Kliker.info

VIJESTI: Hrvatski premijer Andrej Plenković okončao je dvodnevnu posjetu BiH. Kako biste ocijenili poruke koje je uputio?

GJENERO: Hvala Bogu da je neko počeo govoriti na taj način da se prema BiH odnosi kao prema državi. Iz Hrvatske su do sada dolazili prijedlozi rješenja koje su ljudi davali u najboljoj volji sa najboljom namjerom, ali su govorili o stvarima koje se niti njih niti državljana Hrvatske ne tiču. Nepristojno je bilo kome arbitrirati o nekom unutrašnjem rješenju. Druga stvar je da neko iz BiH iznese dvije mogućnosti, pa da pita Hrvatsku za mišljenje. Međutim, govoriti o tome kako institucionalno riješiti odnos između tri konstitutivna naroda u BiH od strane ko nije dio toga, jednostavno nije pristojno.

Uvijek postoje problemi kada Zagreb govori o odnosima u Sarajevu ili u BiH, jer uvijek postoji opsanost od svojevrsnog paternalističkog odnosa ne samo prema BiH kao cjelini, nego prije svega Hrvatima u BiH. S druge strane, za razliku od političkog Beograda koji kontroliše u velikoj mjeri političku situaciju Srba u BiH, Zagreb to ne čini. Hrvatska je u potpuno drugačijoj situaciji.

U puno većoj mjeri je Dragan Čović je politički akter u Hrvatskoj koji utiče na hrvatski politički život, nego što je Andrej Plenković akter u BiH, koji utiče na život u BiH. Hrvati iz BiH sudjeluju na izborima u Hrvatskoj i kao organizovano političko tijelo imaju svojevrsnu ulogu veto skupine. Sve što je u vezi sa problematičnim odnosom Hrvatske prema BiH, ma ko bio na vlasti u Hrvatskoj, proizlazi iz te činjenice.

VIJESTI: Pojedini političari i analitičari problematizuju Plenkovićev stav o izmjenama Izbornog zakona BiH.  

GJENERO: Hrvatska je sada definisala jedan od fokusa insistirajući na tome da se govori o reformama u BiH, koje bi išle kroz reformu izbornog zakonodavstva. Vidio sam da neki od kolega u Sarajevu na prvi pogled to nisu prihvatili, misleći da se Hrvatska upliće u nešto što je suvereno pravo BiH. To je tačno do jednog nivoa.

Međutim, radi se o tome da hrvatske vlasti pokušavaju govoriti o tome pitanju kako bi preusmjerile fokus interesa hrvatske političke elite u BiH sa koncepta trećeg entiteta, na uređivanje najprije uređivanje međusobnih odnosa Hrvata i Bošnjaka u FBiH kako bi se stvorilo stvarno savezništvo, a nakon toga, za stvarni status konstitutivnih naroda unutar drugog entiteta.

Tokom posjete Plenkovića Mostaru bilo je postavljeno pitanje svojevrsnog savezništva između Dragana Čovića i Milorada Dodika. Plenković je odgovarao diplomatski i u rukavicama, ali je zapravo ipak dao do znanja da hrvatske vlasti takvom politikom nisu srećne. On je rekao da je Hrvatska jasno definisala svoj stav o nelegitimnosti referenduma u RS, ali da je legitimna saradnja političkih elita u BiH.

Vidi se da on nema snage reći da Hrvati moraju najprije svoju poziciju riješiti u Sarajevu u savezništvu sa Bošnjacima. To je rečenica koju je iz Zagreba radikalno znao izgovoriti samo Stjepan Mesić: “Hrvati u BiH, vaš glavni grad nije Zagreb nego Sarajevo. Svoja politička pitanja morate rješavati u Sarajevu”. Čini mi se da to Plenković misli, ali da nema snage na taj način izgovoriti.

VIJESTI: Hrvatski prermijer govorio je i o potrebi federalizacije. Je li to rješenje za BiH?

GJENERO: To je priča kojom se nastoji nedezavuirati političko vodstvo Hrvata u BiH, koje bi vrlo rado govorilo o trećem entitetu. Kada se govori o federalizaciji, misli se na koncept u kojem bi hrvatski kantoni imali eventualno neku veto ulogu kakvu imaju dva entiteta, a kako bi se stvorila ravnoteža u sadašnjem stanju, budući da ne postoji treći hrvatski entitet i ne može postojati.

Čini mi se da je ključno rješenje za uspostavljanje funkcionalne BiH usvajanje načela prema kojem bi sve tri političke elite triju konstitutivnih naroda međusobno sarađivale i bile fiksirane na činjenicu da je politički identitet BiH više nego zbroj triju posebnih identiteta – bošnjačkog, srpskog i hrvatskog. Takav model se obično razvija kroz konsocijacijske odnose, odnosno visoku decentralizaciju države, ali i uspostavljanje zajedničkih ključnih funkcija.

To znači volju sva tri naroda i sve tri političke elite da se zajedno bore za očuvanje BiH kao vrijednosti, te svijesti da je bez obzira na retoriku, ta država do neke mjere iz vana, iz okruženja ugrožena. Sve dalje je pitanje međusobnog dogovora triju legitimnih političkih elita. Problem BiH nije konstitucionalno rješenje, nego činjenica da barem jedna od triju elita odriče važnost i legitimitet BiH kao višoj državnoj vrijednosti. To se vrlo često dešava i drugoj od tri političke elite.

VIJESTI: Kako tumačite inicijativu predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović o izmjenama Dejtonskog sporazuma? Ona je istakla da u novom pristupu EU za BiH nije dovoljno fokusirati se samo na socio-ekonomska pitanja, već da je potrebno rješavati i politička. U svakom slučaju, u BiH, čini se, ne postoji spremnost za izmjenu Dejtona. 

GJENERO: Niti u BiH, niti u EU. Niko u EU ne razmišlja o drugom konstitucionalnom okviru za BiH. Čini mi se da će se za tim konstitucionalnim okvirom morati tragati. Žao mi je da predsjednica Hrvatske nije naglasila jednu dobru stvar. Njemačko-britanska inicijativa je dobra zato što je govorila o vrijednosti evropeizacije za BiH. Ono što nije dobro u toj inicijativi je da evropeizacija sama po sebi nije univerzalni lijek. Njom se ne mogu riješiti svi problemi, ali dio problema BiH bi se time riješio.

BiH ima snažnije društvo nego što ima političku elitu. Upravo su u društvu kapaciteti koji su kompatibilni tome da pomognu iskoraku BiH prema članstvu u EU. Ako se to aktivira, mogu se početi stvarati bolje političke elite. U tom slučaju, onda se u okviru tih političkih elita može početi raditi na novim konstitucionalnim ili institucionalnim rješenjima.

VIJESTI: Zašto je diplomatska ofanziva Hrvatske prema BiH došla u ovom momentu? 

GJENERO: Hrvatskoj se dramatično promijenila pozicija. Prve tri godine Hrvatske se ponašala u EU kao da nije njena članica. Osim prijedloga o “taylormade” pristupu BiH od Vesne Pusić, Hrvatska unutar EU u mandatu Zorana Milanovića nije radila ništa. Nakon toga došao je prilično nesrećni mandat Tihomira Oreškovića, u kojem je hrvatska prema vani bila eutanizirana unutrašnjim sukobom koalicijskih partnera.

Sada se dogodilo to da se ljudi koji razumiju EU i međunarodnu politiku nađu u položaju da vode vanjsku politiku zemlje. Tu mislim na predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, premijera Anderja Plenkovića, ministra vanjskih poslova Davora Ivu Stiera i šefa premijerovog Ureda Davora Božinovića. To su izvrsni hrvatski diplomati. Oni znaju da se Hrvatska može afirmisati u Briselu samo ako postane konstruktivna i davalac doprinosa u susjedstvu. Dakle, ako nešto korisno napravi u BiH.

VIJESTI: Pominjete poziciju Hrvatske u EU. Pojedini analitičari u BiH smatraju da je upravo Hrvatska precijenila svoju ulogu u Uniji, te da bi joj bolje bilo da pokuša zaustaviti odlazak Hrvata iz BiH. 

GJENERO: Hrvatska u današnjim uslovima to ne može raditi. To bi mogla raditi kada bi davala podsticaje Hrvatima da ostanu u BiH, a to bi moglo biti interpretirano vrlo opasno. U zadnje vrijeme, neposredno pred Dodikov referendum, zaoštrio se svojevrsni pritisak na Hrvate u RS, na povratnike u vezi sa školovanjem djece i pravom na hrvatski jezik u nastavi.

Službeno Sarajevo tu ništa ne može napraviti, ali je stvar koja je dosta čudna i nezgodna. Najnezgodniji element je što ste u tom trenutku imali savezništvo između Dodika i Čovića, kao ključnog čovjeka političke elite Hrvata u BiH. Pri tome, Čović savršeno nije vodio računa o tome šta se dešava sa dijelom političkog korupusa kojeg bi on trebao zastupati.

U takvim uslovima Zagreb malo šta može napraviti. Zagreb ne može zaustaviti iseljavanje koje je ekonomski motivisano iz BiH. To ne može napraviti ni u Slavoniji, gdje cijela sela odlaze raditi u Njemačku ili Irsku.

Činjenica je da Hrvatska nema veliki uticaj u Briselu. Kada razgovarate sa diplomatama EU reći će vam da Hrvatska na sastancima stalnih predstavnika država u Brisela puno premalo zauzima svoje političke stavove, te da o svojim političkim stavovima često ne izvještava partnere u Briselu. Hrvatska nema kapacitet za puno toga, ali to je ne bi smjelo eliminirati da se fokusira barem na jednu stvar i pokuša nešto dobro doprinijeti.

Nevena Ćosić (Vijesti)