Kliker.info

Vrtimo se u toj političkoj orbiti devedesetih. Srbiji i Bosni kao i Hrvatskoj i drugim zemljama regiona treba politika koja će nas čupati iz tog živog blata i konačno nam otvoriti neku razumnu i ozbiljnu perspektivu, kaže u intervjuu za "Dnevni avaz" lider Liberalno-demokratske partije (LDP) Srbije Čedomir Čeda Jovanović, jedan od posljednjih izdanaka demokratske Srbije.

Srbijanska apatija

Jovanović za naš list govori o dramatičnom rastu podrške "naprednjacima" Tomislava Nikolića, nehapšenju zločinca Ratka Mladića i suočavanju Srbije s prošlošću, susretu u Karađorđevu, Sandžaku…

Kako komentirate aktuelnu političku scenu u Srbiji? Region bruji o ozbiljnom padu podrške DS-u Borisa Tadića i, s druge strane, velikom rastu "naprednjaka" Tomislava Nikolića.

– Iluzija o rastu podrške partiji Tomislava Nikolića zapravo počiva na utisku o slabosti trenutne vladajuće koalicije u Srbiji i više je posljedica njenih propusta, oklijevanja i popustljivosti pred ozbiljnim izazovima koje zemlja preživljava nego bilo kakve stvarne snage ili političke moći Srpske napredne stranke. U Srbiji se politika smučila ljudima i zbog toga postoji atmosfera opšte apatije. To, međutim, nije razlog da javne poslove, donošenje najvažnijih državnih odluka, budućnost svoje zemlje prepustimo demagozima koji bi da ukinu ili potkopaju demokratiju.

Gdje tu vidite ulogu Vaše partije i šta ona može uraditi da se zaustave ovi negativni trendovi?

– Srbija zaslužuje preokret i zbog toga je LDP pokrenuo veliku kampanju, posao dogovora s ljudima oko toga kako ćemo taj preokret izvesti i gdje je mjesto svakog od njih u tom poslu. Ne postoji brzo rješenje, ali postoji neminovan put preokreta koji se mora pokrenuti da bi se to dogodilo. Naš cilj je dobivanje podrške i partnerstvo s ljudima za vođenje zemlje. Mi želimo da budemo u sljedećoj vladi, ali pod jasnim uslovima, nakon što na izborima dobijemo podršku za ideju koju kandidujemo.

Hoće li, po Vama, Ratko Mladić ikada biti uhapšen i može li Srbija prije ulaska u EU raskrstiti s tim dijelom svoje historije? Ugledni beogradski advokat Srđa Popović tvrdi da se to nikada neće desiti.

– Ja u ovom momentu vjerujem da se čini sve da do hapšenja dođe. Međutim, krivična odgovornost, naročito Mladića, jeste od velike važnosti, ali ne smije stvar da se svede samo na taj nivo. Danas, 15 godina nakon kraja rata, nema nikakvog opravdanja za bilo kakvu relativizaciju ili skrivanje onoga što se dogodilo. Zbog toga su toliko bitne istine u politici, pošten odnos prema prošlosti, razumijevanje za žrtve i osuda za politiku koja je dovela do njih. Srbija ima potencijal za takvo nešto, ali se s ljudima mora iskreno razgovarati. Ljudi do danas nisu čuli punu istinu o ratovima kroz koje smo prošli, iako instinktivno osjećaju da dalje ne možemo s tim teretom.

Pravi saveznici

Možete li prokomentirati činjenicu da je BiH zapala u, kako se ocjenjuje, do sada najveću krizu poslije Dejtonskog sporazuma?

– Dejton je bio okvir, izlaz iz rata i pravljen je s tom ambicijom i tim ograničenjima. To je i mirovni sporazum i ustav i ugrađeni mehanizam oštrog međunarodnog nadzora. Sve to u jednom danas više nije efikasno. Sada je samo pitanje sposobnosti da se nađe mehanizam koji će biti efikasan i da počnete da živite u sistemu koji će moći da vas vodi prema Evropskoj uniji, a da u unutrašnjim odnosima postanete funkcionalna država, ne na račun bilo čijih prava ili emocija. Svako ko kaže da to nije moguće, nije dobronamjeran ili je nesposoban. Bez obzira da li je političar u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Briselu ili Banjoj Luci. Evropa je rješenje, ali ne u smislu da će ona dekretom riješiti problem, nego kao uzor za to kako organizovati društvo. Pa, i za probleme Bosne. Kada Dodik hoće drugačije sudove i tužilaštva, onda neka povede zemlju prema Briselu, tako će dobiti i pravosuđe ustrojeno na normalnim osnovama, posvećeno zakonu, jednako prema svima.

Kako ste doživjeli nedavni trilateralni susret Srbije, BiH i Turske u Karađorđevu?

– Turska je zemlja koja se transformiše na impresivan, a istovremeno ozbiljan i stabilan način. Balkanske zemlje moraju da nađu svoje pravo mjesto u toj vrsti odnosa koju Turska želi da definiše, vodeći računa o svim svojim interesima. Bilo bi sjajno da nešto naučimo iz tog velikog primjera zemlje koja je bila velika imperija, u međuvremenu doživjela ozbiljan pad, a onda počela da na pravi način traži svoje mjesto u modernom svijetu, tragajući za pravim saveznicima, transformišući iznutra svoje društvo, sustižući Kinu po godišnjoj stopi rasta svoje ekonomije.

Pozitivan primjer Turske

– Ni Beograd ni Sarajevo ne trebaju u Turskoj da traže pokrovitelja za svoju politiku, ona je ozbiljna zemlja iz regiona, ali ne može biti arbitar u našim nesporazumima. Hajde da u tom sistemu koji su turski političari izgradili u proteklim decenijama, suočavajući se s unutrašnjim izazovima i ograničenjima koji su najčešće bili mnogo veći od ovih oko kojih mi gubimo previše vremena, potražimo nešto što je pozitivan primjer. Srbija i Bosna taljigaju s privrednim rastom između jedan i dva posto, turska privreda je prošle godine porasla za osam posto.

Pasivna politika prema susjedima

Predsjednik Boris Tadić je kazao u Karađorđevu da neće podržati referendum u RS, ali je istovremeno ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić dao podršku Miloradu Dodiku za njegov referendum o Sudu i Tužilaštvu BiH.

– Veoma je važno što je predsjednik Tadić bio eksplicitan u toj izjavi i tom trenutku i time barem djelimično otklonio štetu koju je i ovog puta pokušao da izazove Vuk Jeremić. Međutim, danas je najvažnije da Srbija kaže kakav odnos sa susjedima želi, da bude do kraja jasna, da se ne zaustavi na ocjeni da priznaje cjelovitost i suverenitet BiH. Ne mogu da kažem, ne vjerujem u to, da zvanična politika današnje Srbije ima ambiciju da bude destruktivna, ali vidim da je pasivna, da ne ide događajima ususret, da stalno kalkuliše kako da zadrži pristojan odnos sa susjedima, a da istovremeno ne okrnji patriotski rejting. Iz tog kruga mora da se izađe, i u Bosni i u Srbiji. Faruk Vele (Dnevni avaz)