hamburger-icon

Kliker.info

Branimir Glavaš : Neka mi se sudi u BiH!

Branimir Glavaš : Neka mi se sudi u BiH!

14 Maja
04:18 2009

 Hrvatsku sam napustio privremeno – tvrdi ekskluzivno za "Dnevni avaz" hrvatski general i zastupnik u Hrvatskom saboru Branimir Glavaš pet dana nakon što ga je Županijski sud u Zagrebu nepravomoćno osudio na deset godina zatvora zbog ratnih zločina nad Srbima u Osijeku, a on pobjegao u BiH.Budući da mu je Mandatno-imunitetna komisija u ponedjeljak ukinula imunitet, Glavašu je određen pritvor i za njim je raspisana potjernica te je zasigurno najkontroverznija osoba hrvatske politike u posljednjih desetak godina i službeno postala  bjegunac.Zahvaljujući državljanstvu BiH, koje je tek nedavno dobio, Glavaš, uprkos potjernicama iz Hrvatske, bezbrižno uživa vozikajući se duž Zapadnohercegovačkog i Livanjskog kantona. U razgovoru za naš list, koji smo vodili u Parku prirode Blidinje, otvoreno govori o svom bijegu u BiH, dočeku i životu u našoj zemlji, načinu na koji je stekao naše državljanstvo, ratnim zločinima u Osijeku, opasnostima za svoj život, suštini sukoba sa Sanaderom, predstojećim borbama "na život i smrt" za vlast u susjednoj zemlji…

Prije svega, kako komentirate presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom ste osuđeni na deset godina zatvora zbog zločina u Osijeku? Do sada javnost nije imala priliku čuti Vaš jasan stav o  presudi.   

– Presuda je rezultat Sanaderove političke direktive koja datira još od travnja 2005. godine,  kada je izdao nalog da se poduzme sve da budem politički neutraliziran i eliminiran. Ovaj politički progon krenuo je nakon mog političkog razlaza sa HDZ-om i dio je Sanaderovog tzv. akcijskog plana za moju političku eliminaciju i uništenje moga političkog programa Hrvatskog demokratskog sabora Slavonije i Baranje (HDSSB), koji je tada bio u političkim povojima.Ako je vladajući HDZ od 2005. do prošlog petka, kada je okončana glavna rasprava, "utukao" skoro 200 milijuna kuna u moj progon, i to uz neviđenu medijsku hajku i stvaranje atmosfere linča, zar sam mogao očekivati drugačiji ishod? Moram biti realan, ništa drugo objektivno nisam mogao ni očekivati, jer dirigirani politički progoni uvijek imaju unaprijed režirani završetak, a to je osuđujuća presuda.
Dakle, u ovom montiranom političkom procesu neviđenom još od najmračnijih komunističkih vremena, moja presuda bila je unaprijed poznata bez obzira na činjenice koje neupitno govore drugačije. U prilog tomu govori i činjenica da je zamjenik glavnog državnog odvjetnika Miroslav Kraljević u svojoj završnoj riječi, među ostalim, rekao: "Ovaj je proces politički motiviran i to neka ide na dušu onima koji su ga pokrenuli." Treba li što više dodati?

Zašto ste napustili Hrvatsku i pobjegli u BiH?
– Hrvatsku sam napustio privremeno. Hrvatska je moja domovina, Hrvatsku sam stvarao i branio, na što sam, bez obzira na kalvariju koju prolazim, kako ja tako i moj sin, iznimno ponosan. Svoju sam obvezu kao građanin prema nakaradnom pravnom sustavu koji, nažalost, funkcionira u Hrvatskoj u ovome trenutku ispunio. Pune sam četiri godine strpljivo podnosio policijski progon i "fabriciranje dokaza" Vladimira Fabera, današnjeg ravnatelja policije, koji je odrađivao prljave poslove za Ivu Sanadera, kao i dugotrajni istražni postupak i fazu glavne rasprave. Dva sam puta kroz ove četiri godine neutemeljeno zatvaran i u pritvoru proveo ukupno više od deset mjeseci, a kroz sve ovo vrijeme dok je postupak trajao odgovorno sam se odazivao sudu na svaku zakazanu raspravu. Iako sam bio svjestan što znači kada vas netko politički gurne u pravosudni žrvanj, isko sam bio svjestan da su mi šanse za pravedno i pravično suđenje svedene na minimum, sve sam to strpljivo podnosio samo radi svoga sina.
Moja su dva pritvaranja iznuđena od istražnog suca, samo da bi me se ponizilo i treći put jednostavno nisam želio dozvoliti Sanaderu da me pritvori. Nisam mu htio priuštiti to zadovoljstvo, bez obzira na konotacije koje se pojavljuju u javnosti, a posljedica su toga mog čina. Iako sam se odlučio za emigraciju, Bosna i Hercegovina domovina je mojih roditelja i ne osjećam se strancem u ovoj zemlji.     

Na koji ste način dobili državljanstvo BiH i po kojem osnovu? Kada ste tačno podnijeli zahtjev i dobili državljanstvo? Jeste li preuzeli ličnu kartu, vozačku… Ako niste, kada ćete to učiniti?

– Državljanstvo sam dobio po osnovi zahtjeva za naknadni upis u matičnu knjigu rođenih i činjenice rođenja uz konstataciju državljanstva Bosne i Hercegovine na temelju porijekla. Budući da sam priložio kompletnu dokumentaciju, nadležna tijela BiH 22. listopada 2008. konstatirala su da je moj zahtjev opravdan i izdala mi rješenje kojim mi se odobrava upis u registar državljana BiH.  Osobne dokumente u BiH nisam vadio sve do trenutka kada sam dobio definitivnu potvrdu da za mene nema pravde u Hrvatskoj dok je Sanader na vlasti. Tada sam definitivno odlučio ostati u BiH, a to je bilo danom proglašenja prvostupanjske presude 8. svibnja 2009. godine. Osobnu iskaznicu trebao bih dobiti ovaj tjedan, a vozačku dozvolu i druge dokumente vadit ću tek nakon toga.
Sabor RH ukinuo Vam je imunitet, a MUP RH izdao potjernicu? Šta očekujete nakon toga? Bi li Vas Federalna uprava policije mogla privesti u Sarajevo? Kako ćete reagirati?
– Sabor mi je u ponedjeljak ukinuo imunitet i isti se tren Faber pohvalio da je raspisao tjeralicu za mnom. Danas (utorak, op. a.) raspisuju i međunarodnu tjeralicu. Telefonom sam se javio Federalnom MUP-u i rekao im da čekam njihov poziv. Očekujem ovih dana poziv Federalne uprave policije da se odazovem na obavijesni razgovor, što ću i učiniti. Dakle, reagirati ću na način kako se to i očekuje od građanina koji poštuje ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine. 
Obavili ste razgovor s inspektorima Federalne uprave policije, šta ste im kazali? 
– Da, razgovor sam obavio s dva djelatnika policije iz Sarajeva još u prošlu subotu i dogovorili smo moje postupanje i ponašanje, nakon što stigne Interpolova tjeralica. Bio je to korektan razgovor s policajcima koji samo rade svoj posao. Dao sam im adrese više lokacija koje ću koristiti kao privremena boravišta, razmijenili smo telefonske brojeve i dogovorili da čekam njihov telefonski poziv. Tom smo prilikom razgovarali petnaestak minuta, popili piće i razišli se uz pozdrav.

Po prijateljima ste poručili da će Vam i Bosna biti zatvor, ali ipak veći i udobniji od Remetinca ili Lepoglave? Kako se danas osjećate u našoj zemlji? Kakav život očekujete u BiH?
– To je slobodna novinarska interpretacija riječi nekih mojih prijatelja. Da smatram Bosnu zatvorom, ne bih bio ovdje. Bosna je slobodna zemlja slobodnih ljudi i takvim se ovdje i osjećam. BiH je moja zemlja udomiteljica, koja mi je pružila utočište za vrijeme ovoga mog političkog progona. Često sam kao dijete dolazio u BiH i vežu me lijepe uspomene uz ovaj prekrasan kraj i drage ljude. No, ipak sam duboko uvjeren da moj boravak u BiH neće biti trajan, tako da trenutno još ne razmišljam o nekim dugoročnijim planovima. Iako danas sve izgleda bezizlazno, nisam pesimist. Stvari će se morati početi pozitivno razvijati, jer sam nevin proganjan i prvostupanjski presuđen. Već će se nešto pozitivno dogoditi.

Gdje se trenutno nalazite i gdje namjeravate živjeti u BiH? Hoćete li se vratiti korijenima u Drinovcima? Hoće li Vam se pridružiti porodica iz Osijeka?
– Trenutno sam na području Livanjskog i Zapadnohercegovačkog kantona, no još nisam odlučio gdje ću se privremeno smjestiti. Za sada ne planiram nikoga od obitelji preseljavati u BiH, jer ću svoju bitku protiv montiranog političkog procesa nastaviti pred Vrhovnim sudom RH. Sin mi je maturant opće gimnazije i ove jeseni trebao bi započeti studirati u Hrvatskoj.
Kako su Vas primili Hrvati u BiH, jesu li Vam pomogli ratni drugovi iz BiH?

– Oduševljen sam kako su me primili ljudi u Bosni i Hercegovini. Nitko u meni ne gleda kriminalca i zločinca kako me tretira Sanaderova vlast u Hrvatskoj, dapače. Naročito mi je drago što sam s istom srdačnošću primljen i dočekivan i među hrvatskom i među bošnjačkom populacijom i na tome sam im neizmjerno zahvalan.
Očekuje se da će u narednih mjesec dana ministri pravde BiH i Hrvatske potpisati ugovor o međudržavnoj saradnji u krivičnim stvarima, koji su već utvrdili timovi ova dva ministarstva. Prema tom ugovoru, presude iz BiH i Hrvatske bit će izvršne u jednoj, odnosno drugoj državi? I Vi biste kaznu mogli izdržavati, recimo, u Zenici ili Mostaru.
– Mislim da je to medijski prenapuhano. Ugovor o međudržavnoj suradnji o tim pitanjima zasigurno će zaživjeti, ali ipak ne tako brzo kao što to mediji i u Hrvatskoj i BiH prikazuju. To nije stvar koja se može riješiti samo međudržavnim sporazumom, već je za realizaciju te namjere potrebno izvršiti i druge ustavnopravne promjene i zakonske korekcije, a za to je ipak potrebno malo više vremena. Procjenjujem da to nije moguće zaživjeti prije proteka barem jedne godine. No, kada bi se i to dogodilo, ovo zbog čega se mene progoni zbog  interesa obiju država  neće biti predmet najavljenog ugovora o međudržavnoj suradnji. Također, tim ugovorom neće biti obuhvaćena ni druga kaznena djela koja se mogu podvesti pod sferu vojnog i političkog djelovanja osuđenika. U svakom slučaju, vjerujem da ću u ovom sudskom postupku u konačnici biti pobjednik i da ću se kao pobjednik vratiti u svoj Osijek i Slavoniju te da se ni na koji način neću podvoditi pod bilo kakve ugovore o međudržavnoj suradnji na području kaznenog prava.    

 Također, sve češće se govori da bi Hrvatska mogla izmijeniti Ustav i započeti isporučivati svoje državljane drugim zemljama. U tom slučaju postoji mogućnost da i BiH dogovori s Hrvatskom razmjenu optuženika i osuđenika, a s obzirom na odbjegle Antu Jelavića, Ivana Bendera i druge. Može li se desiti da i Vi budete vraćeni u Hrvatsku?
– Što će biti s Antom Jelavićem, Ivanom Benderom i drugima, ja ne znam. Nisam uopće upoznat s njihovim pravosudnim problemima, tako da to ne mogu komentirati. Siguran sam, međutim, da me se nikada neće izjednačiti s osobama koje su suđene za kaznena djela zbog organiziranog kriminala, gospodarskog kriminala, korupcije i slično. Moj je sudski proces politički proces i to je u potpunosti vidljivo i prepoznatljivo.
Vaš advokat Ante Madunić kazao je da postoji mogućnost da zatražite da proces protiv Vas bude obnovljen u BiH? Hoćete li uistinu tražiti da Vas ovdje procesuiraju? Advokat Madunić tvrdi da biste manju kaznu dobili i u Banjoj Luci nego u Zagrebu. 

– Kada je prije četiri godine započeo policijski progon protiv mene, tražio sam da se postupak vodi u Hagu ili Banjoj Luci, jer sam bio siguran da me čeka jedan politički instrumentalizirani sud na kojem nemam šanse. Moje su se prognoze, nažalost, i ostvarile. Sada, kada se to i potvrdilo i kada se ovdje nalazim kao državljanin BiH, nemam ništa protiv da moj predmet bude prebačen u BiH i neka mi sudi neovisan sud u BiH. Dapače, to predlažem, jer je to najbolji dokaz i potvrda da ne bježim od poštenog suđenja, ali mi to u vlastitoj državi nije bilo omogućeno.

Da razjasnimo. Jeste li uistinu naredili ili počinili zločine za koje su Vas osudili? Šta je istina u cijelom slučaju "Garaža" i "Selotejp"? Generale, nesporno je da su zločini počinjeni.

– Nikada nisam naredio ili počinio nikakav zločin, a naročito ne ratni zločin za koji su me neosnovano sumnjičili, zatim optužili i na koncu prvostupanjski presudili. Sve je to policijska montaža koju je odradio Vladimir Faber za svog političkog nalogodavca Ivu Sanadera. Pa, na koncu, i samo postavljanje Vladimira Fabera za ravnatelja policije u MUP RH je najbolja potvrda da je nagrađen za prljavo odrađeni posao. Taj je čovjek u "fabriciranju dokaza" protiv mene obišao sve hrvatske zatvore nastojeći pronaći tzv. svjedoke protiv mene nudeći im razne povlastice za lažna svjedočenja. Ako vam kažem da je protiv mene "svjedočilo" nekoliko kriminalaca, primjerice ubojica vlastite supruge i višestruki silovatelj koji je na izdržavanju zatvorske kazne u ukupnom trajanju duljem od 20 godina ili osoba koja je u sudskom postupku zbog gospodarskog kriminala, onda vam je jasno o kakvim se "svjedocima" radi. Nijedan od tih njihovih lažnih svjedoka nije bio sudionik nikakvih ratnih događanja koja su predmet inkriminacije. Ali, oni ipak svjedoče o nečemu o čemu pojma nemaju, i to po Faberovom nalogu i nagovoru.  

Kako to da se za zločine teretite Vi, a ne, recimo, predsjednik Kriznog stožera za Slavoniju i Baranju, a potom i Vladin povjerenik za Osijek Vladimir Šeks?– Mislim da i to govori o načinu na koji je ovaj postupak vođen. No, iako smo se politički razišli, mogu reći samo da je Vladimir Šeks, koji mi je u određenom razdoblju agresije na Osijek bio nadređen, a u komu se i zbio događaj koji mi se stavlja na teret, jednako kriv kao i ja. Prema tome, zašto nije bio procesuiran i čovjek kojem sam ja politički bio podređen u inkriminiranom razdoblju, najbolja vam je potvrda da se u ovom mom pravosudnom procesu radi o čistoj političkoj montaži, na kojoj bi Sanaderu mogao pozavidjeti i sam Aleksandar Ranković.

 Vi tvrdite da iza cijele montaže stoje Ivo Sanader i HDZ Hrvatske. Ako je to tačno, zašto oni to rade i po čijem nalogu? Na čemu temeljite sve te tvrdnje?
– Krajnji je cilj moja eliminacija s hrvatske političke scene. Nalog je dao Ivo Sanader, nakon našeg političkog razlaza. U jednim hrvatskim dnevnim novinama 23. travnja 2005. godine izišao je tekst naslovljen "Dr. Ivo Sanader: Od danas u 16 sati Glavaš više ne postoji". Na lokalnim izborima koji su potom uslijedili, moja je nezavina lista do nogu potukla HDZ u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji. Sanader je svim sredstvima nastojao spriječiti da formiramo vlast, a kada u tomu nije uspio, pojavio se lažni svjedok protiv mene za ratne zločine. Podsjećam, na našem su području haški istražitelji dva puta provodili opsežnu istragu o ratnim zločinima, u vrijeme Račanove koalicijske vlasti, dakle 2001. godine također je vođena istraga. Nikada nitko nije našao nijedan dokaz ili svjedočenje koje bi teretilo mene. I onda se, nakon što smo kolege zastupnici Vladimir Šišljagić, Ivan Drmić i ja izbačeni iz HDZ-a, pojavljue svjedok Krunoslav Fehir, inače policajac i član HDZ-a, koji svjedočenje protiv mene dogovara sa HDZ-ovim saborskim zastupnikom Tomislavom Ivićem. Da HDZ stoji iza ovog političkog procesa, potvrđuje i činjenica da mi je upravo iz redova te stranke javljeno da Sanader od suda za mene zahtijeva drakonsku kaznu. 
Šta je suština Vašeg sukoba sa Sanaderom, ako možete što preciznije odgovoriti? Zašto bi on Vas uopće proganjao?

– Izravan povod sukobu bila je činjenica da je u državnom proračunu za 2005. godinu Slavonija i Baranja, dakle kraj čije interese voljom građana predstavljam u parlamentu, ponovno bila zapostavljena. Mi smo se zastupnici iz istočne Hrvatske pobunili protiv toga i to se Sanaderu nije svidjelo. Također, sukobili smo se zbog koncepta regionalnog preustroja Hrvatske za koji smo se zalagali. Kada je, nakon razlaza, naša političke opcija premoćno pobijedila HDZ, Sanader nas je odlučio zbrisati s političke scene. Bilo je to vrijeme nezapamćenih progona svih građana koji su podržali našu ideju. Prvi je smijenjen načelnik Policijske uprave, potom šefica Porezne uprave, direktor "Elektroslavonije"… Ljudi su proganjani jer su, stranački neopterećeni, podržali građansku inicijativu za bolji život u svome kraju. Manje od dva mjeseca kasnije krenuo je bjesomučni policijski progon mene i moje obitelji, a ubrzo i sudski proces protiv mene.  

Vaše pristalice najavile su Sanaderu "rat do istrebljenja". Na šta se prije svega misli, što kanite poduzeti?

– Misli se na mobiliziranje građana da svojim glasom na lokalnim izborima, koji se u Hrvatskoj održavaju 17. svibnja, podrže našu političku opciju. Naša je ideja prepoznata u istočnoj Hrvatskoj, očekujemo da će se širiti i dalje, jer HDSSB je uvjerljivo najjača regionalna politička opcija u Hrvatskoj. Za nekoliko dana su izbori, a za nas u ovakvim političkim okolnostima oni su i više od toga. Oni su referendum za bolji život u Slavoniji i Baranji, a da bi se to postiglo, nužno je trajno eliminirati HDZ kao političku opciju na slavonsko-baranjskom prostoru. 

Hoće li Vaša stranka, HDSSB, nastaviti djelovati nakon Vašeg bijega u BiH? Hoćete li uspjeti skinuti Sanadera i njegov HDZ sa čela Hrvatske, kako najavljujete?
– Siguran sam da će HDSSB pobijediti u gradu Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji, a vjerujem da ćemo ostvariti dobar rezultat i u drugim mjestima naših pet slavonskih županija. Bez obzira na moju sudbinu, HDSSB će živjeti i širiti se i dalje, jer su u njemu građani prepoznali ideju koja im može osigurati kvalitetniji život. A bit je našeg programa jednostavna – tražimo da država novce ravnomjerno raspodjeljuje i svim dijelovima stvori pretpostavke za ujednačen razvoj. Želimo da značajniji dio novca koji se zarađuje na našem području ondje i ostane. Imamo stručne ljude, kvalitetne programe i ne sumnjam da ćemo u tome uspjeti. Sanaderova je vlast nanijela golemu štetu Hrvatskoj, primarno mislim na gospodarsku situaciju, tako da njegova vlada zasigurno neće dočekati kraj mandata. A i mi ćemo se založiti da to bude što prije.
Kako komentirate konstataciju premijera Sanadera da se, s obzirom na visinu i vrijeme izricanja presude Branimiru Glavašu, samo osam dana prije lokalnih izbora, sud umiješao u izbornu kampanju? Brani li on to Vas?

– Sanader je svjestan koliko HDZ, posebice u Slavoniji i Baranji, loše kotira. Pozivanje na to da će mu presuda Glavašu štetiti prije izbora samo je pokušaj traženja alibija za poraz njegove stranke. Dakle, riječ je o perfidnim pokušajima manipulacije biračkim tijelom.
Dva dana prije izricanja presude održao je u mom gradu Osijeku središnji predizborni skup, a glavninu je svoga govora posvetio veličanju zasluga braniteljske populacije. Bilo je sve to isključivo u funkciji kontrole štete zbog presude meni koju je već tada znao. Također, ova smiješna priča o odgađanju skidanja moga imuniteta preko vikenda imala je istu funkciju – stvaranje privida kako HDZ meni čini uslugu. Pri tomu se Sanader nadao kako u javnost neće izići činjenica da sam ja na mjerama prisluškivanja telefona i praćenja i posljednjih šest mjeseci i da je HDZ dobro znao da nisam u Hrvatskoj. Dakle, sve je to bila parada, fingirani i smišljeni "napad" na pravosuđe kako bi se stekao dojam da je on onaj stari Sanader sa splitske rive koji je prije nekoliko godina zapjenjen urlao – ne damo hrvatske generale Hagu. A sve ih je upravo on identificirao, locirao, uhitio i transferirao u Hag.
Predsjednik Vaše stranke Vladimir Šišljagić tvrdi da ste pobjegli jer Vam je navodno život u opasnosti? Od koga?
– Protekle četiri godine doživjeli smo, moja obitelj, prijatelji i ja, monstruozan progon represivnog državnog aparata. Bili smo prisluškivani, zakonito i nezakonito, praćeni, maltretirani. Ljudi su na obavijesne razgovore zvani u jedan u noći, prijetilo im se, ucjenjivalo ih se. Faber je tražio pretres moga stana na temelju telefonskog razgovora moga sina s majkom, a kada joj je rekao kako mora neke stvari iznijeti iz kuće. Došlo me je hapsiti na desetke specijalaca pod dugim cijevima iako je moj odvjetnik rekao Faberu kako ću se sam prijaviti u zatvor.
To što smo doživljavali ipak najstrašnije oslikava činjenica da je tadašnji čelni čovjek Središnje obavještajne agencije prijetio prijatelju, gospodarstveniku, koji me se nije odrekao iako sam bio progonjen poput zvijeri, da će mu ubiti djecu! Svaku "privilegiju" u zatvoru, odnosno pravo na telefonske pozive ili posjete, nije mi odobravao sud, nego HDZ. Takvu Hrvatsku nisam stvarao i u takvoj Hrvatskoj ne želim živjeti.
No, osjećam odgovornost prema građanima, jer sam upravo ja svojim političkim angažmanom omogućio Sanaderu da dođe na vlast. On državu i stranku koristi isključivo za sebe. I moja je obveza sa te ga vlasti i srušiti.

Spomenuli ste prijetnje čelnog čovjeka Središnje obavještajne agencije, kako se zove taj čovjek?

– To je Tomislav Karamarko, tadašnji čelni čovjek SOA-e, a današnji ministar unutarnjih poslova RH. Taj je čovjek osobno upućivao prijetnje o fizičkoj likvidaciji djece moga prijatelja, za vrijeme dok je Faber u Osijeku montirao proces protiv mene.
Iz ovoga je detalja vidljivo kakvi su mafijaši i kriminalci trenutno na vlasti u Republici Hrvatskoj. Ako je današnji čelni čovjek MUP-a Hrvatske u stanju nekome prijetiti da će mu likvidirati djecu, i to u vrijeme dok je bio čelni čovjek tajnih službi Hrvatske, zar bi trebao otkloniti i mogućnost moje osobne fizičke likvidacije u režiji najviših političkih i policijskih krugova Republike Hrvatske? Naročito kada o tome sve znaju premijer Sanader i najuže HDZ-ovo vodstvo, to je katastrofalno i uistinu zabrinjavajuće.  Zar da ja u takvoj državi s takvom mafijaškom skupinom na vlasti, očekujem pravdu i pravedno suđenje za sebe? Ne, od te državne mafije mogu očekivati samo metak – nema šanse!

Hrvatski mediji sjetno pišu kako više nikada nećete šetat Zagrebom i Osijekom i kupati se u hrvatskom moru  te da ćete moći samo hodati po Sarajevu i Mostaru i kupati se u moru kod Neuma. Hoćete li se vratiti u Hrvatsku?

– Osijek, Slavonija i Baranja, Hrvatska – to je moj dom. No, ova mi je vlast oduzela četiri godine života, prognala me iz domovine koju neizmjerno volim i za koju sam bio spreman poginuti. No, još je strašnije što su mom sinu oduzeli bezbrižnu mladost. Kada je ovaj progon počeo, Filip je upisao prvi razred gimnazije. Danas je maturant. I dok su se njegovi vršnjaci zaljubljivali, izlazili, učili, moj je sin meni pomagao, kopirao na tisuće stranica spisa, živio u strahu, gledao kako mu oca privode, posjećivao me svaki vikend u zatvoru u Zagrebu, suočavao se s drugom djecom koja su mu znala dovikivati – jesi li ti sin onog ratnog zločinca.
To Sanaderu i HDZ-u ne mogu nikada oprostiti. To mi daje snagu izdržati i boriti se i dalje. Jer, kada danas gledam svoga sina kako pred televizijskim kamerama izjavljuje da je ponosan na svoga oca, nemam se prava žaliti. On mi je motiv da ustrajem i dokažem svoju nevinost u ovom kafkijanskom procesu.Živim za dan kada ću se sresti oči u oči s mojim progoniteljima.
I tu sam izuzetak   
Nikakva međunarodna zajednice nije inzistirala na mom sudskom progonu, a ni Srbija i Beograd. Imam provjerene informacije da se Europska komisija ni druge međunarodne institucije u to nikada nisu miješale, pa ni sada prilikom izricanja presude. Sanaderova je taktika takve teze plasirati u javnost da bi prikrio svoje brutalne obračune s političkim neistomišljenicima. Kada se odluči s nekim politički obračunati, pokreće državne represivne organe i obavezno to pravda "nalozima izvana".

 Što se tiče Beograda i tamošnjih eventualnih zahtjeva o mom progonu, to su, jednostavno rečeno, obične gluposti. Mnogima, naime, nije poznato da je Vojno tužiteljstvo u Beogradu podiglo u kolovozu 1992. optužnicu protiv mene zbog ratnog zločina i genocida, ali su i sami od takve nebulozne optužnice prije nekoliko godina odustali.
Mislim da se u ovom našem "balkanskom loncu" nakon rata nije dogodilo da jednu osobu pod tako monstruoznim optužbama progone obje zaraćene strane. I hrvatska i srpska. Ali, eto, vidite i tu sam izuzetak.      Faruk Vele (Dnevni avaz)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku