Daniel Serwer: Treba sazvati novi Dayton!
– Ako promjene Ustava Bosne i Hercegovine ne budu ozbiljno pokrenute, međunarodna zajednica onda mora razmotriti održavanje novog Dejtona. Jedina tema tog skupa treba biti upravo ovo pitanje. Nikakve podjele, otcjepljenja i slične gluposti – smatra Danijel Server (Daniel Serwer), direktor balkanskog deska Američkog instituta za mir (USIP). U razgovoru za "Dnevni avaz" on analizira stanje u BiH i ne krije svoju zabrinutost, ali i ljutnju.
– Šta je BiH da se ja sekiram toliko zbog nje – ne jednom je kazao tokom dugog razgovora. Server ističe da nije dobro što naša zemlja toliko godina poslije Dejtonskog sporazuma i dalje treba međunarodnu pomoć i stalno je traži.
Novi Dejton???
– Da. To može biti način da dođe do promjena koje, potom, moraju biti prihvaćene u Parlamentu. Ako Amerikanci i Evropljani žele dobiti pažnju Bosanaca, onda trebaju upotrijebiti isti metod kao prije 14 godina – pokupiti neke Bosance i odvesti ih na izolirano mjesto odakle neće izaći dok se ne napravi validan dogovor. Da se razumijemo, ovo je samo prijedlog! Ali, jedini način da se dese legitimne promjene Dejtona, ako to vaši lideri nisu sami u stanju uraditi, jeste da ih međunarodna zajednica pokupi i smjesti negdje i drži tamo dok se dogovor ne postigne, a potom verificira u Parlamentu.
Ima tu bar još jedan problem – sama međunarodna zajednica, posebno Evropljani! Oni su svoje podjele i nesposobnost da donesu ijednu snažnu odluku doveli do apsurda…
– OK, Amerikanci su do sada pokušavali odgovornost prebaciti u ruke Evropljana. A oni se ne nose baš dobro u takvim situacijama. Prema meni, oni imaju izuzetne probleme da postignu konsenzus i da jasno kažu šta hoće, a šta neće, kako bi BiH mogla ući u EU. A BiH mora mijenjati Ustav i to bi trebao biti uvjet njenog ulaska u EU. Amerikanci nemaju problema s jasnoćom, ali u rukama Evropljana su instrumenti da se nešto postigne. Sada treba to dvoje objediniti kako bi bh. političari shvatili kojim putem trebaju ići. Inače, za BiH se pojavljuju veliki rizici. Najveći od njih je daljnje odgađanje ulaska u EU, čemu streme svi Bosanci, ali ne i svi njihovi političari.
Bi li izaslanik predsjednika SAD za Balkan mogao objediniti Amerikance i Evropljane?
– Pa, to bi se moglo desiti. Ali, ako SAD neće definirati politiku, onda i ne treba izaslanik koji će reći da Evropljani trebaju preuzimati vodeću ulogu. On ima smisla samo ako su SAD odlučne uraditi nešto. A to bi mogla biti samo promjena Ustava koja bi jačala državnu i općinske vlasti. Izaslanik treba doći nakon što se definira politika ne samo za BiH nego i cijeli Balkan. Ona bi trebala raditi na demokratizaciji Srbije te podršci suverenitetu i teritorijalnom integritetu Kosova i Makedonije. U suštini, time treba omogućiti da stvari idu u pravom smjeru, što sada nije slučaj.
U kojem pravcu stvari idu sada? Prema ratu?
– Nije lijepo predviđati nasilje, ali ne možemo zatvarati oči pred opasnošću da se nasilje obnovi. Nesreća je u činjenici da, čak i da se to dogodi u BiH, naprimjer, bilo bi to nešto vrlo, vrlo sitno u poređenju s onime što imamo već pred nama. Istina je da već dosadašnje odgađanje napretka BiH ka EU samo po sebi jeste vrlo loše, ali bi rat to samo pogoršao.
Nije baš jasna politika SAD prema BiH. Djela baš i nema, a u izjavama, naprimjer, Hilari Klinton (Hillary Clinton) navodi da je BiH "naslijeđe njenog supruga" te da taj posao treba biti uspješno okončan.
– Vrlo je teško govoriti o poziciji nove administracije u SAD i njenom odnosu prema BiH kada još nisu definirana pitanja koja se tiču drugih kriznih žarišta. Tek smo čuli šta se kani raditi u Iraku, čekamo stav o Afganistanu, a ne znamo šta će biti stanovišta u vezi s Iranom, Palestinom, Sjevernom Korejom… Imamo možda i 20 problema koji su veći od problema u BiH. Nova administracija još nije kompletirana. Nemamo pomoćnika državnog sekretara koji bi se bavio Evropom… ne vjerujem, konačno, da se u novoj administraciji uopće bitnije i razgovaralo o BiH. Vidjet ćemo smatra li Klinton da je bh. problem toliki da se stvari pokrenu i promijene.
Dakle, ništa prije septembra i ne možemo očekivati?
– Ne znam. Siguran sam da se priča o tome da SAD i EU trebaju imati jasniju i odlučniju politiku prema BiH, mnogo ljudi u Vašingtonu svjesno je da se situacija mora mijenjati. Kada bi se to moglo desiti i kako – ne znam.
Šta bi bio Vaš prijedlog Bosancima i Amerikancima?
– Sami počnite rješavati svoje probleme. Nema ama baš nikakvog razloga na svijetu da se sekiram zbog amandmana na Ustav BiH. A on se mora ozbiljno i temeljito mijenjati. Pogledajte stavove Vijeća Evrope. Ako se dobro sjećam, oni su ukazali na 23 odredbe koje nisu u skladu s evropskim standardima. Rješavajte to! Ne čekajte druge. Nisam vam uopće potreban. Trebaju vam ozbiljni i odgovorni domaći političari koji će postaviti cilj promjene Ustava i raditi na tome.
Ipak, promjena Ustava je – mina! Ako hoćete nešto da uništite, počnite pričati o promjenama Ustava, spomenite teritorije i – gotovo!
– Govorim o promjenama Ustava u skladu s evropskim zehtjevima i standardima. Također, nije sve u promjenama Ustava. Mijenjajte zakon o izborima. Uradite šta treba kako bi vlast funkcionirala. To ne znači samo jačanje ovlasti državnih institucija kako bi one uspješno pregovarale o ulasku u EU nego i jačanje općinskih vlasti i jačanje demokratski izabranih gradonačelnika da urade posao za koji su izabrani.
Opet se vraćamo na jedno – zaista ne mislim da sam ja taj koji treba razmišljati o rješenjima za BiH, toliko godina nakon Dejtona. To je vaš posao! Vi morate popravljati šta nije dobro. Bh. politički sistem nije savršen. On je bio kompromis na kraju rata. Stvarno je krajnje vrijeme više da se pokrenete i sami rješavate svoje probleme, a ne da stalno dozivate neke sa strane da rade to umjesto vas!
Mi i nemamo nekih velikih očekivanja od Evropljana…
– Tačno je da su Evropljani propustili zaista mnogo veoma dobrih prilika da se nešto dobro napravi u BiH. Mogli su, naprimjer, uzeti ozbiljno preporuke Vijeća Evrope i postaviti ih kao uvjet za ulazak vaše zemlje u EU. A nisu. Amerikanci, stoga, trebaju glasno ukazati na to. Pokušali su nešto uraditi u procesu izbora novog visokog predstavnika, ali čini se da baš i nisu uspjeli.
Kako mislite?
– Nisu bili jako voljni da podrže ovoga koga su Evropljani ponudili. Oni su tražili nekog "jačeg udarača". Ovaj to, izgleda, nije. Koga on može pozvati bilo gdje? Može li dobaciti do francuskog predsjednika, naprimjer? Da se razumijemo: prema svim informacijama koje imam, kandidat za visokog predstavnika je čestit čovjek. Ali, koga on može dobiti na telefon od evropskih zvaničnika i navesti ga da se zainteresira i pomogne mu u rješavanju nekog problema? Mislim da ne može nikoga.
BiH treba pažnju
– Osim ako se nešto ne desi, BiH neće dobiti pažnju koja joj je potrebna. Namjerno ne kažem "pažnju koju zaslužuje", jer ne znam šta više treba uraditi nakon toliko godina i zašto vi sami ne rješavate svoje probleme. To se ovdje često komentira. BiH treba pažnju, ali šta su Bosanci uradili da je dobiju? Za mene je odbojno da se još priča o promjenama Ustava. Pa dajte, skinite (nam) to više s vrata! Mi smo počeli taj proces prije skoro pet godina i odvratno je da bh. političari nisu uradili svoj dio posla. Sead Numanović (Dnevni avaz)
Komentari