Kliker.info

Izrael traži od Irana da kapitulira i obustavi razvoj nuklearnog oružja. Teheran je taj zahtjev glatko odbio i odgovorio vojnim udarima na izraelske napade. Sukob je eskalirao, no razvoj događaja i dalje je teško točno predvidjeti. Na stolu su različiti scenariji raspleta.

Najpovoljniji ishod bio bi brzi prekid vatre uz posredovanje medijatora i pritisak međunarodne zajednice. Sličan model viđen je u prethodnim sukobima između Izraela i Hezbolaha, koji, unatoč velikom arsenalu i desecima tisuća boraca, nije uspio zadati učinkovit protuudar i na kraju je pristao demontirati svoju vojnu infrastrukturu i povući se dalje od granice.

Moguće je da Iranu pođe za rukom nanijeti nekoliko značajnijih udaraca Izraelu, barem toliko razornih da ih domaća javnost doživi kao razmjernu odmazdu, nakon čega bi Teheran mogao pristati na prekid vatre.

Problem je što ne znamo što Izrael točno želi postići i koliko još ciljeva namjerava gađati. U posljednjim napadima u nedjelju ujutro izraelske snage uništile su glavno skladište plina i središnju naftnu rafineriju u Teheranu, što ukazuje na novu fazu rata. Izgleda da se Izrael preusmjerava s nuklearnih i vojnih ciljeva na energetsku infrastrukturu, temelj iranskog izvoza i državnog proračuna.

Širenje sukoba na regiju manje vjerojatno

Utjecajna američka agencija za strateške procjene Stratfor, koju neki nazivaju i “CIA u sjeni”, još je u petak točno predvidjela da će Izrael proširiti svoje djelovanje dalje od pukog smanjenja iranskih nuklearnih i vojnih sposobnosti kako bi sve više napadao nevojne političke vođe, civilnu infrastrukturu i druge ciljeve osmišljeno da nanese ne samo vojnu nego i ekonomsku i političku štetu.

Izrael će vjerojatno nastaviti ciljati iranske nuklearne lokacije i pokušavati eliminirati ključne znanstvenike nuklearnog programa. Vjerojatno je i širenje atentata na političko vodstvo. Unatoč snažnoj obrani, uključujući podršku SAD-a i Francuske, iranski projektili i dalje povremeno probijaju obrambeni štit i pogađaju izraelske ciljeve.

Ipak, Stratfor zasad drži da je širenje sukoba na cijelu regiju manje vjerojatno. Iran će, barem u početnoj fazi, izbjegavati napade na američku vojnu infrastrukturu kako ne bi izazvao izravno uključivanje Sjedinjenih Država. Isto vrijedi i za zemlje Vijeća za suradnju u Zaljevu koje Iran vidi kao potencijalne političke i gospodarske kanale za očuvanje minimuma međunarodne suradnje, posebno nakon završetka sukoba. No, kako se sukob produbljuje, raste vjerojatnost da bi čak i nenamjerna eskalacija mogla uvući u rat SAD i arapske države.

Najrizičniji scenarij

Iako je malo vjerojatno da će američka obrambena podrška Izraelu izazvati Iran da cilja američke vojne objekte u regiji, ako američka vojska izravno krene u ofenzivu na Iran, Teheran bi tada mogao aktivirati saveznike i proiranske milicije za napade na američke ciljeve u Iraku, Siriji ili Jemenu. Iako je u ovom trenutku to malo vjerojatno, moglo bi se dogoditi i da zaljevske zemlje dopuste korištenje svojih baza ili zračnog prostora za napade na Iran. Tada bi njihova energetska infrastruktura postala legitimna meta Irana i njegovih saveznika. Primjerice, Jordan je već presreo više projektila i dronova nad svojim teritorijem, slično kao i lani kad su iranske rakete gađale Izrael. No, moguće je da bi u slučaju američkog uključivanja u sukob SAD koristio njihove baze, što tada one više ne bi mogle prikazati kao puku samoobranu.

U tom bi slučaju sukob poprimio regionalne razmjere. Iran bi vjerojatno posegnuo i za asimetričnim metodama, napadima putem saveznika i, potencijalno, terorističkih mreža kako bi povećao pritisak na Izrael i njegove zapadne saveznike.

Postoji i scenarij u kojem rat ne završava formalno, nego prelazi u stanje povremenih napada, sabotaža i atentata. Takva iscrpljujuća dinamika, prema analitičarki Iselin Brady iz Foreign Policyja, može potrajati mjesecima, pa i godinama. U tom vremenu Iran bi mogao obnoviti nuklearni program u sjeni, izvan nadzora, koristeći se ratom kao opravdanjem za odbacivanje međunarodnih inspekcija.