hamburger-icon

Kliker.info

Borka Rudić: Ovdje se kritika ne razumije i ne prihvata

Borka Rudić: Ovdje se kritika ne razumije i ne prihvata

10 Januara
16:36 2015

Borkarudic321Mediji i novinari protiv sebe imaju osione, neodgovorne, arogantne, kriminogene, primitivne… javne dužnosnike u velikom broju javnih organa i institucija, izjavila je u intervjuu za Poglede Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja/udruge BH novinari.

• Koliko su danas novinari slobodni u ovoj zemlji?
– Nisu slobodni, odnosno kad god novinari i mediji svoju slobodu konzumiraju do kraja, suoče se sa različitim vrstama ograničenja slobode ili kršenja individualnih prava novinara, proklamovanih u Evropskoj povelji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, ali i u svim domaćim pravnim aktima i Dejtonskom ustavu. Naša država je u različitim dokumentima svjetskih organizacija okarakterisana kao “djelomično slobodna zemlja”, što je još jedan argument za moju tvrdnju o bh. društvu kao neslobodnom, politički rigidnom i u mnogo slučajeva radikalnom. U posljednjih devet-deset godina urušen je veliki dio prostora za slobodno i profesionalno novinarstvo, bojim se da ćemo ga teško moći obnoviti.

“Zli momci”

Podaci da je Linija za pomoć novinarima registrirala 400 različitih vrsta napada na novinare i medije, među kojima su: politički pritisci, prijetnje smrću i govor mržnje, fizički napadi, mobing na radnom mjestu, uskraćivanje informacija i pristupa javnim institucijama… govore o tome koliko su ugrožene medijske slobode u BiH i nastojanja novinara da rade dostojanstveno i sigurno.

• Jesmo li bezgrešni? Koliko smo sami krivi za probleme s kojima se susrećemo: šta hoću reći – već godinama se govori da smo razjedinjeni, posvađani, politički podobni? Jesmo li baš svi takvi?
– Ne, nismo bezgrešni. Ali, ovaj odgovor zaslužuje da se govori i o uzrocima i o posljedicama. To što novinari “nisu bezgrešni” ili što sami doprinose urušavanju kvaliteta novinarstva, vjerodostojnosti naše profesije i slobode medija jeste posljedica, a uzroci su veoma, veoma složeni. Krenut ću od osnove – dobar dio novinara u BiH ne zna puno o medijskim slobodama niti o vlastitim pravima, posebno radnim i socijalnim pravima. O tome ne uče dovoljno na fakultetu, kada počnu raditi kao novinari slome ih dnevni zadaci, često prate i po dva-tri događaja dnevno, tako da jednostavno u njihovim profesionalnim karijerama nema mjesta za samonaobrazbu, učenje ili raspitivanje o vlastitim pravima. Uz loš ekonomski položaj, rad bez ugovora, direktno miješanje urednika i/ili vlasnika medija u medijske sadržaje, tu su i stalni politički pritisci, napadi na novinare koji prolaze bez adekvatnih odgovora pravosuđa i policije. Kod jednog dijela bh. javnosti je stvorena slika novinara kao “zlih momaka”, remetilačkih faktora u političkom, ekonomskom, nacionalnom ili drugom jedinstvu i blagostanju koje su sami, kao, stvorili sadašnji vlastodržci.

Podsjetiću samo na jedan zabrinjavajući podatak – u anketi BH novinara iz aprila 2014. čak je 20 posto anketiranih odgovorilo kako “novinare ponekad treba tući”!? To je porazan podatak, koji je direktna posljedica nekažnjivosti napada na novinare i identificiranja jednog broja građana sa predsjednicima, ministrima, inspektorima, parlamentarcima koji kažu: kad to rade oni, a nisu kažnjeni, vjerovatno tako treba! Dakle, u navedenim okolnostima teško se boriti za kvalitetno novinarstvo, saradnju sa kolegama ili međuprofesionalno jedinstvo koje će prelaziti entitetske i kantonalne granice, interese političkih lobija povezanih sa vlasnicima medija ili upravljačkim i menadžerskim strukturama u javnim medijima.

• Dugo ste na čelu Udruge i prepoznatljivi ste glas brige za novinare. Najavili ste traženje zajedničkih interesa među šest novinarskih udruženja: kada ćemo osjetiti efekte esnafske solidarnosti?
– Kroz primjer institucionalnog pritiska i upada policije u redakciju portala Klix.ba vidjeli smo koliko je važna profesionalna solidarnost i podrška. Reagirala su tri novinarska udruženja, Klix su podržali mnogi mediji, medijske organizacije i iz BiH i iz inozemstva. Da nije bilo tih reakcija, danas ne bismo imali odluku Suda o vraćanju oduzetih materijala kolegama niti bismo imali javno priznanje Tužiteljstva u Kantonu Sarajevo kako se neće žaliti na odluku Općinskog suda. Duboko vjerujem da će se ova solidarnost razvijati – svjedočili smo prethodnih dana protestima u Banjoj Luci, Zenici, Konjicu, Tuzli, Sarajevu i Goraždu, novinarska zajednica se probudila, spremni smo kroz klubove novinara otvoriti pitanja solidarnosti u lokalnim zajednicama u svim gradovima BiH i nastaviti dalje raditi na tome… Kao što je rekao jedan kolega iz Pressa RS-a na protestu u Banjoj Luci: protestna okupljanja novinara i sloboda medija nisu stvar nijednog medija niti bilo kojeg novinarskog udruženja, već novinara pojedinaca koji na svojim plećima nose sav teret slobode ili neslobode medija u BiH.

• Mogu li novinari zaista očekivati aktivniji rad institucija u ovoj zemlji ili je veća vjerovatnoća da se zapravo mi, svojim izvještavanjem, moramo izboriti za njihov kvalitetniji angažman?
– Novinari moraju tražiti kroz svoje tekstove mnogo, mnogo profesionalniji i efikasniji rad institucija, naročito javnih institucija koje se finansiraju iz javnih budžeta, odnosno sredstvima građana. To je uostalom i jedna od ključnih zadaća novinarstva. I tu je sada važno da javne institucije i ljudi koji su na njihovom čelu znaju da su mediji kritični prema njima u interesu javnosti, te da imaju pravo kritikovati i propitivati način na koji rade javne institucije, a posebno kako se u tim institucijama ponašaju javni službenici i dužnosnici. Ta kritika je poželjna i kada su u pitanju pravosuđe i policija, koji hoće biti jedna posebna grupa, nedodirljiva i zaštićena unutar svojih institucija… Prosto je nevjerovatno koliko javne institucije, posebno pravosuđe i policija, nemaju senzibiliteta za medije i nikako da shvate koliko su mediji za njih korisni u smislu razotkrivanja krivičnih djela, zatim za javnu promociju vladavine prava i izgradnje povjerenja građana u pravni sistem i institucije čiji je ugled dobro poljuljan, između ostalog i svim pravnim procedurama u vezi sa slučajem Klix.

Rijetke optužnice

I umjesto da se zalažu za slobodu izražavanja, imamo suprotan slučaj – policija, tužilaštvo i sud krše novinarska prava, ponekad reagiraju kao “uvrijeđene mlade” i na svaku novinarsku kritiku ili tekst posežu za tužbama za klevetu. Ja lično podržavam još žešću kritiku rada svih javnih institucija i njihovih čelnih ljudi, odnosno službenika kroz medije, jer je interes građana imati dobru javnu vlast, profesionalno pravosuđe i policiju koja nas može zaštititi od svih nepoželjnih postupaka i djela.

• Gdje najviše “škripi”?
– Ključni problem je u potpunom nerazumijevanju slobode izražavanja od političara i većine drugih javnih ličnosti. Ovdje se kritika ne razumije i ne prihvata u kontekstu poželje javne debate, već je to udar na “lik i djelo” toga i toga, pa onda udar na naciju, pa na vjeru, pa na ustavni poredak BiH. Ja mislim da smo mi jedna od rijetkih zemalja u kojoj na godišnjem nivou ima više od 100 tužbi za klevetu protiv novinara, urednika i medija. Mi smo država bez razvijene demokratije i vrijednosti kritičkog mišljenja, bez puno protesta iz straha da bismo mogli završiti kao tuzlanski radnici, ovdje nema tradicije javnog iskazivanja nezadovoljstva… Ne treba zaboraviti kako je BiH država u kojoj se optužuju demonstranti (novinari i mladi ljudi, čak i maloljetnici) za napad na ustavni poredak BiH, a ne kažnjavaju oni koji su uzrok izlaska na ulice. Rijetke su optužnice za one koji su opljačkali državu, koji dilaju drogu i prodaju je našim osnovcima, kradu automobile, uništavaju banke i slično. Dakle, mediji i novinari protiv sebe imaju osione, neodgovorne, arogantne, kriminogene, primitivne… javne dužnosnike u velikom broju javnih organa i institucija, koji su spremni iskoristi sve kako bi onemogućilli propitivanje njihovog rada kroz medijske sadržaje.

• Ako zahtjevi iz Proglasa novinara ostanu slovo na papiru, šta ćemo učiniti?
– Neće ostati prazno slovo na papiru – već smo dobili prve rezultate: odluku Suda o vraćanju materijala Klixu, obavijest iz Tužiteljstva u Sarajevu kako neće podnositi žalbu na odluku Suda, te obavijest iz VSTV-a kako su počeli razmatrati žalbu BH novinara protiv čelnika pravosudnih institucija – sudija i tužitelja uključenih u slučaj Klix. Krajem januara ćemo izvršiti analizu provedbe zahtjeva navedenih u Proglasu. Ukoliko ne budemo zadovoljni, pozvaćemo novinare na nove proteste, ako i tada ne bude rezultata, uslijediće bojkot institucija navedenih u Proglasu.

• Koliko je realna novinarska solidarnost na specifičnim slučajevima: recimo, bojkot Milorada Dodika zbog njegovog odnosa prema BNTV-u; bojkot MUP-a SBK-a zbog zabrane priloga FTV-u, bojkot Željke Cvijanović zbog upada u Klix?
– Realna je solidarnost, samo treba biti strpljiv i vjerovati u ono što su protesti pokazali: konačno je sazrela svijest kako novinaru ne može biti “neprijatelj” njegov kolega, bez obzira na to u kojem mediju radi i u kojem dijelu BiH živi, već vlast, institucija, pojedinici, svako ko brutalno krši novinarska prava i medijske slobode. BH novinari će kroz klubove novinara početi intenzivnije raditi na njegovanju nevjerovatno pozitivne energije unutar medijske zajednice, jačanju povezivanja novinara i medija širom države. Jako je važno da se međuprofesionalni dijalog nastavi i da definiramo listu zajedničkih interesa i ciljeva za koje ćemo se nastaviti zalagati i boriti pravnim i građanskim sredstvima.

• Užas koji se desio u Parizu sve nas je šokirao. UO Udruženja/udruge BH novinari odmah je reagovao, osudivši taj teroristički čin. Između ostalog, iz Udruženja upozoravate na način izvještavanja o svemu što se desilo. Da li mediji u BiH, zasad, to poštuju i kako komentirate ovaj događaj?
– Događaj je šokantan, neočekivan i brutalan u svim svojim segmentima. Hladnokrvno ubistvo novinara zbog medijskih sadržaja je ozbiljna prijetnja novinarskim slobodama i dovodi u pitanje temeljne novinarske vrijednosti, postavlja na dnevni red agresivnije nego ikada pitanje sigurnosti novinara. Okupljanjem pred Ambasadom Francuske u BiH, novinari su iskazali svoju solidarnost i suosjećanje sa žrtvama. Ovaj događaj je važan za nas u BiH i zbog toga što su se odmah, ali zaista odmah, poslije objavljivanja vijesti na društvenim mrežama i u komentarima na portalima, počele objavljivati tako gnusne poruke, rasplamsali su se govor mržnje i najniže strasti. Zastražujuće su bile poruke likovanja i odobravanja onoga što se desilo u Parizu, užasne poruke su razmjenjivali antikršćani i antiislamisti, fašisti najgorih profila…

Propagiranje mržnje

Zbog toga smo iz BH novinara i Vijeća za štampu uputili apel medijima da skidaju komentare sa govorom mržnje, da spriječe komentarisanje ispod vijesti o pariškom događaju i posljedicama.

Jedan broj medija je ispoštovao naš apel, mnogi nisu. Nažalost, u BiH djeluje nekoliko grupa “IT hejtera”, to jest profesionalnih širitelja mržnje i policijski organi, naročito te jedinice za visokotehnološki kriminal, moraju se pod hitno uključiti u otkrivanje i sankconiranje onih koji propagiraju mržnju, vjersko nasilje ili druge oblike netolerancije. Mediji sami tu ne mogu potpuno iskorijeniti govor mržnje, ne bi bilo dobro ukinuti forume ili poduzeti druge represivne mjere prema slobodi medija. Jednostavno, pronositelje mržnje na internetu treba kažnjavati zakonskim sredstvima i efikasnijim djelovanjem policije na otkrivanju i pravosuđa na njihovom kažnjavanju.

Edin Barimac (oslobođenje)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku