio da se sama snalazi. Bez poznavanja engleskog, bez posla, bez vozačke, bez familije i prijatelja… I Kasima je ne samo preživjela nego nam je svima pokazala kako se može sve što se hoće ako se čovjek potrudi. Ona je najsvjetliji primjer poštenja, uspjeha, radinosti, vrijednosti i ljudskosti.

 S istovjetnim poštovanjem govori o gradonačelniku najvećeg grada države Kentaki i ženi koju po opisu posla Amerikanci zovu “kućna pomoćnica” a dr Đenita prijateljica. Nisam, dakle, iz odgovora saznao sve što sam očekivao o drugim, ali sam puno saznao o Đeniti Pašić. Koja dirljivom toplinom i ponosom govori o porodici. Kako ih je jedinica Ema upravo obradovala nakon pet sati leta iz Čikaga gdje živi, kako se s Pajom sprema u San Francisko na jedan od njegovih kongresa… O neutjesi Pajine majke Advije i golgoti brata Sadika koji je prošao četničko zarobljeništvo na Romaniji, sa suprugom Brankom Sovrlić rat proveo u Beogradu a sada su s majkom u Sarajevu. O sestri Selmi, zetu Dejanu Prodanoviću i djeci, Tina (12) i Tim (10) radi kojih se tetka Đenita učlanila na fejsbuk, da čavrljaju. “Uživam s njima”, veli… O roditeljima u Zagrebu sretna da nisu sami, imaju puno familije i prijatelja a blizu su Selmi u Beču…O sreći što u Luivilu živi Sadikova kćerka Jasmina sa suprugom Amarom, Stočaninom i dvoje djece, pa Pajin rođak Džemal koji je tamo oženio Sarajku Belu, i oni s dvoje djece, pa rodica dr Mirzada Kurbašić sa mužem Jesenkom i sinom Isakom… “A da i ne spominjem naše dobre prijatelje iz Sarajeva sa kojima smo odrasli ili ovdje upoznali i koji nam daju fini balans u američkom načinu života…”

Pokušavah, evo, u što manje redova sažeti život, etičke mjere, estetska poimanja, moral prema stvorenom i odnos prema ljudima Đenite Pašić, svjestan osuđenosti na nedorečenost. Jer me ovaj PC pametnjaković upozorava da sam pretjerao s redovima za kolumnu. A šta raditi kad treba predstavitikćerku, sestru, suprugu, majku, tetku, prijatelja, naučnog i humanitarnog radnika… Damu i institituciju – dr Đenitu Pašić! Bosanku i Bošnjakinju, Amerikanku i Građanku Svijeta; brainswork i heartswork model na intelektualnoj, humanoj i nadasve dostojanstvenoj pisti čovječanstva. I čovječnosti, po kojoj vrijeme naših trajanja bez ljudi kao gošća Pošte, i ne bi vrijedilo posebno pamtiti.  Mišo Marić ( Bosanska pošta)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku