Kliker.info

Predsjednici dvaju HDZ-ova Dragan Čović i Božo Ljubić su neobjašnjivim “ne” ulasku u federalnu vlast gurnuli u ponor i egzistencijalnu neizvjesnost nekoliko stotina svojih stranačkih dužnosnika, a onim najviše rangiranim, ministrima, savjetnicima, direktorima i članovima profitabilnih upravnih i nadzornih odbora, oteli unosni kolač i ugrozili političku karijeru. Razočarenje prisilnom apstinencijom iz politike i lagodnoga života sve se manje može prikriti. U Mostaru očevici svakog dana gledaju izbezumljene bivše ministre, savjetnike i tajnice, koji ne znaju što će sa sobom i panično traže fotelje po “nižim”, županijskim institucijama. Nekadašnji ministar poljoprivrede u federalnoj Vladi i jedan od najžešćih zagovornika stvaranja “prirodnog” partnerstva s Čovićevim HDZ-om, Damir Ljubić, inače, nekadašnji najveći neprijatelj politike i ponašanja Dragana Čovića, upire u županijsko Ministarstvo poljoprivrede kako bi barem u Mostaru spasio ugled i političku karijeru bez koje je kao riba na suhom.

Promjena “stranačke košulje”

Dobri poznavatelji odnosa u dva HDZ-a uvidjeli su kako je Nevenko Herceg, bivši ministar turizma, daleko najogorčeniji što nije barem u još jednome mandatu nastavio “poticati” razvoj turističkih odredišta u Federaciji. Preostala je još samo jedna teorijska mogućnost da rijetki ostanu raditi u Sarajevu na državnoj razini. Prohtjeva i ljudi je mnogo, a pozicija skromno. Lideri dvaju HDZ-ova morat će se dobro namučiti kako bi koliko-toliko “ispravili nepravdu” barem prema najodanijim suradnicima. Čović ima obvezu prema Borjani Krišto, Draganu Vrankiću, Bariši Čolaku, Marini Pendeš, Miji Krešiću i Slavku Marinu, dok Božo Ljubić “moli” Čovića da nekako udome Rudu Vidovića, Damira Ljubića i Pericu Jelečevića. Dnevni list doznaje da Martina Raguža niti jedan niti drugi ne spominju, niti u šali. To je sve još na dugome štapu jer pregovori oko konstituiranja Vijeća ministara još nisu aktivirani. Do tada mnogi “hadezeovci” će se morati sami snalaziti.

“Kakav je to čovjek koji ne mijenja košulju”, kaže dobra narodna izreka koju “političari od karijere” temeljito primjenjuju u trenucima promjene vlasti. Teško se odreći privilegija pa je puno unosnije i praktičnije promijeniti “stranačku košulju”. Čelnici HSP-a i Narodne stranke Radom za boljitak imaju ovih dana pune ruke posla. Telefoni su pregrijani, opsjednuti su slatkorječivim izljevima lojalnosti izbezumljenih “hadezeovskih” gubitnika. Činjenica jest da niti HSP niti “Boljitak” nemaju dovoljno kvalitetnih kadrova popuniti sve hrvatske poluge vlasti, ali nisu baš toliko niti naivni da “pokupe” sve što im se ponudi pa da ih sutra ti mogući “spavači” i karijeristi dođu glave. “Platformaši” ne kriju da će do konca jeseni zamijeniti blizu 500 visokopozicioniranih državnih službenika, direktora, šefova različitih službi, tajnica. Brojna svita savjetnika se već razdužila. U tim turbulentnim vremenima uvijek se postavi pitanje korektnosti “metle” i primjene “staljinističkih” metoda vladavine.
Međutim, svaka vlast se ponaša isto. Svi verbalno obećavaju da nitko tko je kvalitetan i pošten neće završiti na ulici, a onda nepodobni, jedan po jedan, dobivaju rješenje o prekobrojnosti i otkazu. Tako je bilo i 2002. i 2006. godine.

Smjene bivše vlasti

Dužnosnici tzv. Alijanse, inače hrvatske nacionalnosti, po zlu pamte nekadašnjega ministra obrane, dakako, “hadezeovca” Miroslava Nikolića, bivšega odanoga savjetnika i bivšega prijatelja Ante Jelavića koji je javno na kolegiju zaprijetio kako bi sve pomoćnike i sve savjetnike rastjerao iz Ministarstva obrane, ali to ne može učiniti jer je tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown svojom zabranom spriječio protjerivanje ljudi na ulicu. Bez obzira na Ashdownov embargo na smjene, ministar Nikolić je pronašao načina kako da se osveti kadrovima Alijanse koji su mu uništili snove o “samoupravi” pa je jednoga po jednoga udaljavao iz službe ili s pozicija. Čak je generale HVO-a, hrvatske heroje, sramno pospremao da, kao referenti, broje stoku ili su, iako na vrhuncu karijere i obrazovani, proglašeni viškom.

Tako se ipak ne bi trebali ponašati lideri HSP-a i “Boljitka” Zvonko Jurišić i braća Mladen i Jerko Ivanković Lijanović. Sve dok su na snazi važeći zakoni, moraju biti “Sveto pismo”. Bilo je i u prošloj vlasti iznimno kvalitetnih i čestitih dužnosnika i službenika koji jesu bili dio Čovićeve i Ljubićeve mašinerije, ali nisu imali utjecaj nauditi HSP-u niti “Boljitku” i koji mogu samo doprinijeti razbijanju stereotipa i prizemljiti politiku dvaju HDZ-ova, a jačati ugled “izdajničkih” stranaka u svome narodu. Bukači moraju i trebaju otići onima koji su ih zaveli, izmanipulirali i izdali.
Uostalom, nitko se nije rodio da vječno bude na državnim jaslama.  V. Klepić (Novi list)