Kliker.info

Jedna od najvećih glumačkih, estradnih i rediteljskih zvijezda regije Branko Đurić Đuro bio je gost u Pressingu. O radu s najvećim svjetskim rediteljima i glumcima, autorskim djelima, filmovima, serijama, muzici, nagradama, Nadrealistima, humoru, ali i ozbiljnim temama, govorio je Đuro, Sarajlija sa slovenačkom adresom.

Đurić je rekao da je glumac po profesiji, a zavisno od uloge biva duhovit ili ozbiljan.

Ispričao je anegdotu koja mu se desila tokom turneje u Australiji kada su s njim u jednom restoranu, nakon predstave, sjedili ambasadori iz gotovo svih republika bivše Jugoslavije. Ambasadori su Đuriću rekli da nikada ranije nisu zajedno sjedili…

“Moram priznati da sam se osjećao kao faca. U Australiji i sad među našim narodima vlada neka atmosfera Drugog svjetskog rata. Sjetite se samo sukoba (hrvatskih i srpskih) navijača”.

Voditelj Pressinga Amir Zukić upitao je svoga gosta, s obzirom da je obišao Zemlju uzduž i poprijeko, da li su tačni stereotipi da su Bosanci glupi, Hrvati kulturni, Crnogorci lijeni, Šveđani hladni, Španci temperamentni i pozitivni…

“Upoznao sam toliko depresivnih Španaca i veselih Šveđana da te priče padaju u vodu. U Jugoslaviji su Slovenci bili na glasu kao veoma hladni ljudi što nije tačno. Oni samo poštuju tvoju distancu, tvoj mir i ne ulaze ti u privatni život. Ivo Andrić je napravio sjajno poređenje između Slovenije i Njemačke na osnovu jednog konobara. Kako Andrić kaže, kod nas su konobari toliko intimni da te udare po leđima i pitaju – Šta ćeš popiti? Njemački konobari su previše uštogljeni i između njih i vas je prevelika distanca da te je strah kada ti priđe za stol. Slovenski konobari su taman negdje između”.

Ne razumije se u politiku

Popularni Đuro tvrdi da ne bi, i da želi, mogao biti Slovenac jer je Bosanac, Sarajlija i to će zauvijek biti.
U svojim skečevima najviše priča o životu, ali, također, dotakne se nezaobilaznog pitanja politike i političara.

“U svojim skečevima ne štedim nikoga, pa niti političare. Pravim ‘šegu’ od svakodnevnih stvari, npr. od tuširanja. Govorim o onome u šta se razumijem. O politici mnogo ne pričam jer je ne razumijem”.

Priznaje da kada na televiziji ugleda neku političku emisiju obavezno promijeni program.

“Vjerujte mi da ne znam ko je predsjednik neke države pa kada me pitaju često se izblamiram. Znam da su kod nas trojica predsjednika i da je Doder (Milorad Dodik op. a.), predsjednik RS”, našalio se Đurić dodavši da zaista ne zna kako se zove predsjednik Srbije.

Voditelj je ispravio Đurića kazavši da je predsjednik bh. entiteta Dodik, a ne Doder, na što mu je glumac rekao da je upravo potvrdio njegove prethodno rečene riječi.

“Neko u voću izbjegava gluten, a ja vješto izbjegavam politiku”.

Top lista Nadrealista stekla je već tokom emitiranja kultni status u bivšoj Jugoslaviji, a mnogi kritičari i gledaoci ove humorističke serije se i danas čude preciznosti nekih “proročanskih” skečeva – posebno kada se odnose na raspad bivše države.

Iako je jedan od glavnih autora TLN, gost Pressinga tvrdi da on stoji samo iza “apolitičnih skečeva”. Đurić je otkrio kako su nastali neki kultni likovi iz TLN, kao što je Zgembo ili Šahbaz.

“Trudio sam se da što više ‘laprdam’ kroz svoje karaktere ili da na postavljeno pitanje govorim šta mi god padne na umu. Čuo sam kasnije da postoji test u psihijatriji gdje se pacijent navede da govori svoje prve asocijacije, a onda dobar psihoanalitičar otkrije da je neko boluje od Edipovog kompleksa ili slično”.

Autor “Naše male klinike” i “Mujo i Suljo superzvijezde” smatra da današnje humorističke emisije nisu slabije od onih prošli, samo je sad, kako kaže, ljudima manje do smijeha.

“Teško je sada ljude nasmijat. Nije problem u slabom humoru, nego ljudima nije do smijeha”.

Na konstataciju voditelja da su se “prije ismijavale apsurdne stvari u sistemu koji je funkcionisao, a danas se ismijavaju normalne stvari u apsurdnom sistemu”, popularni Đuro kaže da je teško objasniti stvari koje je radio ranije…

“Nama je u Nadrealistima glavna stvar bila da se dobro zabavljamo. E sad je drugo kako se to reflektovalo i kako su to drugi ljudi doživjeli”.

O Nadrealistima

Iako se u Nadrealistima, kako kaže, dobor zabavljao oni su bili vrlo bitni za nastanak sada već velike karijere Branka Đurića.

“Pomogli su mi da kao glumac prve godine dobijem ulogu i steknem iskustvo. To je zlata vrijedno iskustvo. Toliko sati provedenih ispred kamere. Danas kada snimam neke serije ili filmove vidim da mnoge kolege ne znaju igrati na 3 kamere. Znaju na jednu se otkriti, ali ne znaj da je jedna za krupni kadar, druga total…”

Teško je danas graditi karijeru jer se ne prolazi taj, kako ističe sarajevski glumac i reditelj, neophodni teži put. Upravo zato, danas karijere kraće traju dok je Đurićeva karijera ušla u četvrtu deceniju iako je jedva upisao Akademiju scenskih umjetnosti – tek iz četvrtog puta.

“Danas su neke pjevačice poznate ne po pjesmama, za koje niko nije čuo, nego po broju grudnjaka koji nose. Strah me je da me sutra moji unuci ne pitaju u kojem sam realityju pobijedio pa sam zahvaljujući toj pobjedi i napravio karijeru”.

U biografiji Branka Đurića, pored podatka da je “rođen kao vrlo mlad”, stoji da su mu roditelji muslimanka i Srbin. On sam nikada nije tome davao pažnje, ali je nekim ljudima to vrlo bitno.

Popularnom glumcu fali Sarajevo, staro Sarajevo, ono što je nekad bilo.

“To mi nedostaje. Više ne živim u Sarajevu, već 20 godina, ali dolazim jako često. Ne bih se usudio djeliti savjete ljudima koji su ostali u Sarajevu kako da taj grad bude kao prije. Ti ljudi moraju sami se snaći i znati kako da to učine”.

Nedavno je rekao da ga “boli Sarajevo”…

“Znate kada dođem u Sarajevo uhvati me neka trema. Vjerovatno me boli to što više nije isti grad, kakav bi volio da bude. Vjerovatno me boli to i što ništa ne mogu da uradim”.

Na pitanje voditelja da li bi Sarajevo bilo kao nekad kada bi se u njega vratili “sinovi”, poput Kusturice, Jergovića ili samog Đurića, koji su njegovu slavu raširili po svijetu.

“Rado se odazivam na pozive iz Sarajeva. Ali da budem iskren lijepo mi je u Sloveniji. Tamo mi je porodica i život. Živim u uređenoj sredini gdje se može biti opušten. Gdje se djeca mogu vratiti kući navečer bez straha da će im se nešto desiti”.

Mnogi smatraju da je Sarajevo izgubilo svoj prijeratni identitet zbog ljudi koji su došli 90-ih, ali Đurić kategorički odbija ove tvrdnje.

“Svi smo došli odnekud. Ljudi koji dolaze traže nešto bolje i imaju šta za ponuditi. Niko, samo zato što je rođen tu, ne smije imati veća prava od nekoga ko je došao. Ti si se slučajno rodio. Neko kaže: ‘Ja sam rođeni Sarajlija’, a šta da je rođen negdje drugdje? Poznajem veliki broj Sarajlija koji su veći ‘papci’ od ljudi koji su došli”.

U Oscarom nagrađenom filmu Danisa Tanovića igrao je bosanskog vojnika koji se sa protivničkim, srpskim vojnikom, kojeg igra Rene Bitorajac, raspravlja ko je počeo rat u BiH. Smatra da to pitanje i dalje visi u zraku i, isto tako, dodaje da je Tanović napraviosjajnu metaforu sa posljednjom scenom u kojoj bh. vojnik leži na mini, a svi oko njega se prave da je sve u redu.

“Prošlost je prošlost, a mi moramo razmišljati o budućnosti. Moramo razmišljati u kakvoj će zemlji živjeti naša djeca. To je meni mnogo zanimljivije pitanje nego da razmišljam o prošlosti”.

Govorio je o pokušaju pokretanja novih Nadrealista i povezivanju bivših aktera kultne humorističke serije. Zenit Đozić Zena je rekao da bi Nadrealiste snimao samo u Sarajevu dok bi Nele Karajlić samo u Beogradu. Đuriću mjesto snimanja ne predstavlja problem, ali…

“Morala bi postojati dobra priča, dobar scenario. Ali sve je to ako. Znate da se mora poklopiti mnogo stvari da se to desi, a ni mi nismo više isti”, objašnjava i tvrdi, ipak, da treba ići dalje.

Reditelj nagrađivanog filma “Kajmak i marmelada” kaže da se ne viđa sa Neletom Karajlićem kada dođe u Beograd.

Đurić nije u kontaktu ni sa Emirom Kusturicom sa kojim se “čuo kada je umro (pjevač Indexa) Davorin Popović”, a vidio prije nekoliko godina u Cannesu, ali je priznao da bi glumio u nekom njegovom budućem eventualnom projektu ako bi “scenariji ili priča bila dobra”.

“Emir je naš najuspješniji reditelj i napravio je, po meni, dva najbolja bh. filma, ‘Sjećaš li se Dolly Bell’ i ‘Otac na službenom putu’. Što se tiče ‘Doma za vješanje’ doživio sam veliko razočarenje jer je moja uloga po scenariju bila među pet najjačih. Na kraju u finalu skoro da me nije bilo u filmu”, otkrio je popularni Đuro dodavši u šali da je gledalac zbog treptaja mogao promašiti njegovu ulogu u “Domu za vješanje”.

Dodao je da BiH može “izvoziti humor”, a on sam je bio autor projekta “Mujo i Haso superstar” u kojem su glumci Milan Pavlović i Enis Bešlagić igrali “najpoznatije” Bosance.

“Moram priznati da je to ‘provala’ moje žene. Ona je to otkrila, a ja to koristim”.

Podijelio je u Pressingu i anegdotu kako su se ljudi šalili u ratu.

“Na Breki (sarajevsko naselje) je počelo ‘rokanje’ i mi smo se sakrili u podrum. U blizini je pogodila granata zbog koje se zatresla kuća. Ubrzo je doletio komšija Namik u čiji stan je udarila granata. Bio je sav crn. Otišli smo mu do stana i kada sam vidio na šta liči ja sam mu rekao: ‘Jest ti neuredno kao da ti je bomba pala u stan’. Ljudi su se počeli smijati i od one, neke muke nastao je tako neki histeričan smijeh. U najtežim trenucimam bilo je važno samo da je živa glava”.

Popularni Đuro je igrao i u filmu oskarovke Angeline Jolie “U zemlji krvi i meda”, a na pitanje voditelja da li će mu ona i njen suprug Brad Pitt biti gosti u “Đurologiji” odgovorio je da bi možda pristali, ali…

“Ako bi igrao u Los Angelesu možda bi i došli na Đurologiju. Ali šta će kada ne razumiju naš jezik. Neko bi trebao to prevoditi. Što ne bi Brad i Angelina došli. I oni su ljudi. Mislila je Angelina doći na koncert Bombaj Štampe za vrijeme Sarajevo Film Festivala, ali su je obaveze na kraju spriječile”.

Govoreći o svome bendu Bombaj Štampi rekao je da rock ‘n’ roll i dalje živ na Balkanu, samo što je na aparatima.

“Sve više cijenim ljude koji slušaju rock ‘n’ roll. Nekako su kao rijetke biljke”.

Dao je svoje viđenje reality emisija koje su najpopularnije među stanovništvom.

“Reality su nekakva simbioza između voajera, koji gledaju, i egzibicionista, koji vole da ih gledaju”.

Međutim nema ništa protiv nastupa u emisijama u kojima zvijezde imitiraju zvijezde.

“Bio sam u žiriju dva takva šoua. Zaista jer zabavno gledati talentovane ljude kako imitiraju druge. Posebno mi je zadovoljstvo što su te emisije imale dobrotvorni karakter”.

Nakon gostovanja njegovog filma “Kajmak i mermelada” u Japanu osnovan je klub fanova Branka Đurića Đure.

“Prvo sam mislio da je to neka zafrkancija. I onda je moj agent dobio pismo od Masako Doji koja me pitala da otvori moj fan klub u Japanu. Ja sam rekao zašto ne. Ubrzo sam upoznao Masako i nisam mogao vjerovati da je djevojka imala takvu tremu da sam mislio da će se onesvijestiti”.

Bosance ljudi doživljavaju kao nekoga kome je uvijek do šale i humora, i nikada im nije mrsko zabavljati, a Đuro objašnjava zašto je to tako…

“Zato što smo u mogućnosti. Gledao sam na televiziji jednu romsku porodicu koja je konstantno gradila most koji su drugi rušili i na pitanje reporterke zašto stalno iznova grade oni su odgovorili: ‘Zato što smo u mogućnosti'”, zaključio je.

U rubrici X-Ray emisije Pressing, Đuro je odgovarao na nekoliko pitanja.

Fali. Mnogo.

Ko vam je najviše pomogao u karijeri, a ko vas je najviše razočarao?

Najviše mi je pomogao Ademir Kenović koji je otkrio moj talenat, zatim profesori sa Akademije: Nenad Dizdarević, Emir Kusturica, Boro Stjepanović…Do sad me još niko nije razočarao.

Najteži i najljepši momenat u karijeri?

Najljepši momenti su neki detalji sa snimanja, a i najteži su također vezani za snimanje. Jednom sam u Italiji na jesen morao plivati u hladnoj vodi, a glumiti kao da je ljeto.

Hoće li doći do novih Nadrealista?

Što se mene tiče hoće.

Nele Karajlić i njegov sukob sa Sarajevom?

Svako ima svoje mišljenje. Moje mišljenje se razlikuje od njegovog, ali ko sam ja da sudim? Ipak, ne razumijem ga…

Angelina Jolie? Jedna izrazito topla osoba. Sve najbolje o njoj.

(Kliker.info-N1)