Čekajući sahah sa šejtanom : Hoće li na kraju Izrael biti krajnji gubitnik ?
Kako rat iz vazduha između Izraela i Palestine ulazi u sedmi dan, prijeteći da preraste u kopneni, sama od sebe se nameću pitanja klasična za takva stanja – šta, kako, kada, dokle…Počeću s vremenom ili timingom: Izrael već drugi put provocira rat protiv Gaze oko izbora, svojih ili američkih. Svojih – da bi Benjamin Natanyahu mobilizirao militantne birače i lakše dobio novi mandat. Američkih – da bi Baracka Obamu upozorio da u svom prvom mandatu ne daje obećanja Arapima i Palestincima kako će se zalagati za mir i palestinsku državu, a u drugom da ne ispuni ono o obavezi Izraela da se povuče na granice 1967. A nije daleko ni koincidencija sa zahtjevom Palestinaca za priznanje njihove državnosti u Ujedinjenim nacijama.
Šta je novo pri tome: Palestinci su se domogli i isprobali rakete fadžr-5 koje mogu pogodit Tel Aviv i Jerusalem i još polovinu izraelskih teritorija. Te zora-5 rakete, bilo da su stigle iz Irana ili Sirije, novi su element u ravnoteži vojnih snaga cijelog Srednjeg istoka, a u rukama Palestinaca novi su adut u mirovnim pregovorima s Izraelom. Palestinci ulijeću u neravnopravnu bitku s još daleko nadmoćnijom izraelskom armijom, avijacijom i državom, koja je, na kraju krajeva, jedina regionalna nuklearna sila.Zašto su, onda, Palestinci na ubistvo Hamasovog komandanta Ahmeda al-Džabarija odgovorili lansiranjem tih raketa, iako je Izrael i dalje u vojnoj prednosti u svakom pogledu? Najbliži odgovor stekao je uporni kritičar američke politike Noam Chomski, koji je boravio u Gazi prije mjesec. Jedan od njegovih utisaka, koje je prošle subote prenijelo Oslobođenje, jeste da među mladim Palestincima postoji "tinjajuća frustracija", pošto pod izraelskom okupacijom i blokadom "imaju samo toliko koliko životinje u kavezu mogu podnijeti", pa "postoji mogućnost erupcije, koja će možda poprimiti ružne oblike".
Kako iz dana u dan, iz sata u sat, stanje poprima "ružne oblike", mogu li se oni spriječiti? Gotovo cijeli svijet se digao na noge da zaustavi ovu novu Gazu, ali ne i oni koji imaju ključ odnosa Izraela i Palestinaca – Amerikanci. Ban Ki-moon se sprema da tamo ide, šef turske diplomatije Ahmet Davutolu takođe. On će možda još danas stići u Gazu, dok njegov šef, premijer Erdoan, koji se našao u Kairu u okviru ranije utvrđene posjete, poziva Izrael i "vlasti u Gazi" da objave primirje za 24 sata, istovremeno kritikujući apele zapadnih sila Hamasu da prekine raketne napade kao preduslov zaustavljanju izraelske ofanzive. Najaktivniji su Egipćani, kojih se Gaza posebno tiče jer zadire u njihovu teritoriju i sigurnost, a njihov novi predsjednik Mursi ima posebno delikatnu ulogu da ne izaziva previše Izrael, ali i smiruje Hamas koji je postao nestašno čedo Muslimanske braće.
Američki predsjednik Obama, negdje u Rangunu ili Bangkoku, takođe apeluje da se zaustavi novi rat oko Gaze, obavlja o tome telefonske razgovore s Mursijem i Erdoanom, ali kaže da Izrael "ima pravo da se brani od raketa" koje ispaljuju "militanti iz pojasa Gaze". "Nijedna zemlja u svijetu ne bi tolerisala da po njoj kao kiša padaju rakete", kaže.To je taj, u stvari, osnovni pristup Amerike, ali i većine zapadnih zemalja, prema Izraelu i Palestincima za koji se očekuje da ga Obama bar djelimično izmijeni. Ali eto i on pada u stupicu logike izraelskih vlasti i proizraelskog američkog lobija. Hajde da zanemarimo što izostavljaju ubistvo Ahmeda al-Džabarija, pošto je bio komandant Hamasa kojeg SAD i Izrael smatraju terorističkom organizacijom, koja je, uzgred, u toj istoj Gazi pobijedila na izborima održanim po zapadnim standardima. Međutim, gotovo sve vijesti ovih nekoliko dana govore kako Izrael gađa i pogađa militantni i radikalni Hamas, a ne građane, civile Gaze. U samo jednom napadu avijacije prošle nedjelje na visoku stambenu zgradu, a ne kasarnu Hamasa, usmrćeno je, po toj logici – četvoro "radikalne" djece i četiri "militantne" žene.
Možda će Natanyahu narediti i kopnenim snagama da ponovo okupiraju Gazu da bi osigurao pobjedu na januarskim izborima, ali ono što brine cijeli establišment na kojem je izgrađen i na kojem se održava Izrael, jeste budućnost zemlje – ukoliko na svaku palestinsku raketu iz Gaze, ili kako je ono bilo s Hizbulahovim raketama iz Libana, odgovori stostruko, bombardujući Bejrut, rušeći palestinska naselja i maslinjake da bi na njima izgradili nova jevrejska naselja, ili podižući 75.000 rezervista za mogući novi rat u Gazi. Nije ni prvi ni posljednji put da Izrael napada Gazu, s kopna, iz vazduha, s mora. Za to "posljednji put" trebaće mnogo više vremena, drukčijih prilika i snaga, ali ako ovako nastavi, i to će doći. Ustvari, Gazom se pokušava reducirati cijeli palestinski kompleks, kao što se milion i po Palestinaca u Gazi reducira na petnaestak hiljada pripadnika Al-Kasama, udarnih jedinica Hamasa. Pa se kaže kako je to rat između Izraela i Hamasa, a ne između Izraela i Palestine. A ono što se događa oko Izraela ne može se, međutim, svoditi ni na odnose s Palestincima i palestinsku državu. Pobune protiv diktatura koje su počele prošle godine u arapskom svijetu nastavljaju se i taj svijet nije ono što je bio juče.
Egipatski predsjednik kaže da "svako mora zapamtiti da su narodi (tog regiona) drukčiji nego prije" i da ih vode "drukčiji ljudi".Ti pokreti već rađaju nove ljude i nove lidere, a ko zna kakvih će još biti u Siriji, ili monarhijama kad i one počnu padati, pa će se i Izrael morati mijenjati. Sigurno nije lako ni onim trima izraelskim porodicama koje su izgubile svoje najbliže u napadima raketa fadžr-5 ovih dana. Ili onih petnaestak prije četiri godine, naspram 1.400 palestinskih porodica, ali taj odnos se može jednog dana izmijeniti. Evo šta ovih dana u telavivskom Maarivu kaže Haim Assa, nekadašnji strateški savjetnik predsjednika Yitchaka Rabina: "Izrael je društvo koje se zaglavilo kulturno i politički; potrebno mu je vođstvo koje bi ga izvuklo iz pepela. Potreban mu je političko-kulturni lider prve klase sposoban da stvori jednu krovnu strategiju koja proizlazi iz dalekosežne vizije – jedan lider kome nije važan broj mandata koje dobija ili ne dobija. Mi smo u političkom limbu koji se u potpunosti ukorijenio u glupom pristupu baziranom najviše na mandatima. Puno mandata. Izbori, gospođe i gospodo!".
Iako je daleko od Izraela, nešto me ono o mandatima i izborima neodoljivo podsjeća na Bosnu. Hajrudin Somun (Oslobođenje)
Komentari