Čekajući katarzu i Bakira : A zašto Vučić ne predloži podizanje spomenika generalu Divjaku na Terazijama ?
Najnovija inicijativa sbijanskog premijera još jednom me uvjerila da je Aleksandar Vučić trenutno najmudriji, najbrži, najkoeperativniji, ali i najbeskrupolozniji i najopasniji lider od svih političara u zemljama bivše Jugoslavije. Da ne bude zabude, radi se o inicijativi koja kaže da će Vučić na predstojećoj konferenciji o Zapadnom Balkanu u Beču, predložiti zajednički dan sjećanja na žrtve sukoba u regiji.
Piše : Halil Šetka (Kliker.info)
Vučić je da podsjetim , na konferenciji za medije, kazao da će na skupu 27. augusta u Beču, ali i prije toga, predložiti svim liderima čije su zemlje učestvovale u sukobima na prostoru bivše Jugoslavije, da na Zapadnom Balkanu pronađu jedan zajednički dan sjećanja na sve žrtve, koje se ne bi razlikovale po nacionalnoj pripadnosti.Vučić je , kako se navodi , istakao da bi tako svako mogao da pokaže jednako poštovanje prema žrtvama i svi bi znali da su žrtve postojale na svim stranama.
Sjajna ideja, pomislili su , uvjeren sam, svi čitaoci kojima je pravda, pomirenje , bolji život i kakva takva zajednička budućnost svih naroda i građana na Balkanu bliska srcu. I sam sam, u prvi momenat moram priznati, čestitao Vučiću na poprilično originalnoj i hrabroj ideji, pogotovu što je plasirana samo dan nakon obilježavanja 20-godišnjice Oluje, koja se znamo, u Hrvatskoj slavi, mimohodima i dernecima, kao pobjeda svih pobjeda, a u Srbiji obilježava parastosima i paljenjem svijeća , zbog progona Srba iz Hrvatske. Ne treba gubiti iz uma da je pomenuta inicijativa uslijedila samo par dana nakon posjete tročlanog Predsjedništva BiH Beogradu, gdje je da podsjetimo Vučić ponovo demonstrirao svoje političko-politikantske vještine,vodajuči Čovića , Izetbegovića i Ivanića po Knez Mihajlovoj i Kalemegdanu i opraštajući usput Bakiru nedomaćinsko ponašanje u Srebrenici.
A Srebrenica i jeste pravi razlog što je Vučićeva inicijativa, samo na prvi pogled prava, poštena i humana. Možda je Vučićev nijet i dobar, ali me ništa ne može uvjeriti da se bilo kakav ram za sliku zvanu pomirenje na Balkanu može postaviti bez iskrenog priznanja zvaničnog Beograda da je u Srebrenici počinjen genocid, finansijskog obeštećenja porodica žrtava genocida te procesuiranja svih počinioca i nalogodavaca tog najstrašnjijeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Tada bi mogli reći da su se stekli kakvi takvi uslovi za otpočinjanje pomirenja, uz koji bi dugoočekivana i neophodna katarza u Srbiji, kao procesa priznanja i očišćenja od grešaka iz bliske prošlosti, išla u paru , odnosno paketu. Apsolutno sam uvjeren da bi tek u tom slučaju neko od probosanskih političara mogao povjerovati u dobre namjere čelnog srbijanskog političara ,koji je ne tako davno grmio kako za svakog ubijenog Srbina treba ubiti stotinu muslimana.
Takve izjave se ne zaboravljaju lako jer su bile neizostavni dio priče svega onoga što se dogodilo poslije u zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda. Čak šta više Vučićeva izjava data neposredno prije tragičnih juslkih događanja 95. godine , na određeni način su bili i inspiracija počiniocima genocida, zbog čega danas, Vučićeva inicijativa iz perspektive i zvaničnog i nezvaničnog Sarajeva izgleda krajnje licemjerno. Istina, glavni politički igrači , prije svih prdesjednik SDA i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović se još uvjek nisu oglasili,što očito govori da licemjerstvo ne dolazi samo iz Beograda, ali je eho raspoloženja proboasanske i bošnjačke scene, iskazan preko društvenih medija i kroz medije, više nego jasan i u startu je osuđeno svako izjednačavanje i trpanje u isti koš agresora i žrtve.Pored toga, mnogi su u inicijativi prepoznali rukopis SANU , odnosno autora zloglasnog Memoranduma 2 iz 2011 godine, a u njemu, da vas podsjetim, srpski akademici precizno navode red strategijskih i taktičkih poteza kojima će se izgubljeni ratovi pretvoriti u pobjedničke,te usput skinuti i anatemu odgovornosti sa Srba za genocid.
Imajući sve ovo u vidu, čekajući Izetbegovičev odgovor, toplo se nadam da će on poručiti da normalizacija odnosa između Srba i Bošnjaka apsolutno nema alternativu i da će uz to srbijanskom premijeru poaslati nedvosmislenu poruku da čist račun garantovano donosi i dugu ljubav. Prvi račun, po mom dubokom ubjeđenju, trebao bi biti ponovno aktiviranje tužbe BiH protiv Srbije za genocid. Na drugoj strani, Vučić bi trebao priložiti neki iskreniji i ubjedljiviji dokaz da Beograd istinski želi pravdu i pomirenje na Balkanu. Potpisnik ovih redova mu evo predlaže da inicira podizanje spomenika generalu Jovanu Divjaku na Terazijama, pošto je ovaj rođeni Srbijanac, stajanjem na stranu slabijih i napadnutih u BiH, spasio čast Srba u bivšoj Jugoslaviji. A Sarajevo za uzvrat neka iz Beograda traži premještanje nedavno podignutog spoemenika Gavrilu Principu. Tamo mu je mjesto.
Jedan komentar