Čola : Uskoro ću kupiti stan u svom Sarajevu
Pred koncert u Sarajevu, koji je zakazan za 20. oktobar u Zetri, balkanska zvijezda Zdravko Čolić za "San" je pričao o pripremama za ovaj spektakl, svom privatnom životu, odnosu sa suprugom Sandrom, kćerkama Unom i Larom, povratku u rodni grad… Nakon generalne probe pred sarajevski spektakl koja je održana tokom nastupa u Cirihu, Čolić je sve one koje su na bilo koji način uključeni u organizaciju koncerata, kako sam kaže, posalo na odmor i sam se prepustio uživanju u miru i tišini. Međutim, publiku će se ipak iznedaditi novim spotom. Riječ je ekranizaciji pjesme «Kao moja mati» koju je napisao Dino Dervišhalidović.
– U spotu će vidjeti cijelo Sarajevo, a tu će biti i kadrovi s Vrela Bosne, restorana "Kod Bibana", te Svrzine kuće.
Koje vaše "oružje" kojim tokom svih ovih godina postižete uspjeh?
– Pa, nikada nikoga nisam pokušao zavesti. Jednostavno, kod mene je prisutna ljubav i energija prema ženi i to je urođeno. Volim ljude, nisam rasista niti nacionalista i ne dijelim ljude ni u kakve grupe. Kažu da imam neku harizmu i energiju. Poštujem starije i imam pristojno ponašanje.
Mnogo je djece dobilo ime po vama. Kako se osjećate zbog toga?
– Ja sam dobio ime jer je moj otac želio sigurno da budem zdrav. Zdravko je starinsko ime, koje se nekada češće davalo djeci. Sada ga rijetko ima, ali, eto, ako su zbog mene djeca dobivala imena zahvaljujem se njihovim roditeljima i počastavovan sam time. Sjećam se kada sam bio u Rusiji, na jednom nastupu voditeljica je pompezno rekla je "Zdravstvujte kao Zdravko i nazdravlje kao Zdravko".
Kako ste pored toliko obožavateljica prepoznali pravu ljubav u supruzi Sandri?
– Nikada čovkek ne zna je li nešto pravo ili nije. Svi se mi zaljubljujemo, ali nikada nismo sigurno da li je to za cijeli život. S Sandrom sam prije barka bio u dugogodišnjoj vezi. Zbog posla kojim se bavim za mene su bile idealne duže veze, jer sam tako mogao shvatiti da li je osoba koja vrijeme provede s mnom prava ili ne. Kasnije ljubav pređe u prijateljstvo, pa to rezultira brakom. Također, imam dvije curice i zaista sam sretan čovjek.
Da li je Vaša supruga ljubomorna?
– Svako u sebi nosi dozu ljubomoru. Međutim, mislim da je u našem odnosu taj osjećaj prevaziđen. Ne kažem da ne postoji, ali zbog specifične situacije on je nekako nestao. Sandra zna kakvim se poslom bavim, a to je znala i kada smo se tek upoznali, pa i godinma kasnije zabavljali. Jednostavno smo prihvatili sve što nam se dešava kao sastavni dio profesije i kod nas nema nekih velikih probelema oko toga.
A da li ste vi ljubomorni?
– Nisam. Nekako sam rastao i razvijao se u estradnom svijetu u kojem je bilo malo ljubomore. To je takav posato. Možda bih bio ljubomoran da sam radnik u nekom preduzeću koji nema priliku da vidi sve ono što nosi estradna scena. Međutim, taj osjećaj kod mene nije izražen.
Kako se snalazite sa nestašlucima kćerkica Une i Lare?
– Una, starija ima šest godina, a ponekad, me bogami, izluđuje. I ja sam bio živoi nestašno dijete, ali ne kao ona. Vjerovatno sam je razmazio, pa joj popuštam, a i nisam dobar pedagog zbog čega na kraju nekada jedva izdržim njene ludorije. Očevi uvijek malo više pažnje posvećuju kćerkama jer su nježnija. Dajem sve od sebe da ih razumijem. Moram reći da starija kćerkica, koja pohađa časove baleta, voli ritam, ova mala Lara, kojoj je Una dala ime, ima više osjećaja za ples. Ponekad ih uhvatim kako slušaju moje pjesme, ali ne često.
Beograd trenutna baza
Da li čovjek koji je postigao mnogo toga u svijetu muzike ima neostvarenu želju?
– Svaki čovjek ima neostvarenu želju, pa i ja. Moja je da se neka moja pjesma nađe na nekoj svjetskoj top listi. Zaista bih volio da sam barem jednom bio na nekim Top 20. Materijalno mi je želja da kupim stan u Sarajevu i zbog sve češćih dolazaka u svoj grad. Nisam osoba šedi novac. Tokom svih ovih godina živio sam lagodno, ne previše luksuzno i imao normalne stvari. Sada kada dolazim u svoj grad, moram ići u hotel. Zato je moja velika želja stan u rodnom gradu j i mislim da ću je uskoro ostvariti. Inače, uvijek imam realne ciljeve ispred sebe.
Da li ste planirali da se nekada vratite u Sarajevo?
Kako vrijeme prolazi, tako i ja sve više želim da dođem u Sarajevo. Međutim, o tome samo može Bog odlučiti. Trenutna baza mi je Beograd jer mi kćerkica tamo ide u školu. Također, imam česte nastupe u Njemačkoj, a živim malo i u Zagrebu. Ne bježim od toga da se vratim u rodni grad, vrijeme će odlučiti o tome, a kada nostalgija.
Zašto ste godinama odbijali uloge na filmskom platnu?
– Naš svijet nije kao Amerika. Bilo je nekih ideja, ali ja bih jedino pristaio na neke ozbiljne ponude i uloge u velikim projektima. Znaju svi da sam težak i da ne pristajem na trećerazredne propjekte. Mislim da sve što se radi treba biti kvalitetno i dobro. Ne bježim od toga da bih, ako bi mi ponudili ulogu u dobrom filmu s dobrom tematikom i budžetom, da je prihvatim.
Da li imate neki ritual pred sarajevski koncert?
– Nakon toliko godina bavljenja estradom ne mogu pričati o ritualima, jer je to sada sve na profesionalnoj bazi. Volim samo da imam mir pred nastup. Čuvam se ambrozije i polena jer imam problema sa alergijama i nadam se će me zaobići.
Koji je najsimpatičniji poklon koji ste dobili na sceni? Šta radite s poklonima koje dobijate od obožavatelja?
– Pa, poklanjam ih dragim ljudima. Toga je prije bilo mnogo. Dijelim ih prijateljima, novinarima, kolegama, a najviše se obradujem cvijeću, jer me ono nekako posebno dojmi. Kasnije ga poklanjama nekoj ženi iz organizacije. Vremenom se sve to nekako zaturi, a i nisam vam ja baš pedantan čovjek koji čuva sve te poklone. Sačuvam ponekog plišanog medu i suvenirčić, ostalo sve podijelim.
E. Kurić (San)
Komentari