Cinična isprika za saučesništvo : Pogledaj dom svoj, Angela !
Angela Merkel, u nastojanju da primiri sve žešće protivljenje njenog strategiji otvorenih vrata sirijskim (i drugim) izbjeglicama, posegnula je za prijetnjom jednako razložnom, koliko i neumjesnom: upitala je kritičare žele li novi rat na Balkanu!
A sada, nekoliko riječi o neumjesnosti Merkeličinog strašenja novim balkanskim krvoprolićem. Prvo, kao što ni Berlin – kao vjeran saveznik Washingtona – nije nevin, kad je riječ o uzrocima migrantske tragedije, tako će se jednom jasno definirati i doprinos Njemačke, ključne države-članice EU, jalovosti Zapada (da upotrijebim blag eufemizam) u godinama eskalacije „jugoslavenske krize”, odnosno uloga Unije pod njemačkim vodstvom u pretvorbi stanja stvorenog urušavanjem vezivnih institucija bivše (pseudo)federacije u ratni sraz s desetinama tisuća pobijenih, stotinama tisuća ranjenih i unesrećenih, rastjeranih po svijetu i osuđenih na životarenje u socijalno i ekonomski debiliranim paradržavicama bez suvereniteta, svrhe i prosperiteta. Angela Merkel, prizivajući novo krvarenje na Balkanu priznaje da je prostor nekadašnje SFRJ u krhkom primirju, samo na prvi pogled stabiliziran članstvom Slovenije i Hrvatske u Uniji i žalosno neuspješnom prinudnom upravom u BiH i „južnoj pokrajini” – geopolitički provizorij nesposoban „resetirati” sama sebe, a kamoli podnijeti breme desetaka tisuća bjegunaca iz bliskoistočnog pakla.
Ona time priznaje i da nema strategije kojom bi se izbjeglički problem zahvatio barem srednjoročno, ako li ne i dugoročno – što je znak posvemašnje inkompetencije i sloma nebulozne vjere da će rijeka bjegunaca presušiti s dolaskom jeseni, odnosno kada se (pod licemjernom egidom humanitarnog napora) namiri njemačka potreba za jeftinom radnom snagom. Nema dvojbe, Europska unija – otriježnjena od naprasne sućuti – zatvara dveri, popušta pritiscima desničarskih skupina, prevaljuje vruć kesten Erdoganu u ruke (s kojim će itekako trgovati, sa crnim povezom na očima kroz koji se neće vidjeti galopirajuća islamizacija i fašizacija, teror nad Kurdima, novinarima, disidentima), priprema milijune eura pomoći… i mrzovoljno promatra kako Putin vraća postsovjetsku Rusiju na strateško-interesnu kartu Istočnog Sredozemlja. U tom svjetlu, njena je prijetnja novim balkanskim požarom krajnje bezobzirna i uvredljiva, ništa drugo nego cinična „isprika” za desetljeća sudioništva u potpirivanju nesreće koja se – eto, vraga! – prelila sve do njemačkog praga.
Jalovi humanitarizam samoprokazuje se kao „rješenje” kratkoga daha, ni u kom slučaju dostatno da se obuzda izbjeglički stampedo, dok otvorena vrata nisu odgovor s kojim se može (ni specijalnom policijom na konjima) nositi itko u lancu koji počinje na sirijskoj, afganistanskoj, iračkoj, libijskoj… granici, a završava u srijemskim kukuruzištima, na Sutli ili koruškim brdima. Istodobno, što je onkraj perverzije, Europska unija mjeri si vlastitu hipokriziju nemajući načina da odvali šamarčinu Viktoru Orbanu, koji je ogradom prema Vojvodini i Baranji presedanski srušio mit o Europi bez granica slobodnom protoku ljudi, roba i ideja – uneredio se na svečana načela Rimskih ugovora i temeljne dokumente Unije izrezuckao u stroju za kasapljenje bezvrijedna papira!
Stjepo Martinović (Seebiz)
Komentari